Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-493/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐĐ, zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom – iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-560/2021-29 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optužene ĐĐ ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke presude i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optužena ĐĐ za kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom pod točkom 1. proglašena krivom, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora trajanju 1 (jedne) godine.

III. U ostalom dijelu žalba optužene ĐĐ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optužena ĐĐ proglašena je krivom zbog dva kaznena djela protiv imovine – razbojničkom krađom – iz članka 231. stavak 1. KZ/11, činjenično opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, te joj je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora od po 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optužena je obvezana naknaditi štetu oštećenicima prouzročenu počinjenjem kaznenih djela i to trgovačkom društvu [trgovačko društvo] u iznosu od 13,27 eura, a trgovačkom društvu [trgovačko društvo] u iznosu od 44,72 eura.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženoj je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka čija visina će, sukladno članku 148. stavak 4. ZKP, biti utvrđena posebnim rješenjem.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena ĐĐ, putem branitelja Marka Ivice, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba optuženice je djelomično osnovana.

7. Iako optuženica u žalbi navodi da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, takvu povredu ne konkretizira, niti je drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti utvrdio da bi ista bila ostvarena, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljica nezadovoljna zaključcima prvostupanjskog suda zapravo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tako u odnosu na točku 1. pobijane presude smatra da nije došlo do stvarne uporabe sile s njene strane prema zaštitaru, te je upravo zaštitar ČĐ bio taj koji je prvi fizički intervenirao uhvativši optuženicu za ruku u pokušaju da je zaustavi, a njena reakcija, kojom se pokušala osloboditi tog držanja ne može se kvalificirati kao uporaba sile osobito jer nije bilo nikakvog ugriza ni drugog fizičkog napada s njene strane. Smatra da njeno ponašanje sagledano u cjelini ostaje u granicama pokušaja. Ističe da u dokaznom postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su njenim radnjama ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11.

8. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju istih, temeljitom analizom i pravilnom ocjenom provedenih dokaza osnovano zaključio dokazanim da je optuženica opisanim postupanjem ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. Tako je prvostupanjski sud pravilno prihvativši kao vjerodostojan iskaz svjedoka ČĐ koji je suglasan pročitanim materijalnim dokazima, utvrdio da je isti kao zaštitar trgovine [trgovačko društvo] pratio snimke video nadzora i uočio NN žensku osobu da na odjelu konzervi stavlja u košaru konzerve ribe nakon čega se uputila na odjel prehrane za kućne ljubimce gdje je konzerve ribe izvadila iz košare i stavila ih u svoju torbu, potom je krenula prema blagajni, a on ju je zaustavio na hodniku pred izlazom i zamolio da izvadi sve iz torbe, na što se ona oglušila i pokušala pobjeći, radi čega ju je uhvatio za ruku kako bi spriječio njen bijeg, a ona se nagnula prema njegovoj ruci te ga pokušala ugristi za ruku, ali je on povukao ruku prema sebi da izbjegne ugriz što je ona iskoristila i pobjegla iz trgovine, pri čemu joj je prilikom naguravanja, opiranja i pokušaja da ga ugrize ispao novčanik s dokumentima i novcem koji je on kasnije predao policiji.

9. Imajući u vidu iskaz svjedoka ČĐ koji je jasno i detaljno opisao ponašanje optuženice prilikom zaticanja u izvršenju kaznenog djela krađe, pravilno je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, zaključio da je optuženica prema zaštitaru primijenila fizičku silu na način da se opirala zadržavanju s ukradenom robom. To je činila na način da se, pokušavajući pobjeći s mjesta događaja i s ukradenom robom, za vrijeme dok ju je zaštitar primio za ruku da ne pobjegne istog pokušala ugristi za ruku, radi čega je on pustio njenu ruku da izbjegne ugriz, što je iskoristila i pobjegla. Prema tome, nedvojbeno je utvrđeno da je ista primijenila fizičku silu prema zaštitaru koju ju je zatekao u krađi, pa nije u pravu optuženica da je njeno djelo ostalo u sferi pokušaja.

10. U pravu je žaliteljica da je u odnosu na točku 2. pobijane presude bilo nužno konfrontirati svjedoka LĐ i optuženu, te da osuđujuću presudu nije bilo moguće utemeljiti na njegovom iskazu koji je prvostupanjski sud na raspravi pročitao sukladno članku 431. stavak 1. točka 2. ZKP.

11. Naime, člankom 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava Republike Hrvatske propisano je da „U slučaju…optužbe zbog kažnjivog djela…optuženik ima pravo:…da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe“ , dok je člankom 6. stavak 1. točka d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( dalje u tekstu : EKLJP) propisano : „Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:…da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe“.

