- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž Zk-314/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž Zk-314/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice upisa H.  B. iz S., OIB:, zastupane po punomoćnicima M. B. i G. L., odvjetnicima u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protivnika upisa M. U., OIB: i I. U., OIB:..., oboje iz S., i oboje zastupani po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., izjavljenoj protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, poslovni broj Z-1276/2019 od 31. kolovoza 2023., 11. siječnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba protivnika upisa i potvrđuje se rješenje zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, poslovni broj Z-1276/2019 od 31. kolovoza 2023.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe M. U. iz S., OIB:..., određeno rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Z-41990/2023 od 24. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor protivnika upisa M. U. i I. U. izjavljen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta suda prvog stupnja poslovni broj Z-39572/2018 od 6. studenog 2018. (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je brisanje zabilježbe podnesenog prigovora koja je određena rješenjem tog suda poslovni broj Z-45623/2018 dok je točkom III. u zk.ul.br. 13046 k.o. S. u odnosu na etažno vlasništvo E-58 naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora do pravomoćnog okončanja postupka. Točkom IV. izreke naložena je Z. o. u S. provedba upisa iz tog rješenja.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju protivnici upisa zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prigovor protivnika upisa te odbije prijedlog predlagateljice upisa kao neosnovan u cijelosti.

 

3. Žalba protivnika upisa nije osnovana.

 

4. Iz spisa predmeta proizlazi da je u povodu prijedloga predlagateljice od 26. listopada 2018., na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su 16. veljače 2015. zaključile knjižna prednica predlagateljice - sada pokojna A. C. kao primateljica uzdržavanja i predlagateljica H. B. kao davateljica uzdržavanja i smrtnog lista od 26. listopada 2018. iz kojeg proizlazi da je A. C. preminula 20. listopada 2018., rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Z-39572/2018 od 6. studenog 2018. dopuštena je uknjižba prava vlasništva predlagateljice posebnog dijela nekretnine – zgrade izgrađene na zk.č.br. 6475/29 od 310 m2 i to stana na III. (trećem) katu, označenom brojem 20 (ranije br. 19), jugoistok, površine 43,06 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i lođe, s pripadajućom drvarnicom uz istodobni upis brisanja tog prava s imena A. C. ud. D. za cijelo te je naložena provedba upisa prava vlasništva predlagateljice u zemljišnim knjigama. Taj je stan prema utvrđenjima suda prvog stupnja bio upisan kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-24) koji je upis promijenjen na (E-58) provedbom rješenja o povezivanju zemljišne knjige i zbirke položenih ugovora koje je prvostupanjski sud donio pod poslovnim brojem Z-12491/2012.

 

5. Navedeno rješenje prigovorom su pobijali protivnici upisa tvrdeći da je uknjižba prava vlasništva na ime predlagateljice nedopuštena jer je još od siječnja 2006. u zk.ul.br. 13046 k.o. S. (Z-1103/2006) zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je 20. siječnja 2006. sklopljen između C. A. kao primateljice uzdržavanja i U. I. i M. kao davatelja uzdržavanja, a glede stana broj 20 na III. (trećem) katu. U prigovoru su tvrdili da je tom zabilježbom publicirana činjenica da je nositeljica knjižnog prava, sada pokojna A. C., raspolagala predmetnom nekretninom u korist protivnika upisa zbog čega da sud prvog stupnja nije smio dopustiti provedbu kasnijih ugovora i kasnijih raspolaganja nekretninom koja je predmet u zemljišnoj knjizi publiciranog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tvrde da je zbog činjenice što je sud prvog stupnja dopustio uknjižbu predmetnog stana na ime predlagateljice, na temelju članka 40. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19., dalje: ZZK/1996) rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Z- 40119/18 od 12. studenog 2018. odbijen njihov prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je bio podnesen nakon prijedloga predlagateljice. To stoga što su u skladu s navedenom zakonskom odredbom upisi u zemljišni knjigu dopušteni samo protiv knjižnih prednika, a primateljica uzdržavanja A. C. to u trenutku kada su protivnici upisa predlagali uknjižbu svog prava vlasništva to (više) nije bila, imajući na umu prigovorom pobijano rješenje suda prvog stupnja od 6. studenog 2018. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva predlagateljice predložena 26. listopada 2018. Opisani način postupanja, uslijed kojeg zabilježba (njihovog) ugovora o doživotnom uzdržavanju gubi svaki pravni i životni smisao, ocijenili su nedopustivim. Predložili su da se to rješenje preinači na način da se odbije prijedlog predlagateljice radi uknjižbe prava vlasništva na njezino ime, da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe pobijanog upisa i da se upiše zabilježba odbijanja (njezinog) prijedloga.

 

6. Pobijanim je rješenjem zemljišnoknjižni sudac suda prvog stupnja taj prigovor odbio kao neosnovan ocijenivši da je zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju iz članka 581. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) prema kojem je davatelj uzdržavanja ovlašten u zemljišnim knjigama zatražiti zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu ako je predmet tog ugovora nekretnina, zabilježba iz članka 39. alineje 1. ZZK/1996 koji se u ovom postupku primjenjuju u skladu s člankom 241. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23.). U skladu s tom zakonskom odredbom svrha zabilježbe je da se vidljivim učine osobni odnosi, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati.

