REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-946/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Slavko Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku, D. Neumana 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: OIB: 36162371878, radi disciplinske odgovornosti, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/24-02/38, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 22. svibnja 2024.

II. Predmet se vraća na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove točke izreke.

Obrazloženje

1. Osporenim aktom tuženika usvaja se žalba načelnika PU vukovarsko-srijemske i poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA: NK- UP/I-114-04/23-021439, URBROJ: 511-01 -158-24-11 od 08. ožujka 2024. (točka 1. izreke). UČ, od oca U, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta u PP Vukovar, u zvanju policijski inspektor, oženjen, otac dvoje djece zaposlen u MUP-u RH od 1999. godine, za 2018. i 2020. godinu ocijenjen ocjenom. „dobar”, a za 2019. godinu neocijenjen, u ovom postupku nije udaljen iz službe, disciplinski kažnjavan, odgovoran je što se 28. ožujka 2022. godine, u vremenu od 19.06 do 19.22 sati, za vrijeme obavljanja službe kretao po trgovačkom centru „LIDL" u Vukovaru, Priljevo br. 30-A, bez zaštitne maske za lice ili medicinske maske, iako je tada bila na snazi Odluka stožera civilne zaštite o nužnoj epidemiološkoj mjeri nošenja maski za lice ili medicinskih maski, kojom Odlukom se propisuje i obaveza korištenja maski za lice ili medicinskih maski za sve kupce koji borave u prodavaonicama, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. točki 7. Zakona o policiji ("Narodne novine" 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije” te mu se temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izriče disciplinska kazna, novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x10%) (točka 2. izreke).

1.1. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA: NK- UP/I-114-04/23-02/200, URBROJ: 511-01-158-23-6 od 24. svibnja 2023., riješeno je da policijski službenik UČ nije odgovoran da bi počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci osporenog rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj u tužbi iznosi tri glavna prigovara: 1) osporeno rješenje je rezultat nezakonito pribavljenog, a time i neprikladnog dokaza (dvije snimke videonadzora na DVD formatu) te u ovom dijelu upućuje na obrazloženje presude ovog Suda, poslovni broj: Us I-1349/2022 od 6. travnja 2023., 2) tužitelj nije imao priliku u postupku ispitati bitnog svjedoka, policijskog službenika HČ, budući da je unaprijed odbio odgovarati na pitanja koja mu još nisu ni postavljena (u tom smislu poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2805/2008 od 26. studenog 2010.) i 3) tuženik nije obrazložio radi čega je prihvatio spornu pravnu kvalifikaciju disciplinskog djela odnosno na koji način je u ovom slučaju teško narušen ugled policije. Zaključno predlaže poništiti osporeno rješenje i i utvrditi da nije odgovoran za tešku povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na činjenično stanje navodi da je isto u potpunosti i pravilno utvrđeno odnosno da je prvostupanjski sud na okolnosti povrede koja je tužitelju stavljena na teret izveo sve potrebne dokaze, međutim, iz tako izvedenih dokaza nije izveo ispravan zaključak kada je utvrdio da tužitelj nije odgovoran za težu povredu službene dužnost činjenično i pravno opisanu u izreci osporenog rješenja.

3.1. Tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo izgubilo iz vida kako je disciplinski postupak „sui generis” zaseban postupak koji može i ne mora uvažavati pravomoćne i izvršne presude drugih sudova (kaznenih, prekršajnih, pa čak i upravnih ukoliko se presuda ne odnosi na upravni spor vezan uz odluke disciplinskih sudova), s obzirom da se u njemu utvrđuje disciplinska odgovornost policijskog službenika, a ne neka druga (prekršajna, kaznena, inspekcijska i dr.), da kod ocjene dokaza, je li je nekakav dokaz „nezakonit", manjkav, neprikladan, disciplinski sud ne može odlučivati vodeći se načelima možebitno prekršajnog, kaznenog ili odlukama nekog drugog upravnog postupka, jer se ovdje odlučuje o disciplinskoj povredi službene dužnosti te se u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u prekršajnom ili kaznenom postupku. Stoga su u konkretnom slučaju snimke sačinjene od strane policijskog službenika HČ zakonit dokaz u disciplinskom postupku, ali odluka o odgovornosti tužitelja nije donesena samo na temelju sadržaja iz te video snimke, nego i na temelju drugih dokaza koji prileže spisu predmeta (službene zabilješke koju je 29. ožujka 2022. sačinio policijski službeni TČ, njegovog iskaza datog u svojstvu svjedoka pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Osijeku, zahtjeva kojeg je tužitelj podnio Agenciji...).