12. Potonje dvije odredbe odnose se na konfrontacijsko pravo okrivljenika. Riječ je o pravu prema kojem optužena osoba tijekom postupka mora imati barem jednu mogućnost ispitati i osporiti dokaze optužbe. Idealno, ta mogućnost treba biti na raspravi jer se kontradiktornost i konfrontacija najbolje mogu ostvariti tijekom neposrednog raspravljanja. No, u određenim situacijama, kada za to postoje opravdani razlozi, konfrontacijsko pravo može biti ostvareno i izvan rasprave, primjerice na dokaznom ročištu tijekom istrage. Pri razmatranju je li povrijeđeno konfrontacijsko pravo i načelo pravičnosti iz članka 29. stavka 1. Ustava, odnosno članka 6. stavka 1. EKLJP, potrebno je dati ocjenu poštivanja prava i davanje mogućnosti obrani u cjelokupno provedenom postupku. Ta ocjena osobito uključuje: je li optuženiku omogućeno da se brani (i uz branitelja ako je to nužno), je li optuženik imao mogućnost osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe i protiviti se njihovom izvođenju te jesu li dokazi na kojima se temelji osuda kvalitetni uključujući i ocjenu je li način izuzimanja ili izvođenja dokaza baca sumnju na njihovu vjerodostojnost (presude ESLJP Đ v. [adresa], Č v. [adresa], L v. [adresa], D v. [adresa]), jesu li dokazi izvedeni na način koji osigurava pravično suđenje (P v. [adresa]), a osobito jesu li pri odbijanju dokaznih prijedloga obrane dani razlozi za to odbijanje, posebno u odnosu na značaj tih dokaza i posebno ako se radi o odbijanju svjedoka alibija (J v. [adresa] i I v. [adresa], N v. [adresa]).

13. U konkretnom predmetu prvostupanjski je sud odbio prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem svjedoka LĐ na raspravi, pročitao je njegov iskaz dan tijekom dokazne radnje u prethodnom postupku, nakon čega je donio osuđujuću presudu koju je u većoj mjeri utemeljio na iskazu ovog svjedoka optužbe. Nije sporno da zakon propisuje uvjete kada je moguće pročitati iskaz svjedoka koji je iznesen tijekom ranije dokazne radnje, što je prvostupanjski sud i učinio, međutim, nije vodio računa o pravima optužene na pošteno suđenje utemeljeno na gore citiranim ustavnim i konvencijskim načelima pravičnog suđenja, pri čemu je zanemario i odredbu domaćeg prava iz članka 431. stavak 2. ZKP koja propisuje da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP, a u konkretnom slučaju nije, raniji zapisnici o ispitivanju svjedoka se mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

14. Stoga je u pravu optuženica da obzirom na raspravi nije ispitan ključni svjedok optužbe LĐ, iako je njegova izjava od presudne važnosti, a osuđujuća presuda temelji se u odlučujućoj mjeri na njegovom iskazu, povrijeđeno je konfrontacijsko pravo optužene da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe. Zbog navedenog ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer je na opisani način optuženici teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i EKLJP.

15. Imajući u vidu ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP valjalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženice i u odnosu na točku 2. pobijane presude ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, otkloniti će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, omogućiti će optuženici ostvarenje njenog konfrontacijskog prava ispitivanja svjedoka optužbe LĐ, pa će nakon provedenog dokaznog postupka, ocijeniti svaki provedeni dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, te će donijeti novu zakonitu presudu koju će obrazložiti sukladno članku 459. stavak 5. ZKP.

16. Suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski je sud kod odluke o kazni uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne pravilno cijeneći kao olakotno da je ista majka jednog maloljetnog djeteta i da je vrijednost ukradenih stvari manja, dok je otegotnim ispravno ocijenio njenu raniju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela jer prema podacima izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je ista do sada čak osam puta osuđena zbog imovinskih kaznenih djela pa je riječ o specijalnoj povratnici koja ustrajno čini kaznena djela protiv imovine, radi čega nema mjesta blažem kažnjavanju, niti primjeni odredbi o ublažavanju kazne, kako se to neosnovano predlaže u žalbi.

17. Stoga je, prihvaćajući utvrđene okolnosti iz članka 47. KZ/11 od strane prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud, uslijed odluke kojom je ukinuta pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2., preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optužena za kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom pod točkom 1., na temelju istog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

18. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena neka druga, osim gore utvrđene, bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 483. stavak 1. i članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026..

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević