Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-155/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog NU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 13. ožujka 2026. broj K-81/2026-13, u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), u vezi s člankom 133. stavkom 1. točkom 4. i člankom 133. stavkom 3. ZKP-a, a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, produljen je istražni zatvor protiv optuženog NU te je, između svega ostalog, određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme od uhićenja 21. prosinca 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽU, po branitelju, odvjetniku Matiji Šabijanu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući vijeću Županijskog suda u Varaždinu da prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i zamijeni ga mjerama opreza.

3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana

5. Nije u pravu optuženi ŽU kada u žalbi tvrdi da činjenice da je državljanin Ukrajine s prebivalištem u [adresa], bez poslovnih ili osobnih veza s Republikom Hrvatskom „same po sebi ne mogu predstavljati dostatan razlog za produljenje istražnog zatvora“.

5.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da je optuženik državljanin Ukrajine s prebivalištem u [adresa], da ni na koji način nije vezan za Republiku Hrvatsku u koju je došao radi činjenja kaznenih djela, a sada je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, od kojih se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjere od dvije godine ne počini kazneno djelo, sve te okolnosti u svojoj povezanosti, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da će optuženi ŽU, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske radi izbjegavanja kaznene odgovornosti te eventualnog izvršenja kazne zatvora.

5.2. Što se tiče mehanizama pravosudne suradnje u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije, prvenstveno instituta europskog uhidbenog naloga, na što optuženik ukazuje u žalbi, treba odgovoriti da osiguranje prisutnosti optuženika u postupku izdavanjem europskog uhidbenog naloga podrazumijeva donošenje rješenja o istražnom zatvoru po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP - a protiv tražene osobe te poduzimanje niza prinudnih radnji (od uhićenja, određivanja ekstradicijskog istražnog zatvora radi predaje tražene osobe), pa ta mogućnost, suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika, ne otklanja potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP -a. Osim toga, njegovo ukrajinsko državljanstvo, ako pobjegne u državu čiji je državljanin, predstavljalo bi pravnu zapreku za njegovo izručenje. Stoga, potpuno opravdano prvostupanjski sud nalazi da su ovdje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, kao i da je daljnja primjena ove mjere nužna, jer se drugim, blažim mjerama, kao što su jamstvo ili mjere opreza ne može ostvariti svrha istražnog zatvora.

5.3. Kraj takvog stanja stvari i činjenice da optuženi ŽU u [adresa] nema boravište i u [adresa] je došao radi činjenja kaznenog djela, za koje je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim, to ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanom ni žalbenu tvrdnju okrivljenog NU o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. i 7. ZKP-a. S obzirom na potrebu trajanja istražnog zatvora i kraj činjenice da je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., pri čemu se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a kazna zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini kazneno djelo, to proizlazi, suprotno žalbenoj tvrdnji optuženika koji je lišen slobode 21. prosinca 2025., da produljenjem istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije narušeno načelo razmjernosti.

6. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim, osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog NU po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić