P-89/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "KOŠUTA", [adresa], OIB 33383458027, koga zastupa Denis Pedić, odvjetnik iz Popovača, Zagrebačka 17, te umješača EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, koga zastupa Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja AS, punomoćnika tuženika odvjetnika Denisa Pedića te punomoćnika umješača OS, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, danom objave 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku L.U. "KOŠUTA" [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 33383458027, da tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 plati iznos od 1.451,07 eura zajedno sa zateznim kamatama koje se koja se na iznos od 1.061,78 od dana 04. veljače 2022 godine pa do dana plaćanja određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 389,29 eura od dana 21. veljače 2022. godine pa do dana plaćanja određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 548,85 EUR zajedno sa zateznim kamata koje se od presuđenja pa do isplate određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog kojom traži navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj navodi da je dana 29. prosinca 2021. godine oko 17.40 sati došlo je do prometne nesreće na način što je FS upravljao vozilom osiguranika tužitelja registarske oznake [registarska oznaka], kroz mjesto [adresa], kolnikom Zagrebačke ceste. Dolaskom do kbr. 2D pred vozilo je iskočila jedinka srneće divljači, koja je pretrčavala kolnik sa desne na lijevu stranu ceste. Tužitelj tvrdi da je nakon udara životinja otrčala u nepoznatom smjeru, ali su izuzeti biološki tragovi životinje. Tužitelj, također, tvrdi da je za štetni događaj odgovoran tuženik, jer je divljač istrčala iz lovišta kojim isti gospodari, a koji nije proveo mjere zaštite od divljači na način da osigura odvijanje prometa na siguran način. Nadalje, tužitelj tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj: 004626274226. Tužitelj tvrdi kako je u naprijed navedenom štetnom događaju štetu pretrpjelo TD Magraf d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 93544079508, u vidu oštećenja na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od kuna 10.933,07 kuna (1.451,07 eura). Tužitelj tvrdi da je oštećenome isplatio naknadu štete u cijelosti.

Pored toga, tužitelj tvrdi da je za štetni događaj kriv tuženik jer je tuženik osoba koja upravlja lovištem. Kako je tužitelj naknadio štetu oštećenome, to je na njega, temeljem odredaba članka 963. ZOO-a, prešlo potraživanje oštećenih prema tuženiku. Tužitelj tvrdi da tuženik nije voljan ispuniti svoju obvezu mirnim putem, te je tužitelj svoja prava primoran ostvarivati putem nadležnog suda. Budući da tuženik nije podmirio glavni dug to se na iznos glavnice od 1.451,07 eura to se na isti potražuje i zatezna kamata, koja se na iznos od 1.061,78 od dana 04. veljače 2022. godine pa do dana plaćanja određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 389,29 eura od dana 21. veljače 2022. godine pa do dana plaćanja određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara stvarnoj i mjesnoj nadležnosti Naslovnog suda.

Nadalje, tuženik predlaže odbaciti tužbu jer tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 82. Zakona o lovstvu.

Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se tijek zatražene zakonske zatezne kamate.

Osporava se da je štetu na vozilu počinila divljač i to iz lovišta kojim gospodari tuženik. Prema Potvrdi PP Kutina proizlazi da se štetni događaj dogodio na prometnici, u naselju, stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava se odgovornost tuženika jer je prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Osporava se da bi se navedenog dana i u navedeno vrijeme provodio lov ili bilo kakve lovne aktivnosti. Tuženik ističe da se tužitelj nikada nije obratio tuženiku prije pokretanja ovog postupka radi mirnog rješenja ovog spora.

Nadalje, štetni događaj opisan je isključivo na temelju izjave vozača vozila osiguranika tužitelja, nema očevidaca prometne nesreće, a divljač na licu mjesta nije pronađena.

Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaj i nastalu štetu iz razloga što vozač vozila osiguranika tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste tako da svoje vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom i izbjeći nalet.

Na kraju, tuženik predlaže da se o parnici obavijesti EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb te da se isti pozove kao umješač na strani tuženika s obzirom na sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu umješač se pridružuje svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu, osim onih koji se odnose na postojanje odgovornosti i pasivne legitimacije na strani umješača za naknadu predmetne štete. Umješač osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Nadalje, umješač ističe kako se prema vrijednosti predmeta spora postupak ima voditi po pravilima o sporovima male vrijednosti pa je tužitelj već u tužbi bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica. Umješač tvrdi da teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Stoga kako tužitelj nije predložio sve dokaze potrebne za utvrđivanje svih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a prekludiran je u iznošenju novih dokaza, to umješač predlaže primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka umješaču. Umješač u cijelosti poriče činjenične navode tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila navodnog osiguranika tužitelja na bilo koju životinjsku vrstu navedenu u čl. 9 Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi.

Umješač smatra da na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koja je dostavljena uz tužbu i predloženim dokazima nije moguće provesti ni prometno vještačenje, niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja. Pored toga, umješač osporava odgovornost za s tetu iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toc . 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način:

-Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

-Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna s teta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Odredba c l. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona.

