Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-657/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SZ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-127/2023- 63, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi SZ zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju članka 227. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Ane Žak, odvjetnice iz Bjelovara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Iako optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navedene povrede ne konkretizira niti ne ukazuje u čemu bi se iste sastojale, dok iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi iznosi svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno na temelju iskaza oštećenika DZ i nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka našao utvrđenim da je u trenutku prometne nesreće optuženi SZ upravljao osobnim vozilom, iako on u svojoj obrani i u žalbi tvrdi da u vrijeme prometne nesreće nije upravljao osobnim vozilom, već da je to bio oštećeni DZ. Smatra da je sud pogrešno prihvatio iskaz oštećenika DZ kao vjerodostojan, iako ne postoje drugi svjedoci događaja niti su oba ili jedan od sudionika prometne nesreće zatečeni u osobnom automobilu prilikom dolaska policijskih službenika i hitne medicinske pomoći. Radi osporavanja činjenice da oštećeni DZ u trenutku prometne nesreće nije znao upravljati osobnim vozilom, kako je to tvrdio u svom iskazu, obrana je predlagala ispitati svjedoka VZ i HZ, no sud je taj dokazni prijedlog neosnovano odbio kao nevažan čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP te je i činjenično stanje zbog toga pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u vezi nastanka ove prometne nesreće, te je potom izveo pravilan zaključak o krivnji optuženika za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11.

10. Naime, prvostupanjski je sud pravilno otklonio kao nevjerodostojnu obranu optuženika da kritične zgode nije upravljao osobnim automobilom već da je tim vozilom upravljao oštećeni DZ s obzirom da iz iskaza oštećenika i provedenog sudsko-medicinskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tempore criminis osobnim vozilom upravljao upravo optuženik i zbog neprilagođene brzine u noćnim uvjetima vožnje i mokrom i skliskom kolniku sletio s ceste u lijevu stranu preko lijeve bankine u lijevi putni kanal, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila na lijevu bočnu stranu i do snažnog udara prednjim lijevim krajem vozila u lijevu bočnu stranu i do snažnog udara prednjim lijevim krajem vozila u lijevi betonski rub prilaznog mosta te se zaustavilo ispred mosta u lijevom putnom kanalu prevrnuto na lijevu bočnu stranu. Oštećeni DZ izričito tereti optuženika da je isti upravljao vozilom, te opisuje dinamiku prometne nesreće i svoj položaj u vozilu na mjestu suvozača kao i nastale ozljede, dok iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi da se ozljede koje je oštećenik zadobio uklapaju u ozljede koje bi zadobila osoba na prednjem desnom sjedalu. Okolnost na koju upire optuženik u žalbi da iz provedenog vještačenja proizlazi da su ozljede oštećenika teoretski mogle nastati da je sjedio bilo gdje u vozilu gdje bi na lijevoj strani imao mogućnost kontakta s nekom čvrstom preprekom, nije relevantna, jer se radi o teoretskoj mogućnosti, dok je u konkretnom slučaju vještak jasno i nedvosmisleno utvrdio da se zadobivene ozljede oštećenika uklapaju u dinamiku prometne nesreće kako ju je opisao oštećenik, odnosno da navedene ozljede zadobiva osoba koja sjedi na mjestu suvozača.

11. Osim toga, žalitelj u potpunosti ispušta iz vida da iz pročitanih materijalnih dokaza na raspravi i to zapisnika o očevidu (listovi 11 do 13), u kojem su upisana svojstva sudionika prometne nesreće proizlazi da je sudionik nesreće u svojstvu vozača naveden optuženik, a kao suvozač oštećenik, te bolničkih prijava Opće bolnice u Bjelovaru (list 42 spisa) da je optuženik u događaju stradao kao vozač, dok iz medicinske dokumentacije na ime oštećenog (listovi 24 i 48) proizlazi da je oštećenik u prometnoj nesreći stradao kao suvozač. S obzirom na navedeno, cijeneći sve provedene personalne i materijalne dokaze kao i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je u vrijeme prometne nesreće vozilom upravljao optuženik.

12. Nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP i da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz razloga što je sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem dvoje svjedoka na okolnost da je oštećeni u vrijeme prometne nesreće znao upravljati osobnim vozilom. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je navedeni dokazni prijedlog obrane nevažan jer se njime ne može utvrditi sporna odlučna činjenica, a to je tko je u vrijeme prometne nesreće upravljao osobnim vozilom, imajući u vidu da imenovani svjedoci nisu bili prisutni inkriminiranom događaju pa okolnost sama za sebe je li oštećenik u trenutku nesreće znao upravljati osobnim vozilom ili nije, nije odlučna činjenica važna za donošenje zaključka tko je bio vozač u vrijeme nesreće.

13. Prihvaćajući iskaz oštećenika, rezultate sudsko-medicinskog vještačenja, te materijalne isprave pročitane tijekom dokaznog postupka, koji dokazi su međusobno suglasni i svi suprotni obrani optuženika, prvostupanjski je sud pravilno otklonio kao nevjerodostojnu obranu optuženika da nije upravljao osobnim vozilom u vrijeme prometne nesreće. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud primijetio da iz same obrane optuženika proizlazi kako je konzumirao alkohol na dan događaja i da je ranije istu večer, iako je konzumirao alkohol, razvozio vozilom druge osobe, pa ga konzumacija alkohola ranije tijekom iste večeri nije spriječila da upravlja vozilom, zbog čega je neživotna i neuvjerljiva njegova obrana da je zbog konzumiranja alkohola zaustavio vozilo prije prometne nesreće i dao na upravljanje maloljetnom oštećeniku. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

14. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da je izrečena kazna nerazmjerna, čime je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 47. KZ/11 jer je zanemario okolnosti da je optuženik nezaposlen, lošeg imovnog stanja i nema prihode i imovine vrijednije naravi. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotno cijenio njegovu izričitu nekritičnost prema počinjenom dijelu jer nije izrazio kajanje te je čak pokušao prebaciti odgovornost na oštećenika. Smatra da način njegove obrane nije mogao biti ocjenjen kao otegotna okolnost.

15. Okolnosti istaknute u žalbi da je optuženik nezaposlen, lošeg imovnog stanja i da nema prihode i imovine vrijednije naravi po svom sadržaju nisu od značaja pri odluci o odmjeravanju kazne, sukladno članku 47. KZ/11, pa ih s pravom prvostupanjski sud nije cijenio kao olakotne, dok je pravilno kao olakotno istom cijenio da je otac jednog djeteta. Iako je u pravu optuženik da način njegove obrane nije mogao biti ocjenjen kao otegotna okolnost, pa izostanak kajanja zbog počinjenog djela i prebacivanje odgovornosti na oštećenika nisu trebale biti cijenjene kao otegotne okolnosti, no posljedice dijela koje je pretrpjela žrtva kao osoba mlade životne dobi, u vrijeme događaja dijete u dobi ispod osamnaest godina, u vidu brojnih ozljeda, uključujući i prijelome pet rebara i razdora slezene jesu teže posljedice dijela koje je potrebno ocijeniti kao otegotne, kao i okolnost koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio otegotnom, a to je višestruka osuđivanost optuženika, uglavnom zbog imovinskih kaznenih dijela, ali i zbog istog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, pri čemu je optuženik upravljao osobnim vozilom u vrijeme događaja bez položenog vozačkog ispita i stjecanja vozačke dozvole za upravljanje osobnim vozilima, što ukazuje na njegovu izrazitu bezobzirnost i veći stupanj kriminalne volje.

16. Zbog svega navedenog, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, uzimajući u obzir da na strani optuženika prevladavaju otegotne okolnosti, kao i cijeneći stupanj njegove krivnje i svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, izrekao optuženiku bezuvjetnu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci koja je primjerena kazna osobi optuženika i težini kaznenog djela te podobna za ispunjenje svrhe kažnjavanja na planu specijalne i generalne prevencije. Zbog navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi da izrečena kazna nije razmjerna i da postoje uvjeti za izricanje blaže kazne.

17. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević