Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-83/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik po službenoj dužnosti Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 31. ožujka 2026., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezine odvjetnice po službenoj dužnosti i voditelja odjela AČC, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj AČ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 27. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) o prisilnom zadržavanju uz prilazeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 30. ožujka 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe AČ.

2. U prijedlogu za određivanje prisilnog smještaja Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača (dalje: NPB Popovača) u bitnome se navodi da je pacijentica 27. ožujka 2026. zaprimljena na liječenje prema procjeni psihijatra u prijemnoj ambulanti kojim je indicirano hospitalno psihijatrijsko liječenje, shvaćena kao psihotični poremećaj ili depresija sa psihotičnim simptomima uz postojanje sumnji da pacijentica neizravno ili izravno ugrožava svoje zdravlje. Pacijentica nije potpisala pristanak u prijemnoj ambulanti. Nakon 48 sati boravka na odjelu i obavljenih nekoliko razgovora s liječnicima i dalje ne pristaje na hospitalno liječenje. U razgovoru podozriva, često ne daje odgovore na pitanja, ne može razumjeti okolnosti dolaska na liječenje, nekritična spram svog stanja i nema uvid u potrebu za daljnjom obradom i liječenjem. Moli se provedba postupka psihijatrijskog vještačenja te procjena o eventualnoj nužnosti za prisilnim liječenjem.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe AČ sud je odredio vještačenje po vještaku psihijatru. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja psihijatr prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med., navodi da iz anamneze i popratne dokumentacije je vidljivo da je AČ primljena u bolnicu 27.ožujka 2026. zbog pogoršanja psihičkog stanja, u obliku depresivnog poremećaja, koja se razvija unazad godinu dana, a manifestira se apatijom, sve većom disfunkcijom, problemima s pamćenjem, fokusom, gubitkom na tjelesnoj masi, usporenog pokreta i govora, tiha, nema apetita, sniženog je raspoloženja, odsutna, podozriva. Djeluje izgubljeno. Na dan prijema nije došla na posao. Slabo komunicira. Nije zainteresirana za uzimanje preporučenih joj psihofarmaka. Nije jasno manifestirala suicidalne namjere, ali je često hodala uz prugu pa su svi bili zabrinuti. Nije bila agresivna. Ostavljala je dojam psihotične osobe, koja ne testira stvarnost, bez racionalnog ponašanja i reagiranja. Sin je naveo kako je nekoliko puta unazad godinu dana javljala paranoidne misli. Izgubila je oko 10 kg. Po prijemu je pristala na ponuđenu hospitalizaciju. Kod ranijeg pregleda 13. svibnja 2025. u sličnom stanju je to odbila. Ne može objasniti zašto nije otišla na posao, zašto su svi zabrinuti. Odgovara na pitanja sa odgodom, uz poticanje. Pušač je. Po prijemu je verbalno agresivna, svadljiva, ljutita, pa je i fizički napala sestre radi mobitela, te je bilo potrebno provesti mjeru prisile - humano sputavanje do smirenja. Zadržana je na opservaciji 48 sati, a potom se odlučuje za prisilnu hospitalizaciju. Pri svakom pokušaju objašnjenja potrebe za liječenjem, navodi različita nesuvisla objašnjenja, bez kritičnosti i mogućnosti adekvatne prosudbe. Planira se provesti psihologijsku egzaminaciju sa naglaskom na kognitivno funkcioniranje, a eventualno i MSCT mozga kako bi se isključila eventualna FTL Demencija. Na tjelesnom planu je bez poteškoća, osim što je u periklimakteričnom periodu. Alergična je na peniciline. U dobi je od 46 godina, udana, majka tri odrasla sina, od kojih je jedan još maloljetan. Po struci je poštansko telekomunikacijski tehničar, SSS. Željela je studirati filozofiju, ali nije bilo materijalnih mogućnosti. Stekla je oko 15 godina radnog staža, a unazad osam godina radi na HŽ kao spremačica. U braku je preko 20 godina. Suprug je hrvatski branitelj. Otac je imao problema s prekomjernim potusom alkohola. Najstarija je od troje djece u obitelji. Ima brata i sestru.