Umješač ističe kako se predmetni štetni događaj dogodio u naselju, izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Umješač posebice ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, u naselju, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šte ti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik, posljedično ni umješač. Umješač tvrdi da lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Izrada Plana programa zaštite divljači je obveza Općina, odnosno osoba koje upravljaju ili se koriste nelovnom površinom, sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi program zaštite divljači kojima se uređuje zaštita i lov divljači na navedenim površinama. Navedeni programi zaštite divljači obuhvaćaju građevinska područja (naselja), te zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno Zakonu o lovstvu, a što u konkretnom slučaju i predstavlja mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja Odredbom čl. 83. st.1. istog Zakona propisana je odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne tuženik. umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, odnosno one pravne osobe koja je korisnik nelovnog područja u na kojem se dogodio predmetni štetni događaj. Opreza radi, umješač ističe da osiguranik tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani osiguranika tužitelja.

Umješač osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude.

3. Da bi u ovom predmetu sud mogao postupati, sud najprije mora riješiti prigovor tuženika o nenadležnosti ovog suda. Prema članku 34.b.t. 1. Zakona o parničnom postupku između ostalog propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku sude u sporovima između pravnih osoba. Kako su tužitelj i tuženik pravne osobe to je temeljem članak 34 b. točka 1. ZPP. nadležan trgovački sud . Stoga je neosnovan pregovor tuženika o nenadležnosti ovog suda, pa ga je sud odbio i donio je odluku kao u izreci rješenja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu te proveo vještačenje po vještaku prometne struke kao i vještačenje po Centru za vještačenje dlake. Uvidom u potvrdu (list 6-7 spisa) sud je utvrdio da je istu potvrdu izdala Policijska uprava sisačko moslavačka, Postaja prometne policije Kutina. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da se istom potvrđuje da je dana 29.12.2021. u 17,40 sati u [adresa], dogodio događaj na cesti u kojem je sudjelovalo vozilo reg oznake [registarska oznaka], osiguranika tužitelja kojim je upravljao FS. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrido da je do štetnog događaja došlo dana 21.12.2021. oko 17,40 sati u [adresa], te da je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja na način da je, po izjavi vozača FS, koji je upravljao navedenim vozilom, koji se kretao Zagrebačkom ul. Iz smjera juga u smjeru sjevera i dolaskom do kućnog broja 2D s njegove desne strane iz odvodnog kanala na kolnik je istrčala divljač (srna) gdje je došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila reg oznake [registarska oznaka] u istu uslijed čega je na vozilu nastala materijalna šteta. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da su na vozilu osiguranika tužitelja oštećenja fotografirana dok se sa prednjeg dijela vozila izuzeti tragovi nalik na životinjsku dlaku poradi vještačenja. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da vozač vozila osiguranika tužitelja nije bio pod utjecajem alkohola. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da je prije mjesta udara udaljenost od oko 300 metara postavljen prometni znak Divljač na cesti s dopunskom pločicom u duljini od 300 m.

Uvidom u izvod po transakcijama računa ( list 44 - 46 spisa ) sud je utvrdio da je tužitelj utuženi iznos isplatio svom osiguranika za vozilo na kojem je nastala šteta . Na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da je prilikom nezgode je došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja OPEL ASTRA reg. oznake [registarska oznaka]▫5173-HN na životinju, prema iskazu vozača srnu, koja se unutar naseljenog mjesta [adresa] kretala preko kolnika Zagrebačke ceste kod kbra 2c. Vozilo se kretalo od istoka prema zapadu, a životinja od sjevera prema jugu. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima, na neosvijetljenom dijelu kolnika. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“.

Na temelju nalaza, mišljenja I iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju procjenjujem na oko 50 km/h. Nema tragova pomoću kojih bi se izračunala brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode, a obzirom na nedostatno vrijeme za reakciju vozača na opasnost, slijedilo bi da se vozilo i prije nezgode kretalo naletnom brzinom od 50 km/h. Na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da je vozač imao na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od 0,72 sekunde u kojem nije mogao spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije, prometnim znakom upozoren na opasnost, za sve brzine kretanja veće od 29 km/h. Oštećenja vozila osiguranika tužitelja prema izgledu i intenzitetu odgovaraju naletu na životinju.

Sudski vještak u svom nalazu tvrdi da nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Stalni sudski vještak je u svom nalazu utvrdio da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za OPEL vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 21,23 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.757,55 EUR- a ili 13.242,26 kuna.

Na primjedbe tuženika vještak izjavljuje da na strani 5 pisanog nalaza i mišljenja se očitovao da nađena oštećenja na vozilu prema izgledu i intenzitetu odgovaraju naletu na životinju veličine srne, većeg psa ili sl. i da se vrsta životinje ne može utvrdit i prometnim vještačenjem. U izračunima je uvažio da se vozilo kretalo s uključenim dugim svjetlima obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je vozač imao razloga uključivati kratka svjetla. U pisanom nalazu je naveo da je naletnu brzinu od 50 km/h utvrdio na temelju nađenih oštećenja na vozilu. Kao dan utvrđivanja štete je uvažio 16.02.2022. koji je naveden kao datum izvida štete od strane tužitelja.

