1                            Poslovni broj Kžmp-31/2023-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

         Poslovni broj Kžmp-31/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. A. S., OIB: … i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. Kmp-11/2021 od 8. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. Kmp-11/2021 od 8. studenog 2022. godine, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), kazneni nalog toga suda br. Kmp-20/2018 od 5. studenog 2018. godine stavljen je izvan snage.

 

1.1. Istom presudom I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11, pa su I, II i III optuženik, svaki ponaosob, temeljem čl. 141. st. 1. KZ/11, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11, I, II i III optuženiku, svakom ponaosob, izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, na

 

 

 

koju su osuđeni, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret optuženika A. S., M. K. i L. L. i to paušalni trošak u iznosu od po 400,00 kn, putni trošak svjedoka i to: I. Š. u iznosu od 202,00 kn, M. Š. Ž. u iznosu od 182,00 kn, B. B. u iznosu od 202,00 kn, R. C. u iznosu od 202,00 kn, M. S. u iznosu od 202,00 kn, B. B. u iznosu od 202,00 kn, V. F. u iznosu od 202,00 kn, D. S. u iznosu od 202,00 kn, što ukupno iznosi 1.596,00 kn, tako da je svaki optuženik na ime putnih troškova svjedoka dužan platiti 532,00 kn, kao i trošak opunomoćenika oštećenika i troškove svojih branitelja, koje su dužni podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se I opt. A. S. po branitelju A. M., odvjetniku iz V. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o uvjetnoj osudi, te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da I optuženika oslobodi optužbe, II opt. M. K. po branitelju Lj. V., odvjetniku iz ZOU iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o uvjetnoj osudi i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te III opt. L. L. po branitelju D. P., odvjetniku iz D., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da III optuženika oslobodi optužbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-470/2023 od 24. studenog 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalbe I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. su neosnovane.

 

6. Žalitelj I opt. A. S. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjski sud povrijedio načelo ne bis in idem, odnosno da se u predmetnom slučaju radi o presuđenoj stvari donošenjem presude Prekršajnog suda Dubrovnik, Stalna služba Korčula br. Pp J-98/2018 od 30. listopada 2018. godine. Žalitelj II opt. M. K. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava.

 

6.1. Suprotno žalbenom navodu I opt. S. iz presude Prekršajnog suda Dubrovnik, Stalna služba Korčula br. Pp J-98/2018 od 30. listopada 2018. godine razvidno je da

 

 

je prekršajni postupak glede fizičkog sukoba do kojeg je došlo ispred caffe bara „D.“ u K., Ulica B. br. …, u kojem su sudjelovali L. L., I. Š. i J. M. Š. Dakle, u konkretnom slučaju radilo se prekršaju iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što se odnosi na fizički sukob navedenih osoba. Iz sadržaja optužnice proizlazi da se I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. terete za počinjenje kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. KZ/11, a radi se o kaznenom djelu narušavanja nepovredivosti stana i poslovnog prostora čiji zaštićeni objekt je neovlašteno prodiranje u tuđi dom. Iz navedenog proizlazi da se radi o različitim zaštićenim objektima u predmetnom kaznenom postupku u odnosu na prekršajni postupak, slijedom čega s e u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari (ne bis in idem), pa se u tome dijelu žalbeni navod I opt. S. ukazuje neosnovanim.

 

6.2. Suprotno navedenom žalbenom navodu II opt. K. prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelji (I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L.) u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I, II i III optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Nakon pozorne analize sadržaja obrana I, II i III optuženika, sadržaja iskaza ošt. I. Š. i M. Š. Ž., sadržaja iskaza svjedoka D. S., B. B., R. C., M. S., B. B. i V. F., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su iskazi svjedoka obrane D. S., B. B., R. C., M. S., B. B. i V. F. usmjereni prvenstveno na pogodovanje obrani I, II i III optuženika kako bi otklonili njihovu kaznenopravnu odgovornost za terećeno kazneno djelo. Pored toga iz njihovih iskazi je razvidno da nemaju neposredna saznanja o predmetnom događaju, već samo o činjenici tko je sve i s kim bio u društvu o lokalu „D.“, a pri tome su iskazima pokušali dati alibi optuženicima da su bili u prostoru lokala, a ne da su ulazili u dvorište kuće ošt. obitelji Š.

 

7.2. Činjenica da su I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. zajednički i dogovorno počinili kazneno djelo narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl.141. st. 1. KZ/11, proizlazi iz sadržaja iskaza ošt. I. Š. i M. Š. Ž. Naime, navedeni oštećenici su kritične zgode nedvojbeno prepoznali I, II i III optuženika kao osobe koje su ušle u prostor dvorišta njihove kuće, a obzirom da oštećenici poznaju roditelji optuženika i optuženike osobno od prije nije kod njih bilo sumnje da su I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. tempore criminis ušli u njihovo dvorište gdje su bacali petarde, a što je bila reakcija optuženika na podnošenje prijave i pozivanje policijskih

 

 

 

službenika na intervenciju od strane oštećenika zbog galame i bacanja petardi na cestu ispred lokala „D.“ iste noći.

 

7.3. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. počinili kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. 

 

7.4. Uslijed navedenog nisu osnovane žalbe I, II i III optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelji (I opt. A. S. i II opt. M. K.) pobijaju presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navodi optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

9. III opt. L. L. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

9.1. Žalitelji (I opt. A. S. i II opt. M. K.) pobijaju presudu i zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I, II i III optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

 

9.2. Polazeći od stupnja krivnje I, II i III optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 141. st. 1. KZ/11, svakog ponaosob, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao im uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, na koju su osuđeni, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od po 1 (jedne) godine ne počine novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

10. Žalitelji (I opt. A. S. i II opt. M. K.) pobijaju presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. A. S., opt. M. K. i opt. L. L. mogu nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njihova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

 

11. Slijedom navedenog žalbe I opt. A. S., II opt. M. K. i III opt. L. L. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 11. siječnja 2024.