 

6.1. Naprotiv, prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, iako se u skladu s člankom 39. alinejom 2. ZZK/1996 zemljišnoknjižne zabilježbe mogu učiniti u svrhu da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama toga ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.), to nije situacija kod zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju koja je određena člankom 581. stavkom 1. ZOO-a u vezi s člankom 70. stavkom 1. ZZK/1996. To zato što niti odredbama ZOO-a niti odredbama ZZK/1996 nisu za tu zabilježbu propisani pravni učinci osnivanja prvenstvenog reda ili zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine.

 

6.2. Pritom se sud prvog stupnja pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev 3073/2015-2 od 26. veljače 2019. koje glasi:

„Zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Davatelj uzdržavanja u čiju je korist upisana zabilježba može u parnici ostvarivati svoje pravo protiv treće osobe koja je na temelju pravnog posla zatražila i ostvarila upis prava vlasništva nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe, te u parnici dokazati da treća osoba, koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, nije stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri.

 

U ovom slučaju se radi o zemljišnoknjižnom postupku u kojemu je nakon smrti primatelja uzdržavanja predložen upis prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pokojni primatelj uzdržavanja u odnosu na kojega je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva više nije upisani zemljišnoknjižni vlasnik, jer je prije smrti otuđio nekretninu trećima koji su ishodili uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. S druge strane predlagatelji nisu zabilježbom stekli prvenstveni red, pa je prijedlog za upis odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.“

 

7. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP u vezi s člancima 117. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019.), koji su o ovom zemljišnoknjižnom postupku primjenjuje u skladu s člankom 91. stavkom 1. ZZK/1996 ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (zemljišnoknjižnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Iako se protivnici upisa u žalbi pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nisu određeno naznačili (niti sadržajno na njih upućuju), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka, osim onih na koje pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

 

10. Žalbeni se navodi u bitno iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

11. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno.

 

12. U skladu s člankom 30. stavkom 4. ZZK/1996, zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom.

 

12.1. I prema shvaćanju ovog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor protivnika upisa izjavljen protiv rješenja kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva predlagateljice na predmetnom stanu koji je u trenutku kad je ista predlagala upis bio u vlasništvu knjižne prednice s kojom je predlagateljica zaključila pravni posao na temelju kojeg je upis dopušten, neovisno o tome što je u trenutku predlaganja tog upisa u zemljišnim knjigama kao i u trenutku donošenja rješenja kojim se uknjižba dopušta u zemljišnim knjigama bilo zabilježeno postojanje ranije sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s protivnicima upisa i kao davateljima uzdržavanja. To zato što nije riječ o zabilježbi kojom bi protivnici upisa stekli prvenstveni red u smislu članka 39. alineje 2. ZZK/1996 nego o zabilježbi čija je svrha učiniti vidljivim odnos i činjenicu određenu člankom 581. stavkom 1. ZOO-a , s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao.

 

12.2. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 3073/2015-2 od 26. veljače 2019. citirano u točci 6.2. ovog rješenja, jer je riječ o pravnom shvaćanju koje je doneseno u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa je primjenjivo i u ovom predmetu. Pritom je za odgovoriti žaliteljima da rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3305/2021 od 1. rujna 2021. na koje se žalitelji pozivaju u žalbi i kojim je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

„Koji je pravni učinak zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom

uzdržavanju?“

„Primjenjuje li se na davatelja uzdržavanja, u čiju korist je upisana zabilježba

postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, u sporu protiv treće osobe koja je

nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe, na temelju pravnog posla, zatražila

i ishodila upis prava vlasništva na istoj nekretnini koja je bila predmet ugovora o

uzdržavanju, prekluzivni rok iz članka 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim

stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP)?“

nema značenje koje mu pridaju žalitelji. Naime, iz točaka 5. i 6. obrazloženja tog rješenja proizlazi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio reviziju zbog pravnog pitanja o tome koji su pravni učinci ugovora o doživotnom uzdržavanju ocijenivši ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni upravo zato što drugostupanjska odluka suda koja je donesena u tom predmetu dijelom odstupa od shvaćanja o pravnim učincima zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je taj Sud izrazio u svojoj odluci Rev-3073/2015-2 od 26. veljače 2019. na koju se u pobijanom rješenju pozvao prvostupanjski sud. Pritom je Vrhovni sud Republike Hrvatske naglasio da je u citiranoj odluci Rev-3073/2015 „već izrazio shvaćanje da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.“

 

13. S obzirom na to da je zemljišnoknjižni sudac pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio prigovor protivnika upisa izjavljen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta kojim je dopušten upis koji je predlagala predlagateljica, na temelju članka 128. stavka 3. ZPP-a odbijena je žalba protivnika upisa, potvrđeno je rješenje zemljišnoknjižnog suca i naloženo je brisanje zabilježbe žalbe protivnice upisa M. U. koja je žalba zabilježena u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Z-41990/2023. Nije naloženo brisanje zabilježbe žalbe protivnika upisa I. U. s obzirom na to da u odnosu na žalbu ovog protivnika upisa nije određen upis zabilježbe žalbe.

 

 

U Varaždinu 11. siječnja 2024.