Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-150/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika GP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa ju punomoćnici Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici i AP, sin tuženika, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, zamjenici punomoćnika tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline, na temelju vjerodostojne isprave, broj Ovrv-2290/2024 od 13. lipnja 2024. kojim je naloženo tuženiku GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, tražbinu u iznosu od 7.650,45 EUR (slovima: sedamtisućašeststotinapedeseteuraičetrdesetpetcenta), u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, za naknadu troška ovog postupka.

III. Nalaže se tužitelju HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, naknadi tuženiku GP, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu 1.000,00 EUR (slovima: jednutisućueurainulacenta), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika GP, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 7.650,45Eur, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Marko Jurlina, sa sjedištem u [adresa], donio je 13. lipnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2290/2024, protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno uložio obrazloženi prigovor u kojem ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući navedeno dugovanje nije u obvezi on podmiriti već drugi energetski subjekt E.ON Plin d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6.

2.1. Naime, nekretnine koje su u njegovu vlasništvu, a na koje se odnose sporni računi, imaju jedno obračunsko mjerno mjesto broj 004851 (dalje u tekstu: OMM). U sklopu navedenih nekretnina nalazi se obrt „ [obrt]“, obrt za trgovinu i usluge vl. AP, [adresa]. Između E.ON Plin d.o.o. i obrta „Mio Vg“ bio je sklopljen Ugovor o opskrbi plinom u trajanju od 24 mjeseca, a temeljem kojeg je E.ON Plin isporučivao plin za poslovnu upotrebu od 01.10.2020. U lipnju 2022. došlo je do raskida navedenog Ugovora te je 24.06.2022. sklopljen novi Ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo s tuženikom GP, a s obzirom da se nekretnine vode kao stambeno-poslovne jer se iz kotlovnice griju samo dva stana i grije topla voda bojlera od 500 l. Sukladno tome, E.ON Plin d.o.o. je od lipnja 2022. počeo isporučivati plin za kućanstvo, a što je razvidno iz priloženih računa.

2.1.1. U rujnu 2022. godine E.ON Plin d.o.o. je otkazao navedeni Ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo, sukladno odluci Hrvatske energetske regulatorne agencije (dalje u tekstu: HERA) te je isti prestao 30.09.2022., a OMM je od 01.10.2022. prešlo na javnu uslugu opskrbe plinom od strane opskrbljivača u obvezi javne usluge kod energetskog subjekta Gradske plinare Zagreb - opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb.

2.1.2. U međuvremenu u veljači te travnju 2023. zaprimio je račune za plin za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. od strane tužitelja za kategoriju poduzetništvo te je obračunata znatno viša cijena.

**.**.2002. AP kao punomoćnik tuženika podnio je prigovor tužitelju na navedene račune i osporio obvezu plaćanja, s obzirom da smatra kako je ostao oštećen zbog cijene plina jer je cijena obračunata za kategoriju poduzetništvo, a ne kućanstvo kako je bilo ugovoreno s E.ON Plin d.o.o. Nakon što je tužitelj bio upoznat s navedenim činjenicama, ustanovio je da se u Registru obračunskih mjernih mjesta gore navedeno OMM i dalje vodi pod kategorijom poduzetništvo odnosno da isto nikada nije niti bilo pod kategorijom kućanstvo. Sukladno tome je cijena plina obračunata za krajnje kupce koji nisu kućanstvo. Zbog nastale situacije AP se obratio HERA-i koja je odgovorila dopisom od 20.11.2023.

2.1.4. Iz dopisa HERA-e proizlazi da je ustanovila kako je uvidom u Registar obračunskih mjernih mjesta za OMM nije bilo niti je označeno pravo na opskrbu u obvezi javne usluge, odnosno utvrđeno je da se isto vodi pod kategorijom poduzetništvo, kao i da se koristi zajamčena opskrba plinom na teme lju Uredbe o otklanjaju poremećaja na domaćem tržištu energije. Nadalje, HERA je utvrdila kako je za neažuriranje navedenih podataka o krajnjem kupcu u registru odgovoran energetski subjekt E.ON Plin d.o.o.

2.1.5. Naime, sukladno članku 27. st. 6. i 7. Općih uvjeta opskrbe plinom, opskrbljivač plinom i operator distribucijskog sustava dužni su voditi i bez odlaganja ažurirati u registru obračunskih mjernih mjesta podatke iz stavka 2. navedenog članka. U skladu s člankom 59. st. 13. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, opskrbljivač plinom dužan je bez odlaganja obavijestiti operatora distribucijskog sustava o zaprimljenoj obavijesti krajnjeg kupca o nastaloj promjeni iz stavka 11. istog članka, dok je operator distribucijskog sustava dužan bez odlaganja u registru obračunskih mjernih mjesta ažurirati podatke u skladu s važećim odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom. Slijedom svega navedenog, E.ON Plin d.o.o. kao opskrbljivač plinom bio je u obvezi, nakon sklopljenog novog Ugovora o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo s tuženikom, o navedenoj promjeni obavijestiti operatora distribucijskog sustava odnosno ažurirati nove podatke u Registru obračunskih mjernih mjesta. Zbog navedenog propusta, tuženik je ostao oštećen za iznos razlike između cijene plina za kategoriju poduzetništvo koja mu je obračunata i cijene plina za kategoriju kućanstvo koju je trebao plaćati to jest iznos predmetnog dugovanja iz rješenja o ovrsi.