3.2. U točki l. Odluke o nužnoj epidemiološkoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski („Narodne novine", 75/21., 86/21., 90 21., 95/21., 100/21., 106/21., 112/21., 117/21., M/21., 129/21., 138/21., 145/21., 13/22. i 24/22. u daljnjem tekstu Odluka) koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja djela, navodi se da se ovom Odlukom radi zaštite pučanstva RH od bolesti COVID 19, uvodi nužna epidemiološka mjera obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski, dok se u točki II. al. 3. navodi da su maske za lice ili medicinske maske obvezni koristiti na ispravan način, tako da cijelo vrijeme dok se nosi maska prekriva usta i nos.

3.3. Obzirom na sve naprijed navedeno, tuženik drži nesporno utvrđenim da je prijavljeni policijski službenik svojim ponašanjem počinio povredu službene dužnosti, odnosno da je odgovoran za težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, opisanu odredbom članku 96. točki 7. Zakona o policiji, kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije”. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja, njegova opunomoćenika i službene osobe tuženika. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prije svega valja naglasiti da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pp-341/2022 od 02. prosinca 2024. tužitelj proglašen krivim što se 28. ožujka 2022. u 19,10 sati, u Vukovaru, Priljevo 30A, unutar TD "Lidl" nije pridržavao obveze pravilnog nošenja maske za lice ili medicinske maske, čime je postupio suprotno odredbama članka 47. stavka 2. točke 9. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 42/20. i 134/20.) kažnjivo po članku 76c. stavku 1. istog Zakona, pa mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 66,36 eura. Presuda je donesena na temelju pregleda DVD medija (snimke video nadzora) nakon čega sud jasno i nedvojbeno utvrđuje kako ovdje tužitelj u crvenoj jakni i kapi sa šiltom bez maske prolazi pokraj blagajne.

7. U odnosu na prvi prigovor tužitelja o neprikladnosti dokaza, ovaj Sud se priklanja navodima tuženika iz osporenog rješenja također ocjenjujući sporni dokaz (dvije snimke videonadzora na DVD formatu) sukladnim članku 58. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Stoga je kao takav mogao poslužiti kao osnova za donošenje ovdje osporenog rješenja. Ukoliko se u posebnom upravnom postupku, u kojem se odlučuje o povredi prava tužitelja na zaštitu osobnih podataka, naknadno donese drugačije rješenje, ono može predstavljati osnovu za postupanje po članku 123. ZUP-a.

8. Neosnovan je i drugi prigovor tužitelja koji se odnosi na ispitivanje svjedoka HČ. Naime, po članku 63. stavku 2. ZUP-a imenovani svjedok ima pravo uskratiti odgovor na pitanja, što je u konkretnom slučaju i učinio.

9. Nadalje, u odnosu na treći prigovor valja istaknuti da je u ovoj upravnoj stvari tužitelj na temelju istog činjeničnog opisa kao u prekršajnom postupku proglašen krivim zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. točki 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije”.

10. Dakle, biće ovog disciplinskog djela obuhvaća tri obilježja, prvo, da je riječ o policijskom službeniku, drugo, da je riječ o nedoličnom ponašanju i, treće, da takvo ponašanje, ne samo šteti ugledu, nego učinak takvog ponašanja mora dovesti do teškog oblika štete po ugled policije.

11. Drugim riječima, za svako ponašanje koje je pravomoćno okarakterizirano prekršajem može se tvrditi, po prirodi stvari, da je nedolično, ali za svako takvo nedolično ponašanje, po istoj prirodnoj stvari, ne može se podrazumijevati da dovodi do teške štete po ugled policije. Stoga je nužno u situacijama kada je riječ o tzv. „lakim prekršajima“ odnosno onim za koje je zakonodavac propisao minimalne novčane kazne dodatno obrazložiti što obuhvaća takav veći stupanj štete po ugled u odnosu na običnu štetu koja se podrazumijeva po prirodi „lakog“ djela.

12. Tuženik u osporenom rješenju obrazlaže da je pandemija COVlD-19 koja je zadesila cijeli svijet, pa tako i RH iziskivala poduzimanje hitnih nužnih mjera i postupaka unutar sustava svake zemlje, a sve u svrhu zaštite zdravlja građana i sprečavanja širenja zaraze. U takvim okolnostima RH je aktivirala potrebne službe i ustrojila razne nužne postupke uz davanje mjera, zapovjedi, stalnih preporuka i obavijesti građanima o načinu ponašanja, s ciljem razvijanja svijesti kod građana o opasnosti virusa te značaja njihove uloge u sprečavanju širenja i suzbijanja pandemije. Policijski službenici su kao i drugi građani dužni poštivati sve odluke Stožera civilne zaštite RH radi zaštite svog zdravlja i zdravlja drugih, a sve u cilju sprečavanja širenja bolesti COVID-19. Stoga je nesporno da je prijavljeni predmetne prigode bio dužan postupiti sukladno naprijed navedenoj Odluci Stožera civilne zaštite RH te za vrijeme boravka u prodavaonici, kao kupac, nositi medicinsku masku ili masku za lice, a što isti nije učinio te je na taj način postupio nedolično i neprimjereno policijskom službeniku. Policijski službenici dužni su u svakom trenutku brinuti o zaštiti i jačanju svog ugleda kao i ugleda policije u cjelini te o jačanju integriteta policije, a u skladu s kojom obvezom prijavljeni u konkretnom slučaju zasigurno nije postupio. Inkriminiranim postupanjem prijavljeni je postupio na način koji nije doličan policijskim službenicima, jer nedolično ponašanje smatra se svako ponašanje koje je propisom određeno kao kažnjivo, kao i svako drugo društveno neprihvatljivo ponašanje kojim se narušava vlastiti ugled ili ugled službe u cjelini.

13. Sud se slaže da nenošenje medicinske maske od strane policijskog službenika, kada je njezino nošenje propisano Odlukom Stožera civilne zaštite RH, predstavlja nedolično ponašanje osobe koja takvo ponašanje treba sprječavati. Međutim, prilikom podvođenja takvog ponašanja pod pojam teškog disciplinskog djela, tuženik je morao voditi računa i o drugim okolnostima koje tužitelju idu u korist.

14. Naime, prilikom ocjene čini li ovo djelo tešku štetu policiji na način da utječe na percepciju većeg broja ljudi na rad policije bitno je naglasiti: a) tužitelj je u tom trenutku bio u civilu, b) već mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku za isti činjenični opis i c) u spisu ne postoje dokazi da je prethodno bio opomenut ili da bi se nakon toga pred ljudima ponašao bahato, obijesno ili neprimjereno. Osim toga, nije nevažna ni okolnost da je ovdje riječ o vremenskom razdoblju od svega desetak dana prije nego će mjera nošenja maske biti trajno ukinuta zbog povoljne epidemiološke situacije.

15. Suprotno tumačenje odnosno subsumiranje svih prekršaja u kojem je izrečena novčana kazna pod tešku štetu ugledu policije, bez sagledavanja i navođenja konkretnih okolnosti, vodi u situaciju u kojoj će se teškim disciplinskim djelima smatrati i svi laki prometni prekršaji koji počini policijski službenik prilikom obavljanja službe ili izvan nje.

16. Dakle, u situaciji u kojoj tuženik smatra da se činjenicom samog počinjenja predmetnog prekršaja subsumira zaključak o nastanku kvalifikatornog oblika štete (teške) ugledu policije, ovaj Sud ne može ocijeniti zakonitim takvo rješenje te je na temelju članka 117. stavka 1., članka 119. stavaka 4. i 6. u vezi članka 4. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

17. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da mu pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku i trošak zastupanja na ročištu od 03. ožujka 2026. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 27. točke 1. i 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Osijeku 31. ožujka 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku,

2. Tuženiku,

4. U spis