Na poseban upit tuženika da li bi izračun bio drugačiji da se radi o drugoj životinji, vještak odgovara da vrlo vjerojatno izračun ne bi bio drugačiji jer sve životinje postižu brzinu kretanja od uvaženih prosječnih 25 – 30 km/h.

Na poseban upit tuženika da li bi u slučaju korištenja kratkih svjetala bila situacija na terenu drugačija, vještak odgovara da ne bi jer bi se s tim smanjilo vrijeme reakcije koje ionako nije bilo dostatno za dovođenje vozila u kočeno stanje. Na poseban tuženika koje je parametre vještak koristio kod izračuna brzine, vještak odgovara da je već danas naveo da je naletnu brzinu utvrdio na temelju oštećenja nađenih na vozilu.

Na poseban upit umješača da li postoji mogućnost da je brzina kojom se osiguranik tužitelja kretao prije naleta na navodnu divljač veća od one navedene u nalazu, vještak odgovara da vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočiono stanje pa slijede da se prije nezgode morao kretati naletnom brzinom od 50 km/h.

Na poseban upit umješača da li je vozač osiguranika tužitelja prilagodio brzinu uvjetima na cesti, vještak odgovara da smatra da je jer ne smatra prihvatljivim da bi se vozač morao kretati brzinom od 29 km/h pri kojoj je izbjegavanje naleta bilo moguće. Na poseban upit umješača da li je brzina od 50 km/h koju je vozio osiguranik tužitelja bila prilagođena, vještak odgovara da jeste.

5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je dato stručno i u skladu sa pravilima struke, a primjedbe tuženika je odgovorio na pitanje tuženika i time otklonio svaku sumnju na način nastanka štetnog događaja.

6. Sud je odredio vještačenje izuzete dlake koje je proveo centar za vještačenja Ivan Vučetić, a koja je dlaka izuzeta i nalazila se u Policijskog postaji Kutina. Na temelju nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Ivan Vučetić, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja sud je utvrdio da sporna dlaka dostavljena u plastičnoj vrećici po svojim morfološkim karakteristikama odgovara dlaci srne ili jelena. Na temelju nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Ivan Vučetić sud je utvrdio da zbog velike sličnosti u histološkoj građi nije moguće razlikovati dlake jelena od dlake srne.

7. Tužitelj, tuženik i umješač nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je dato stručno i u skladu sa pravilima struke, a kao što je navedeno stranke nisu imale primjedbi na navedeno vještačenje.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.

10. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.451,07 EUR koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika.

11. Na osnovu provedenog dokaznog postupka i to uvodom u navedenu dokumentaciju i provođenjem vještačenja sud je utvrdio da je nastao osigurani slučaj. Nakon štetnog događaja policija je izašla na očevid na mjestu gdje je došlo do prometne nezgode, što je potvrdila svojom potvrdom.

Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrditi gdje se dogodio štetni događaj i koja je životinja udarila u vozilo osiguranika tužitelja.

12. Odredbom članka 1045. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedica, pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio da odgovornost tuženika leži u tome što je divljač udarila u auto osiguranika tužitelja i pri tom mu je učinjena šteta na osobnom automobilu.

Tužitelj je dokazao štetni događaj i da je divljač oštetila automobil osiguranika tužitelja.

13. Sud nije prihvatio tvrdnju tuženika i umješača da tuženik ne odgovara za štetu tužitelju jer nije povrijeđen Zakon o lovstvu. Naime, odredbom članka 80. stavka 6. ZOL-a jeste propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 – 155/23.- dalje: ZOO) sukladno odredbi članka 76. stavka 2. ZOL- a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije .

14. Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO -a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev- 2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.) neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Prema tome, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a ) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a. Tuženik nije dokazao da postoje pretpostavke iz odredbe članka 1067. ZOO-a kojom se on oslobađa odgovornosti za štetu. Divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), to suprotno tvrdnjama tuženika lovoovlaštenik odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz odredbe članka 1067. ZOO-a zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu.

15. Prema tome, budući da je u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja ,tuženik kao lovoovlaštenik neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067.ZOO-a,

16. Prema članku 963 st. 1 ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kao što je sud utvrdio, tužitelj je isplatio utuženi iznos svom osiguraniku kome je tuženik počin io štetu, pa tužitelj ima pravo od tuženika naknaditi isplaćeni iznos štete.

17. Sud nije prihvatio prijedlog stranaka za saslušanje svjedoka jer je sud na temelju dokumentacije u spisu i provedenog vještačenja utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja.

18. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je našao osnovanim potraživanje tužitelja.

19. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i donio je odluku kao u izreci presude.

20. Odluka o sudskom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška vještačenja u ukupnom iznosu od 442,67 EUR ( 400,00 EUR za vještačenje po vještaku prometne struke i 42,67 EUR za vještačenje dlake ) sudska pristojba na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18,EUR ili sveukupno 548,85 EUR.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 EUR.

2. tuženiku po odvj.

3. umješač po odvj.