2.1.6. Ujedno, HERA je navela kako je tužitelju, na temelju Upute o postupanju energetskim subjektima vezano uz Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije od 30.09.2022., bilo naloženo da najkasnije do 31.10.2022. odnosno najkasnije 30 dana nakon početka pružanja zajamčene opskrbe dostavi ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom zajedno s uvjetima ugovora te informacije o novim okolnostima vezanim za prelazak kupca na zajamčenu opskrbu. Tužitelj nije postupio po navedenoj Uputi odnosno nije obavijestio niti do dana današnjeg dostavio tuženiku ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom. Tužitelj je propustio postupiti po propisima i time isto oštetio tuženika jer da je na vrijeme obavijestio tuženika i dostavio mu ugovor, tuženik bi mogao na isto reagirati.

2.2. Slijedom navedenog, razvidno je kako je tuženiku neosnovano nametnuta obveza plaćanja i računi temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nisu vjerodostojna isprava pa se temeljem njih nije moglo donijeti rješenje o ovrsi. Tuženik nije znao niti je mogao znati za propust E.ON Plin-a i ovrhovoditelja, niti je mogao na vrijeme reagirati, budući da ga o istome nitko nije obavijestio nego je za to tek saznao kad je zaprimio račune od ovrhovoditelja. Napomenuo je da je, nakon izjavljenih prigovora na račune tužitelja i pokušaja mirnog rješenja spora, uplatio ovrhovoditelju nesporni iznos plina za sporne mjesece obračunatog za kategoriju kućanstvo.

2.3. Slijedom navedenog, predložio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave staviti izvan snage, ukinuti provedene radnje te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga prijedlogom da se platni nalog u cijelosti ukine uz naknadu troškova postupka.

3. Sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.) rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-150/2024 od 26. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Ovrhovoditelj, odnosno tužitelj se u zakonskom roku očitovao na prigovor ovršenika, odnosno sada odgovor na tužbu tuženika i učinio nespornim da je tuženik tužitelju izjavio prigovor vezano za promjenu kategorije (poduzetništvo-kućanstvo). Na navedeni prigovor tužitelj se tuženiku detaljno očitovao e -mailom od 27.02.2023. u kojem je tuženiku pojašnjeno kako je on kod tužitelja došao migracijom i to u kategoriji poduzetništvo. Naime, u Registru obračunskih mjernih mjesta (ROMM) tuženik nije imao oznaku da ima pravo na opskrbu u obvezi javne usluge te je sukladno tome migracijom dodijeljen tužitelju, a u skladu s odlukom HERA-e prema kojoj je tužitelj zajamčeni opskrbljivač za kupce iz kategorije poduzetništvo koji u tom trenutku odnosno 30.09.2022. nisu imali važeći ugovor o opskrbi plinom. Dakle, tužitelj ne pruža uslugu javne opskrbe plinom za kategoriju kućanstva na distribucijskom području Gradske plinare Zagreb d.o.o., a ako je i došlo do promjene kategorije potrošnje s poduzetništva na kućanstvo tuženik se u tom dijelu trebao obratiti nadležnom operateru distribucijskog sustava. Dodatno, tužitelj navodi da on vrši obračun utrošenog plina sukladno podacima u registru obračunskih mjernih mjesta te podacima zaprimljenim od strane nadležnog operatora distribucijskog sustava. U odnosu na samog tuženika nije bilo nikakvih propusta niti pogrešaka od strane tužitelja te je isti prema gore navedenom obrazloženju, i obrazloženjima koje dostavlja u privitku ovog podneska – email tužitelja od 27.02.2023. i očitovanje tužitelja HERA-i od 26.06.2023., uredno fakturiran prema potrošnji dostavljenoj od nadležnog distributera i prema tada važećim cijenama. Sve navedeno proizlazi i iz odluke HERA-e koju je sam tuženik dostavio u spis, uz što i sam tuženik navodi kako je propust napravio E.ON Plin d.o.o. pa se onda tuženik jedino prema njemu može regresirati.

5. Na prijedlog tuženika, a sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje:; dalje u tekstu: ZPP), sud je dopisom od 19. rujna 2024. (stranica 82 spisa) obavijestio treću osobu E.ON Plin d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 14555304503, a radi eventualnog miješanja u predmetni postupak i postizanja intervencijskog učinka. Iako je navedeni dopis uredno dostavljen 26. rujna 2024. treća osoba nije stupila u parnicu.

6. U daljnjem nastavku postupka tuženik je naveo da i dalje ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tuženik nije ugovorio opskrbu plina za kategoriju poduzetništvo te istu niti nije dužan platiti. Tuženik je s bivšim opskrbljivačem plina ugovorio opskrbu plina za kategoriju kućanstvo, a što je razvidno iz već dostavljene dokumentacije te je za razdoblje od četiri mjeseca platio račune za isporučeni plin za kategoriju kućanstvo. Dakle, ne postoji niti osnova potraživanja i nedvojbeno je da računi nisu vjerodostojne isprave te nije bilo pretpostavki za donošenje rješenja o ovrsi. U odnosu na navod tužitelja da u ROMM nije imao oznaku da ima pravo na opskrbu u obvezi javne usluge te je sukladno tome migracijom dodijeljen tužitelju, a u skladu s odlukom HERA-e prema kojoj je tužitelj zajamčeni opskrbljivač za kupce iz kategorije poduzetništvo koji 30.09.2022. nisu imali važeći ugovor o opskrbi plinom ponavlja kako mu je u rujnu 2022. E.ON Plin d.o.o. otkazao Ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo, sukladno odluci HERA-e, te je isti prestao 30.09.2022., a OMM je od 01.10.2022. prešlo na javnu uslugu opskrbe plinom od strane opskrbljivača u obvezi javne usluge kod energetskog subjekta Gradske plinare Zagreb-opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb (dalje u tekstu: GPZ-opskrba). Sukladno tome, u dobroj vjeri je mislio kako je njegov novi opskrbljivač plinom GPZ-opskrba te je ujedno 22.09.2022. i podnio zahtjev GPZ-opskrbi za promjenu opskrbljivača plinom. Od GPZ-opskrbe je dobio e-mail 24.11.2022. kako su oni njegov novi opskrbljivač od 01.10.2022. te da će mu dostaviti ugovor o opskrbi plinom u najkraćem mogućem roku. Dakle, tuženik je cijelo vrijeme od prestanka ugovora s E.ON plinom do primitka računa od strane tužitelja smatrao kako je njegov opskrbljivač plinom GPZ-opskrba. Tek po primitku računa od strane tužitelja koje je primio u veljači 2023., odnosno nakon proteka četiri mjeseca, tuženik je saznao da je njegov novi opskrbljivač tužitelj te mu se ujedno obratio i podnio prigovor na predmetne račune. Nakon prigovora, tuženik se obra tio i GPZ-opskrba, a koji su mu naposljetku odgovorili kako je mail od 24.11.2022. greškom primio.

6.1. Nadalje, tužitelj navodi neistinite tvrdnje kako s njegove strane nije bilo nikakvih propusta niti pogrešaka. Tužitelj prije dostave predmetnih računa nikada nije obavijestio tuženika da je isti postao njegovim opskrbljivačem plina niti do dana današnjeg dostavio ugovor o opskrbi plinom zajedno s uvjetima ugovora te informacije o novim okolnostima vezanima za prelazak kupca na zajamčenu opskrbu, a što je trebao učiniti do 31.10.2022., odnosno u roku od 30 dana nakon početka pružanja zajamčene opskrbe, a sve sukladno Uputi o postupanju energetskih subjekata vezano uz Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (NN br. 104/22 . i 106/22.). Osim toga, tužitelj ima propisane obveze i odgovornost sukladno Zakonu o tržištu plina, odnosno obvezan je sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem na temelju kojeg se utvrđuju prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca. Tužitelj nije dostavio tuženiku ugovor o opskrbi plinom koji je vrijedio za razdoblje predmetnih dugovanja, a niti ga je priložio uz podnesak. Dakle, tuženik je bez svoje krivnje ostao oštećen za plaćanje predmetnog dugovanja, a sve zbog propusta kako od strane E.ON plin d.o.o., GPZ-opskrbe pa tako i od tužitelja jer su postupili protivno zakonskim i podzakonskim propisima. Tužitelj je imao obvezu sukladno propisima obavijestiti tuženika na vrijeme o relevantnim informacijama te, da je to na vrijeme i učinio, tuženik bi mogao reagirati te ne bi nastali nepotrebni troškovi i ne bi niti došlo do sudskog spora. Slijedom navedenog, tuženik je dostavio svu relevantnu dokumentaciju iz koje je razvidno kako nije dužan podmiriti predmetno dugovanje jer nije ugovorio opskrbu plina za kategoriju poduzetništvo već za kategoriju kućanstvo. Tuženik napominje kako je za sporno razdoblje dugovanja platio iznos od 2.500,00 EUR za isporuku plina za kategoriju kućanstvo, dok ostatak utuženog iznos nije dužan platiti. Apsurdno i nelogično je da tuženik podmiruje utuženi iznos jer isti nije nastao njegovom krivnjom, već je tuženik u dobroj vjeri smatrao kako je krajnji kupac za kategoriju kućanstvo, a za koju je i platio račune za pet mjeseci, te je očekivao da će nakon izmjene opskrbljivača i dalje plaćati plin za kategoriju kućanstvo

7. U odgovoru na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 4. listopada 2024. u kojem ističe kako su netočni su navodi tuženika da mu do današnjeg dana nije dostavljen ugovor. Naime, tužitelj je tuženiku ugovor poslao međutim, tuženik tužitelju predmetni ugovor nikada nije vratio potpisan, a što tuženika ne oslobađa odgovornosti za dug po predmetnim računima. Također, tužitelj napominje kako je sve svoje obveze o obavještavanju tuženika uredno izvršio i to kako putem slanja ugovora tako i putem obavijesti na mrežnim stranicama i u javnim glasilima.