3.2. Kod osobnog pregleda vještakinja navodi da na poziv dežurne medicinske sestre dolazi na razgovoru u ambulantu odjela. Navodi da je prisilno zaderžana osoba samostalno pokretna, prosječne osteomuskularnegrađe i rasta, izrazito vitka, urednog vanjskog izgleda. Pristojna u komunikaciji, koju prihvaća. Govori tiše, no uglavnom potpuno razumljivo. Orijentirana je u svim smjerovima. Ne razumije čemu sve to, razgovori, sud. Po objašnjenju procedure, kaže kako joj je sada žao i misli da je pogriješila što nije potpisala pristanak na liječenje, jer se zapravo želi liječiti. Misli da je došlo do problema u komunikaciji. Ne protestira više zbog ostanka u bolnici, ali ne želi da to potraje predugo. Mada načelno izražava razumijevanje i dalje aktivno “odbija potpisati bili što, jer su je kojekakvi potpisi u životu skupo koštali…” Ne izražava jasne paranoidne stavove, ali sumnjičavost, povučenost, veliki oprez u komunikaciji, kao i odbijanje suradnje upućuju kako je moguć razvoj i psihotičnog procesa, a što je i bio jedan od razloga za prijem. Umanjuje važnost mršavljenja, mada je značajno, odbijanja hrane, apatičnog i odsutnog ponašanja. Pokušava objasniti da se nakon što je cijeli život uložila u djecu, dogodilo da su oni otišli svojim putevima, a kuća je ostala prazna i njen život više nema smisla (po tipu “sindroma praznog gnijezda”). Ne može se tome prilagoditi. Osjeća se izgubljeno i bez cilja. Ne zna što bi sa sobom, kada ne mora brinuti i raditi za djecu. Ne zna se zabavljati, nema hobi, nema razvijenu socijalnu mrežu. Aktualno nije agresivna. Negira i pojavljivanje halucinatornih doživljavanja, no ista se ne mogu sa sigurnošću isključiti. Aktualno negira i suicidalnost, koja je bila vrlo suspektna kod prijema, a cijelo njeno ponašanje je govorilo u prilog mogućnosti suicidalnog izlaza. Govor je održan. Kognitivno mnestičke funkcije reducirane su po tipu kroničnog psihoorganskog sindroma ili tzv. “pseudodemencije” u depresiji, no to treba dijagnostički diferencirati. Nije kritična prema svome stanju i okolnostima. Projekcije u odnosu na medicinsko osoblje i potpisivanje su na granici paranoidnih i nisu korektibilne. Također nije moguće postići razumijevanje u odnosu na potrebu pristanka na suradnju potpisom nakon informiranja o potrebi liječenja. Vještakinja navodi da je trenutno nesposobna za adekvatno rasuđivanje. Potrebna joj je tuđa njega i pomoć i stalni nadzor.

3.3. Zaključno u mišljenju vještakinja navodi da je Karolina Prelesnik 46 godina, na liječenju je u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije u okviru depresivnog poremećaja, uz projekcije odnosa do paranoidnosti te veliku suicidalnu opasnost. Nije suradljiva u pogledu liječenja, nepovjerljiva. Negira suicidalne namjere, no iste se ne mogu sa sigurnošću isključiti. Na tjelesnom planu nalazi se u perimenopauzalnom razdoblju života, uz tipične tjelesne promjene koje osjeća. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB-10, vodeće šifre sada su F23 psychosis acuta (F22 psxchosis paranoides in observatione). F32.3 depresivni poremećaj – psihotični intenzitet (separacijska kriza, sindrom praznog gnijezda). Na kognitivnom planu će se dijagnostički diferencirati radi li se o razvoju presenilne demencije (čak FTLD) ili je to tzv. pseudodemencija u okviru depresivnog poremećaja. Nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije smirena, mada je primila terapiju u adekvatnoj dozi. S obzirom na intenzitet poremećaja, postoji opasnost u odnosu na sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku vještakinja predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno čl. 27 odnosno čl. 40 ZZODS u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti.

4. Tijekom postupka proveden je, osim uvida u dokumentaciju i vještačenje, dokaz saslušanjem AČ.

5. U svome iskazu AČ navodi da je razlog zbog kojeg bolnica smatra da treba ostati na liječenju u ustanovi je, a kako oni navode, to što ona ne jede dovoljno. Ističe da, osim financijskih poteškoća, nema problema vezanih za zdravlje. Brige koje ju muče su vezane za djecu, a brige su vezane za dovršetak školovanja smještaja djeteta te financijski problemi vezani za to školovanje. Iskazala je da ima troje djece, a dvoje djece putuje u Pakrac i kupuju karte za prijevoz i to jedan sin ide u prvi srednje, a drugi sin je četvrti srednje, dok još jedan sin je na fakultetu. Osobno navodi da ju smeta što zbog mjesta prebivališta ne mogu ostvariti sufinanciranje školskog prijevoza za sinove. Što se tiče hodanja uz prugu navodi da je ona čistačica u HŽ i zbog svojeg posla mora hodati uz prugu. Na posao je dolazila uredno i sve radne zadatke koji su bili potrebni navodi da je odrađivala. Ne smatra da je bolesna, te dodaje da iako je čovjek potišten i tužan, ona ne smatra da mu je potrebno ovakvo liječenje. Smatra da joj liječenje nije potrebno i ima da ga pravo odbiti. Navodi da cijeli život brine za svoju djecu, njihovo školovanje, njihove aktivnosti i njihovo odrastanje, a sada ona više svojoj djeci nije potrebna, njezina uloga majke i odgajateljice je sada završena. Smatra da još nije napravila dovoljno, da je mogla napraviti više, a nije to napravila. Tužna je što je došlo do ovog trenutka i što je njena obitelj ljuta što je došlo do ovog. Nadalje dodaje da joj je žao što se povjerila nekome od svojih bližnjih pa se "od muhe pravi slon." Smatra da joj liječenje ne treba.

6. Prisutna liječnica navodi da je AČ došla u pratnji svojih bližnjih koji su izrazili zabrinutost za istu. Navodi da su ju primili na hitni odjel jer su mislili da će bit problema te da se iz iskaza prisilno zadržane osobe vidi da pati od jedne vrste depresije.

7. Nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med. ovaj sud smatra danim potpuno, istinito i u skladu s pravilima struke, a kako je isti nalaz u skladu s drugim provedenim dokazima, prvenstveno medicinskom dokumentacijom i mišljenjem same ustanove u kojoj je AČ zadržana, ovaj sud je temeljem takvog nalaza donio konačnu odluku.

8. Naime, iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra , no djelomično i iskaza same prisilno zadržane osobe, je utvrđeno je da AČ je primljena u bolnicu 27.ožujka 2026. zbog pogoršanja psihičkog stanja, u obliku depresivnog poremećaja, a koji se razvija unazad godinu dana i manifestira se apatijom, sve većom disfunkcijom, problemima s pamćenjem, fokusom, gubitkom na tjelesnoj masi, usporenog pokreta i govora. Iako nije jasno manifestirala suicidalne namjere, iz navoda bližnjih, utvrđeno je da često hodala uz prugu zbog čega su svi zabrinuti. U svome iskazu prisilno zadržana osoba umanjuje probleme vezane za svoje psihičko zdravlje (a koje u konačnici utječe i na njezino fizičko zdravlje) pa tako osporava i bilo kakve suicidalne namjere, no iz njezinog iskaza vidljivo je da unatoč odavanju dojma mirnoće i adekvatne percepcije događanja oko sebe, ista nije kritična prema svome stanju niti potrebni psihijatrijskog liječenja. Osobno pred sudom iznosi ideje o tome da pristaje na liječenje, no samo u okviru uzimanja lijekova (bez prethodne dijagnostičke obrade) i sve u cilju što ranijeg otpusta iz bolnice. Nadalje je utvrđeno da, iako sama nije agresivna, ostavljala dojam psihotične osobe, koja ne testira stvarnost, bez racionalnog ponašanja i reagiranja. Iz navoda bliskih osoba utvrđeno je da je nekoliko puta, unazad godinu dana, imala paranoidne misli, zbog čega članovi njezine obitelji opravdano iznose bojazni. Nastavno je utvrđeno da ona nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. S obzirom na intenzitet poremećaja, ovaj sud smatra da postoji opasnost u odnosu na nju samu (njezin život ali prvenstveno njezino psihičko ali i fizičko zdravlje), ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti.

9. Slijedom navedenog, a obzirom je utvrđeno da AČ ima duševne smetnje uslijed kojih može ozbiljno i izravno ugroziti sebe osobno, ali i osobe oko sebe, a samostalno nije spremna prihvatiti hospitalno liječenje ( niti kritički prihvatiti potrebu za istim) kao i dijagnostičku obradu kojom će se diferencirati radi li se o razvoju presenilne demencije (čak FTLD) ili je to tzv. pseudodemencija u okviru depresivnog poremećaja, a potom odgovoriti na to adekvatnim i pravovremenim liječenjem, ovaj sud smatra da je aktualno neophodno odrediti istoj prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je i prisilno zadržana, slijedom čega je u smislu članka 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14 dalje: ZZODS), smatrajući da su ispunjene zakonske pretpostavke za to, odredio joj prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se aktualno i nalazi.

10. Slijedom svega iznesenog, temeljem članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, na rok do 30 dana počevši od dana prisilnog zadržavanja iste.

U Sisku 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: AČ, VI odjel

2. Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis