Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-452/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Neri Panjkret, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3 A, Rijeka, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: P-647/2024-22 od 20. siječnja 2026., dana 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: P-647/2024-22 od 20. siječnja 2026. tako što se rješava:

Uvažava se prigovor tuženika i ukidaju rješenja o pristojbi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: P-647/2024-19 i poslovni broj: P- 647/2024-20, oba od 13. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe istoga suda, poslovni broj: P-647/2024-19 i poslovni broj: P- 647/2024-20, oba od 13. siječnja 2026.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, te da rješenja prvostupanjskog suda kojima mu je naloženo platiti sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu stavi izvan snage.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem poslovni broj: P-647/2024-19 od 13. siječnja 2026. tuženiku naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, dok mu je rješenjem poslovni broj: P-647/2024-20 od 13. siječnja 2026. naloženo platiti sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR.

5. Povodom prigovora tuženika protiv navedenih rješenja o pristojbi u kojem tvrdi da nije u obvezi platiti navedene pristojbe, jer je iste trebala platiti tužiteljica, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju istog ocijenio neosnovanim te ga odbio, navodeći da se tužiteljica u predmetnom postupku pozvala na status potrošača i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1491/2012, pa kako se doista na predmetni pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, tužiteljica koja je u cijelosti uspjela u postupku da je temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP-a) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 13. istog Zakona, na plaćanje tih pristojbi valjalo pozvati tuženika.

6. Tuženik u žalbi osporava da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen uvjet za oslobođenje tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a, budući da je predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, što nije bilo predmetom niti jednog „kolektivnog spora zaštite potrošača“, pa ne postoji pravomoćna sudska presuda za zaštitu kolektivnih interesa temeljem koje bi ovakav postupak mogao biti pokrenut, slijedom čega na predmetnu situaciju valja primijeniti opća pravila o obvezi plaćanja sudskih pristojbi propisana ZSP-om.

7. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o izmjena Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) propisano je kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dok je u prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona propisano kako isti stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“ odnosno od 20. svibnja 2023.

8. Međutim, predmetni postupak, kako to osnovano ističe tuženik, nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, jer je u konkretnom slučaju predmet spora utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (tzv. ulazne naknade) te zahtjev za isplatu s tog osnova, dok je u pravomoćnim presuda iz kolektivnog spora (odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017) donesenim povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iskazano pravno shvaćanje o ugovornim odredbama potrošačkog ugovora u kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak.

9. Stoga se odredba čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a ne može primijeniti na ovaj slučaj, već postoji pristojbena obveza tužiteljice u smislu odredaba čl. 3. st. 1. i 2. ZSP-a, sukladno kojima je pristojbe propisane tim zakonom dužna platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, odnosno pristojbu na odluku prvostupanjskog suda - stranka koja pokreće postupak.

10. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženika uvažiti, te pobijano rješenje preinačiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), te prigovor tuženika uvažiti, a rješenja o pristojbi ukinuti.

Varaždin, 31. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Šaško