8. Na ročištu održanom 17. veljače 2026. punomoćnik tuženika je dodao da se poziva na odredbe čl. 63. i 65. Zakona o tržištu plina i na čl. 9. st. 5. Općih uvjeta kojima su propisane dužnosti zajamčenog opskrbljivača plinom te na čl. 95. st. 3. istog zakona koji propisuje mjere zaštite krajnjih kupaca. Tužitelj nije ispunio svoje zakonske obveze obavještavanja tuženika i na taj način je prekršio načelo savjesnosti i poštenja. Tuženiku se ne može nametnuti obveza plaćanja znatno više cijene plina koja je utemeljena na pogrešnom obračunu i nije u skladu sa stvarnom potrošnjom. Napominje da Ugovor kojeg je tužitelj dostavio u spis nije mogao biti sklopljen s tuženikom jer je tuženik kao fizička osoba koristio plin za potrebe grijanja dvaju stanova, a ne za obavljanje gospodarske djelatnosti.

9. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga br. predmeta 10006785 od 30.04.2024. (str. 10-11 spisa), Ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo od 24.06.2022. (str. 39-40 spisa), računi za plin od HEP Plin (str. 24-35, list 63-73 spisa), računi EON Plin (list 42-49 spisa), obavijest o prestanku ugovornog odnosa s EON Plinom (list 50 spisa), obavijest HERA kupcima plina iz kategorije kućanstvo od 23.09.2022. (list 51 spisa), dopis HERA Klasa: 034-04/23-03/50, URBR:

371-04-23-15 od 20.11.2023. (str. 52-55 spisa), e-mail (list 61, 78-81 spisa), dopis HEP Plin od 26.06.2023. (list 62 spisa), Zahtjev za promjenu opskrbljivača plinom od 22.09.2022. (str. 77 spisa), Ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca kategorije nekućanstvo (poduzetništvo) broj 3000148215/2022 (list 85-87 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AP (stranica 95 spisa).

9. Prilikom saslušanja svjedok AP naveo je da je za predmetnu nekretninu imao zaključen Ugovor s EON Plin d.o.o. sve do lipnja 2022. na ime obrta koju je do tada poslovao i taj Ugovor je bio zaključen za kategoriju poduzetništva. Nakon tog lipnja 2022. kada je zatvorio ugostiteljski obrt njegov otac, ovdje tuženik zaključio je Ugovor s EON Plinom d.o.o. za istu nekretninu, ali sada je registrirana umjesto poduzetništva na kućanstvo. Po navedenom Ugovoru uz subvenciju RH plaćena je potrošnja za 6.-9. mjesec 2022., a obzirom je nakon tog perioda došlo do poremećaja na tržištu njegov otac je obaviješten da se sva kućanstva moraju registrirati na javnu opskrbu i Gradske plinare Zagreb ga je obavijestila da je od 01.10.2022. nadalje njegov opskrbljivač plinom. Ujedno su njegovu ocu u vezi dostave njegova Ugovora i računa rekli da mole za strpljenje zbog prevelike preopterećenosti novim korisnicima. U međuvremenu računi za opskrbu plinom nisu stizali, da bi u veljači 2023. istovremeno zaprimio 3 ili 4 računa za ovopredmetno mjerno mjesto i to od HEP Plin Osijek s dospijećem u ožujku 2023., a u iznosu otprilike 10.200,00Eur. Iznosi navedenih računa bili su obračunati prema tzv. zajamčenoj cijeni opskrbe plinom, a ne po cijenama koje su bile regulirane od strane Vlade RH i HERA-e te su isti glasili na kategoriju poduzetništvo, a ne na kućanstvo. Nakon zaprimanja istih računa, u ime ovdje tuženika, obratio se HEP Plin Osijek i pojasnio navedenu situaciju na što su oni odgovorili da su ih automatizmom preuzeli kao korisnike. Mjesecima se obraćao i ovdje tužitelju, ali se obratio i Gradskoj plinari Zagreb-opskrba gdje mu je službenik rekao da takav slučaj još nije vidio, a kasnije je dobio i pojašnjenje da su onaj mail greškom automatski poslali njegovom ocu. Nakon što ništa nije uspio razriješiti s tužiteljem i Gradskom plinarom Zagreb-opskrba obratio se i HERA-i koja je okupila sve sudionike i pozvala ih na očitovanje. Nakon dostave HERA-inog očitovanja obratio mu se djelatnik tužitelja u sektoru naplate potraživanja, misli da se zvao ČP, koji ga je telefonski kontaktirao s upitom kako ćemo riješiti predmetni dug. Ukazao je na HERA-inu odluku iz koje proizlazi da su bili dužni njegovog oca obavijestiti do 31. listopada 2022. da su oni njegov opskrbljivač, a otac nikada nije dobio nikakvu informaciju ili bilo kakvu obavijest da je ovdje tužitelj njegov ovlašteni opskrbljivač plinom. Međutim, radi razrješenja cjelokupne situacije stavio je prijedlog i pristao platiti 2.500,00Eur što bi otprilike bilo potrošnja za kućanstvo u tom periodu. Dakle, predložio je da se predmetni račun smanji za 60%, ali mu je gospodin ČP rekao da ne može na isto pristati. Dodao je da je prilikom razgovora s gospodinom ČP rekao da obzirom njegov otac nije bio obaviješten da mu je tužitelj opskrbljivač plinom to isti nije mogao pravovremeno reagirati na račune koji su ispostavljeni za kategoriju poduzetništvo, a za koju kategoriju, za razliku od kategorije kućanstvo, se može birati opskrbljivača i pristajati, odnosno ne pristajati na ponudu koju takav opskrbljivač stavi. Gospodin ČP mu je na isto odgovorio da su oni u tom periodu bili zatrpani s jako puno zahtjeva pa su nekima iz kategorije poduzetništvo poslali takvu ponudu, odnosno ostavili im navedenu mogućnost, a nekima zbog preopterećenosti nisu. Na to mu je odgovorio da zbog takvog njihovog postupanja sada njegov otac mora plaćati cca 8.000,00Eur više na ime duga.

