1                            Poslovni broj Kž-583/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-583/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i suca Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. T., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu br. K-49/2023-22 od 25. listopada 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu br. K-49/2023-22 od 25. listopada 2023. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. Ž. T. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na štetu ošt. I. T.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, opt. Ž. T., po branitelju H. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & O. iz K., ističe kako su žalbeni navodi neosnovani. Predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-512/2023 od 21. prosinca 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

5.1. Nije sporno da su kritičnom događaju, osim opt. Ž. T. i ošt. I. T., bile prisutne i T. J. T., mlt. kćerka oštećenice, te D. T., supruga optuženika.

 

5.2. Iz sadržaja iskaza optuženika i njegove supruge D. T. proizlazi da opt. Ž. T. nije prijetio ošt. I. T.

 

5.3. Iz sadržaja iskaza svjedokinje mlt. T. J. T., koji je iznijela na raspravi je razvidno da optuženik kritične zgode nije prijetio njezinoj majci, da je isti bio miran i nije se htio svađati, te je smirivao njezinu majku koja mu je govorila ružne riječi, a po njenom mišljenju majka se htjela osvetiti bivšem suprugu i njegovim roditeljima iz kojeg razloga je nju nagovorila da na dokaznom ročištu u državnom odvjetništvu dade lažni iskaz. Pojasnila je da je na dokaznom ročištu dala iskaz kako su joj to sugerirali njezina majka, roditelji majke i sestra.

 

5.4. Obzirom da navedena svjedokinja živi u zajedničkom domaćinstvu, a ne s ocem, kako po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, tako i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, očigledno je da na iskaz mlt. T. J. T. koji je iznijela u prethodnom postupku utjecala njena majka ošt. I. T. jer je imala interes da se opt. Ž. T. proglasi krivim, ali isto tako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da na promjenu iskaza koji je iznijela mlt. T. J. T. na raspravi nije utjecao njen otac, niti netko iz njegove bliže obitelji, kako bi pogodovali iskazom opt. Ž. T. To iz razloga što mlt. T. J. T. nije u kontaktu s ocem, a niti sa optuženikom i njegovom suprugom D. T. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio iskaz svj. mlt. T. J. T. koji je iznijela na raspravi kao istinit i vjerodostojan.

 

5.5. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja nakon provedenog dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud postupio, ostavši u dvojbi uslijed nedostatnosti izvedenih dokaza, kada je u predmetnom slučaju primijenio načelo „in dubio pro reo“, te se odlučio opt. Ž. T. osloboditi optužbe, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. To iz razloga što je u predmetnom postupku

 

jedini dokaz da je opt. Ž. T. prijetio ošt. I. T. bio samo njena izjava koja nije potvrđena niti jednim drugim izvedenim dokazom.

 

5.6. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 11. siječnja 2024.