9.1. Iskaz svjedoka sud prihvaća u cijelosti jer je logičan, dosljedan i prije svega u suglasnosti s ostalim izvedenim, materijalnim, dokazima.

10. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnova pružene usluge opskrbe plinom u iznosu od 7.650,45EUR u razdoblju siječanj-rujan 2023.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik evidentiran kao korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto (dalje u tekstu: OMM) broj 004851, kao i da mu je u utuženom vremenskom razdoblju isporučivana usluga opskrbe plinom te da je za istu podmirio dug u iznosu 2.500,00Eur.

12.1. Međutim, sporna je vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, pasivna legitimacija, pravni osnov, kategorija za koju je evidentirano predmetno OMM (kućanstvo ili poduzetništvo) te uslijed istog i visina tužbenog zahtjeva.

13. U odnosu na ispravu koje je dostavio tužitelj i to izvadak iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati pravna osnova, odnosno postojanje tražbine tužitelja. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

14. Obzirom na isto kao i obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, sporan osnov i visinu tražbine koju utužuje, teret dokaza istih činjenica nalazi se na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP).

15. Temeljem svih izvedenih dokaza, koje su stranke predložile, a sud prihvatio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik imao zaključen Ugovor o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije kućanstvo s opskrbljivačem E.ON Plin d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, od 24. lipnja 2022. do 30. rujna 2022. (list 41-42 spisa),

- da je navedeni Ugovor s E.ON Plin d.o.o. sklopljen na unaprijed pripremljenom, standardiziranom obrascu, sa Zahtjevom za promjenu opskrbljivača plinom potpisan od strane tuženika (pokraj oznake ,,x'' ispod oznake ,,potpis krajnjeg kupca''), a na kojem je otisnuto (pod (8)) DA koristi pravo na opskrbu plinom u obvezi javne usluge te u nastavku obrasca (pod (18)) NE Želim koristiti pravo na opskrbu plinom u obvezi javne usluge

- da je u navedenom Ugovoru s E.ON Plin d.o.o. u više navrata naznačeno da se usluga zaključuje za kategoriju kućanstvo, tarifni model TM4 (dalje u tekstu: TM)

- da je u navedenom periodu opskrbljivač E.ON Plin d.o.o. tuženiku ispostavio mjesečne račune za isporuku plina, a iz navedenih računa proizlazi da su ispostavljeni za kategoriju kućanstvo, tarifni model TM4 bez izabrane opcije prava na opskrbu plinom u obvezi javne usluge (lista 43-50 spisa)

- da je opskrbljivač E.ON Plin d.o.o. dopisom tuženika obavijestio o prestanku ugovornog odnosa s datumom 30. rujna 2022. jer sukladno odluci HERA-e, isti prestaje i njegovo OMM od 1. listopada 2022. prelazi na javnu uslugu opskrbe plinom od strane opskrbljivača u obvezi javne usluge te njegovo OMM preuzima opskrbljivač Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. (list 50-51 spisa),

- da je Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. e-mailom od 24. studenog 2022. obavijestila tuženika kako će od 23. rujna 2022. sve zaprimljene zahtjeve za promjenom opskrbljivača plinom krajnjim kupcima kategorije kućanstvo automatski provesti i ujedno ga obavijestila da je od 1. listopada 2022. Gradska plinara Zagreb- Opskrba d.o.o. njegov opskrbljivač plinom, a kao takav izdat će i dostaviti mu Ugovor o opskrbi plinom u najkraćem mogućem roku, dok zbog povećanog broja zahtjeva uslijed izvanrednih događaja na tržištu plinom, zahvaljuje na strpljenju i razumijevanju (list 81 spisa)

- da je Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. e-mailom od 5. lipnja 2023. (list 78 spisa) obavijestila tuženika da bez obzira na automatski mail odgovor koji je pogreškom zaprimio nisu u mogućnosti predmetno OMM ugovoriti u kategoriji kućanstvo, a ako želi na prijeći njihovu opskrbu u kategoriji poduzetništvo da se javi njihovom djelatniku

- da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za plin za razdoblje od studenog 2022. do rujna 2023. za tarifni model TM04, pri čemu su računi za studeni, prosinac 2022. i siječanj 2023. datirani s istim danom 31.01.2023. i istim datumom dospijeća 02.03.2023.

- da se tuženik (po punomoćniku) obratio HERA-i koja je dopisom od 20. studenog 2023. odgovorila vezano za kategoriju potrošnje da je izvršila uvid u Registar OMM te utvrdila da za predmetno OMM nije bilo, niti je označeno pravo na opskrbu u obvezi javne usluge, odnosno utvrđeno je da se isto vodi pod kategorijom poduzetništvo, kao i da se koristi zajamčena opskrba plinom na temelju Uredbe o otklanjaju poremećaja na domaćem tržištu energije, kao i da je tuženika uputila za svaku promjenu obratiti se njegovu opskrbljivaču plina, a u odnosu na neažuriranje podataka od strane energetskog subjekta E.ON Plin upućen je tuženik obratiti se istom radi mirnog rješenja nastalog spora i eventualne naknade štete (str. 52-55 spisa)

- da iz Ugovora o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca kategorije nekućanstvo (poduzetništvo) broj 3000148215/2022 (list 85-87 spisa) proizlazi da je za predmetno OMM, priključnog kapaciteta 370 ugovorena isporuka plina za tarifni model TM2 s datumom početka isporuke 1. listopad 2022., kao i da isti Ugovor sadrži sve informacije o načinu isporuke plina, cijeni plina i drugih usluga, uvjetima obračuna i naplate plina, o pravu na slobodan izbor opskrbljivača plina o pravu na izjavljivanje prigovora, prestanku i raskidu Ugovora te druge informacije

- da stranke ne navode da su bile istodobno prisutne prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o opskrbi plinom, a spisu ne prileži dostavnica, odnosno potvrda o sklopljenom Ugovoru na trajnom mediju.

16. Prvenstveno ovaj prvostupanjski sud ukazuje kako se na konkretni pravni odnos imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; dalje: ZZP).

16.1. Naime, obzirom na činjenice koje proizlaze iz stanja spisa, tuženik je potrošač-fizička osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (čl. 4. st. 1. t. 21. ZZP), a tužitelj (isto kao i raniji opskrbljivač E.ON Plin d.o.o.) pružatelj usluga isporuke plina-pravna osoba koja djeluje u okviru svoje profesionalne djelatnosti (čl. 4. st. 1. t. 34. ZZP) te se zbog takvog svog statusa smatra ,,jačom'' stranom u konkretnom odnosu slijedom čega se prema tuženiku ima primijeniti opće načelo zaštite slabije strane u ugovornom odnosu i njegovog podređenog položaja te razine znanja i informiranosti u odnosu na trgovca.

17. Nadalje, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja ovaj prvostupanjski sud primijenio je i slijedeće materijalnopravne odredbe:

- čl. 60. st. 1. Zakona o tržištu plina (Narodne novine 18/18., 23/20.; dalje u tekstu ZTP) prema kojoj zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje plinom krajnjeg kupca priključenog na distribucijski sustav ako je: 1. postojećem opskrbljivaču plinom krajnjeg kupca prestala važiti dozvola za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom, 2. postojećem opskrbljivaču plinom krajnjeg kupca Agencija privremeno ili trajno oduzela dozvolu sukladno odredbama propisa kojima se uređuje energija i propisa kojima se uređuje regulacija energetskih djelatnosti;

-čl. 60. st. 5. ZTP prema kojoj se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu;

- čl. 60. st. 6. ZTP prema kojoj se postupak promjene opskrbljivača plinom u slučaju iz stavka 1. ovoga članka uređuje odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona;

- čl. 63. ZTP prema kojoj je opskrbljivač plinom dužan: 1. obavljati energetsku djelatnost opskrbe plinom na siguran, pouzdan i učinkovit način, 2. sudionicima na tržištu plina davati informacije u skladu s aktima iz članaka 89., 90., 91., 92., 93. i 95. ovoga Zakona, 3. informirati kupca o njegovu pravu izbora bilo kojeg drugog opskrbljivača plinom, 4. opskrbljivati plinom kupce na temelju sklopljenih ugovora koji moraju biti u skladu s odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona i uvjetima opskrbljivača plinom

- čl. 65. ZTP prema kojoj je zajamčeni opskrbljivač, osim dužnosti iz članka 63. ovoga Zakona, dužan: 1. po reguliranim uvjetima opskrbljivati plinom krajnjeg kupca koji je ostao bez opskrbljivača plinom sukladno odredbama članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, 2. opskrbljivati krajnjeg kupca iz točke 1. ovoga stavka do slobodnog izbora opskrbljivača krajnjeg kupca sukladno odredbama članka 57. ovoga Zakona, 3. krajnjem kupcu iz točke 1. ovoga članka naplaćivati isporučeni plin sukladno iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu plinom utvrđenim na temelju metodologije iz članka 94. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona te ih na primjeren način javno objaviti najmanje sedam dana prije početka primjene, 4. primijeniti cijene nestandardnih usluga opskrbljivača plinom u obvezi javne usluge na temelju metodologije i odluke koju donosi Agencija, u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje regulacija energetskih djelatnosti, te ih na primjeren način javno objaviti, i to najmanje sedam dana prije početka primjene, 5. uz svaki dostavljeni račun za isporučeni plin obavijestiti krajnjeg kupca iz točke 1. ovoga članka o uvjetima zajamčene opskrbe, iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu, pravu na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca, odnosno njegovu pravu na slobodan izbor opskrbljivača plinom, 6. dostaviti krajnjem kupcu ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca iz članka 60. stavka 5. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe.

7. osigurati kvalitetu plina i kvalitetu usluge u skladu s aktom iz članka 95. ovoga Zakona.

- čl. 4. st. 1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18 ., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., 68/23.; dalje u tekstu Opći uvjeti) koji propisuje da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: - ugovora o opskrbi plinom, - ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili - ugovora o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca te da se navedeni ugovori sklapaju u pisanom obliku.

- čl. 9. st. 1. Općih uvjeta propisano je da ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca sklapa zajamčeni opskrbljivač plinom i krajnji kupac koji je ostao bez opskrbljivača plinom u skladu s odredbama zakona o tržištu plina, dok je stavcima 4. i 5. propisano da se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta sukladno odredbama zakona o tržištu plina za korištenje prava na zajamčenu opskrbu, a zajamčeni opskrbljivač dužan je krajnjem kupcu dostaviti ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe.

18. Pravilnim tumačenjem citiranih odredbi za postojanje pravnog odnosa između zajamčenog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca neophodno je tuženiku kao potrošaču i krajnjem kupcu dostaviti ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom kojim je tužitelj dužan na jasan i razumljiv način obavijestiti tuženika o svim zakonskim pravima, obvezama i mogućnostima koje su mu zajamčene kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija bio u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz ugovora za njega proizlaze. Ista obveza propisana je trgovcu i u odredbama čl. 25. st. 4., čl. 28., čl. 46. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; dalje: ZZP).

18.1. Dakle, dužnost je zajamčenog opskrbljivača, ovdje tužitelja, dostaviti krajnjem kupcu, ovdje tuženiku, ugovor i to u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe, a sukladno odredbama ZZP i ranije. Međutim kako zakon ne propisuje obvezu kupca vratiti opskrbljivaču potpisani ugovor (tek je, sukladno čl. 69. st. 1. t. 6. ZTP, dužan imati važeći ugovor o opskrbi plinom) to je zakonodavac takvu situaciju predvidio odredbom čl. 60. st. 5. ZTP (isto i u čl. 9. st. 4. Općih uvjeta) kada propisuje da se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta sukladno odredbama zakona o tržištu plina za korištenje prava na zajamčenu opskrbu (neovisno o činjenici da nije vraćen potpisan, ali jest odlučno da je dostavljen kupcu). Stoga navedenu odredbu tužitelj pogrešno tumači na način da je ugovor sklopljen već stjecanjem uvjeta na zajamčenu opskrbu budući ista odredba samo uređuje situaciju kada krajnji kupac ne vrati potpisani ugovor, a ugovor se uredno izvršava odnosno kada na ugovor nema prigovora.

18.2. Obzirom na navedeno odlučna činjenica (dokaz koje leži na tužitelju) jest da li je tužitelj uredno izvršio dostavu ugovora budući tvrdi da ga tuženik nije vratio potpisan. Međutim, tužitelj takav dokaz nije dostavio.

18.3. Takva obveza tužitelja proizlazi i iz odredbe čl. 76. st. 1. ZZP koji propisuje da je trgovac dužan, u razumnom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije u trenutku isporuke robe ili početka izvršavanja usluge dostaviti potrošaču potvrdu o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju.

19. Istovremeno tužitelj nije dokazao niti da je postupio sukladno odredbi čl. 63. ZTP odnosno nije dokazao da je informirao kupca u skladu s aktima iz članaka 89., 90., 91., 92., 93. i 95. ovoga Zakona, niti o njegovu pravu izbora bilo kojeg drugog opskrbljivača plinom niti je opskrbljivao plinom kupca na temelju sklopljenog ugovora koji mora biti u skladu s odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona i uvjetima opskrbljivača plinom. Obveza informiranja kupca odnosno potrošača od strane trgovca ovdje tužitelja propisana je i odredbom čl. 76. st. 2. ZZP, u skladu s kojom tužitelj isto tako nije postupio.

19.1. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti da je postupio sukladno odredbi čl. 65. t. 5. ZTP, odnosno nije dokazao da je uz svaki dostavljeni račun za isporučeni plin obavijestio tuženika kao krajnjeg kupca o uvjetima zajamčene opskrbe, iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu te da ima pravo na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi, odnosno njegovu pravu na slobodan izbor opskrbljivača plinom.

19.2. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije postupao redovno niti u skladu s odredbom čl. 16. st. 8. Općih uvjeta, prema kojoj se račun za isporučeni plin ispostavlja po isteku obračunskog razdoblja, s tim da sukladno čl. 17. st. 1. Općih uvjeta obračunsko razdoblje iznosi jedan mjesec.

19.2.1. Ovo stoga što iz računa za studeni i prosinac 2022. proizlazi da su, iako se odnose na studeni i prosinac, izdani s istim danom 31.01.2023. i istim datumom dospijeća 02.03.2023., dakle protekom obračunskog razdoblja na koje se odnose.

20. Po ocjeni suda, tužitelj je povrijedio pravo tuženika kao krajnjeg kupca jer ga nije na pravilan način informirao da je zbog poremećaja iz čl. 60. st. 1. ZTP preuzeo na sebe obvezu isporuke plina tuženiku (po ocjeni suda objavljivanje obavijesti na Internet stranicama tužitelja nije dostatno, nego je tuženiku treba biti dostavljen ugovor o zajamčenoj opskrbi i prije početka zajamčene opskrbe, a svakako u roku od 8 dana od dana početka zajamčene opskrbe, pri čemu tuženika treba obavijestiti i da ima pravo na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi i slobodan izbor opskrbljivača plinom). Dapače, u konkretnom slučaju tuženik je pisanim putem dobio upravo pogrešne informacije o njegovu zajamčenom opskrbljivaču (obavijest o prestanku ugovornog odnosa s E.ON Plinom (list 50 spisa) i e-mail Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. od 24. studenog 2022. (stranica 81 spisa)).

21. Drugim riječima, po stavu ovog prvostupanjskog suda, mehanizam zajamčene opskrbe plinom je privremenog karaktera i ima za cilj zaštititi krajnje kupce u situaciji poremećaja na tržištu opskrbe plinom, dakle ako njihovom opskrbljivaču plinom prestane važiti dozvola za opskrbu plinom ili mu Agencija privremeno ili trajno oduzme dozvolu za rad pa im se osigurava drugi opskrbljivač kako bi se uporaba plinom nesmetano nastavila, bilo za potrebe kućanstva, bilo za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti. No to ne znači da krajnjem kupcu može biti oduzeta sloboda pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama ili sloboda izbora opskrbljivača plinom, koja sloboda jasno proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi i odredbi Općih uvjeta.

22. Dakle, ovaj sud smatra da krajnjem kupcu mora biti dostavljen ugovor o opskrbi plinom s opskrbljivačem kako bi se nedvojbeno smatralo da su u ugovornom odnosu, pri čemu na jasan i nedvojben način kupac mora biti upoznat sa svim uvjetima tog ugovora, počevši od tarifnog modela, načina obračunavanja potrošnje, cijene plina i slično. Isto je u skladu i sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno čl. 67. st. 1. ZZP koji propisuje da u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovac mora dostaviti potrošaču primjerak ugovora ili pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora na papiru ili, uz suglasnost potrošača, na drugom trajnom mediju te čl. 46. i čl. 60. st. 1. ZZP koji propisuju da i prije sklapanja ugovora odnosno prije no potrošač bude obvezan ponudom treba biti na jasan i razumljiv način obavješten o svim pravima koje mu zakon jamči. Sve navedeno ugovor iz kojeg bi na temelju točnih i razumljivih kriterija bio u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz ugovora za njega proizlaze

23. Na navedeni način osigurava se načelo savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje u tekstu ZOO), ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO), dužnost suradnje sudionika obveznog odnosa (čl. 5. ZOO) te zabrana zlouporabe prava (čl. 6. ZOO).

24. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je postupio u skladu s navedenim temeljnim postulatima i načelima ZOO te mjerodavnim odredbama ZZP, ZTP i Općih uvjeta.

25. Pored navedenog, valja istaknuti činjenicu koja proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, da osim što tužitelj nije postupio na propisani način i nije dostavio tuženiku Ugovor o opskrbi plinom br. 3000148215/2022 (listovi 85 -87 spisa) iz kojeg razloga isti nije bio propisno informiran to su sporni računi kontradiktorni navedenom Ugovoru. Naime, sporni računi zajamčenog opskrbljivača ovdje tužitelja izdani su za tarifni model TM4. Ukazuje se da tarifni model TM4 kod opskrbe plinom označava kategoriju obračunskih mjernih mjesta s velikom godišnjom potrošnjom plina, obično većom od 50.000 kWh te se isti model primjenjuje prvenstveno za veće potrošače, kao što su stambene zgrade s vlastitom kotlovnicom, industrijski pogoni, škole, bolnice ili veći poslovni objekti. Međutim iz same potrošnje na navedenom OMM koja proizlazi iz dostavljenih, spornih računa razvidno je da potrošnja nikada nije prelazila navedenih 50.000 kWh. Utvrđena potrošnja odgovarala bi tarifnom modelu TM2 koja označava kategoriju potrošača s godišnjom potrošnjom većom od 5.000 kWh do 25.000 kWh (to su obično kućanstva koja plin koriste za kuhanje, grijanje vode i grijanje prostora), a koji model proizlazi i iz dostavljenog Ugovora o opskrbi plinom od 1. listopada 2022. Dakle, sporni računi izdavani su za tarifni model TM4, a iz samog Ugovora proizlazi da je ugovorena isporuka plina za tarifni model TM2 (tarifni modeli temelje se na godišnjoj potrošnji, a sastoje se od fiksne mjesečne naknade i varijabilne stavke po potrošenom kWh).

26. Slijedom navedenog, na temelju svih dokaza izvedenih u ovom postupku, našavši da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine, sud je primjenom odredbi čl. 219., čl. 221.a i čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

27. Međutim, kako tužitelj nije uspio u sporu to istom ne pripada pravo na naknadu troška postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

28. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa) i obzirom na vrijednost predmeta spora (177.022,73Eur) priznat trošak:

- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 19. lipnja 2024., sada odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife),

- sastava obrazloženog podneska od 18. rujna 2024. - 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife),

- zastupanja na ročištima 16. prosinca 2025. i 17. veljače 2026. - 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) svako, odnosno ukupno 200 bodova

što ukupno iznosi 400 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00Eur koji iznos uvećan za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.000,00Eur.

28.1. Neosnovan je zahtjev u dijelu naknade troška sudske pristojbe obzirom tuženik nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu. Obzirom tužitelj nije uspio u ovom sporu to će obveza naknade iste pristojbe (po pravomoćnosti) teretiti tužitelja.

28.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Velikoj Gorici 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem su presuda i rješenje objavljeni ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku, po pun.