REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-226/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Duje Odžaka, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO- DO-3403/2020 od 12. studenog 2024. i okrivljenog Duje Odžaka, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-391/2021-25 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog Duje Odžaka kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-391/2021-25 od 20. rujna 2024. okrivljeni Duje Odžak proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama - djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2., u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti prvostupanjske presude, ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. kolovoza 2019. do 6. rujna 2019. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od okrivljenika su trajno oduzete 4 (četiri) sasušene grane dužine od 100 cm do 130 cm biljke tipa cannabis, privremeno oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga, serijski broj [serijski broj] od 8. kolovoza 2019. (list 10. spisa) i 24 (dvadeset četiri) stabljike biljke tipa cannabis, privremeno oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga, serijski broj [serijski broj] od 8. kolovoza 2019. (list 11 spisa), a koje se po pravomoćnosti presude imaju uništiti. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I- 448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.076,51 eura (dvije tisuće sedamdeset šest eura pedeset jedan cent), od čega se iznos od 1.844,85 eura (tisuću osamsto četrdeset četiri eura osamdeset pet centi) odnosi na trošak izrade toksikološkog nalaza i mišljenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 5. rujna 2019., iznos od 65,83 eura (šezdeset pet eura osamdeset tri centa) na trošak pristupa na glavnu raspravu i davanja mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića od 20. rujna 2023., iznos od 65,83 eura (šezdeset pet eura osamdeset tri centa) na trošak pristupa na glavnu raspravu i davanja mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića od 4. prosinca 2023. te paušalni iznos od 100,00 eura (sto eura).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji iz članka 467. točke 4. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda preinači i okrivljenik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljenik putem braniteljice Ane Perković Žaja, odvjetnice iz Splita, navodeći da se žali zbog „svih žalbenih osnova“, predlažući da se pobijana presuda preinači i on oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika osim zbog odluke o kazni

6. Okrivljenik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11 ZKP jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku budući da u izreci presude stoji da je okrivljenik Duje Odžak sjemenke droge nabavio od nepoznate osobe iako je sud prihvatio iskaz ĆŠ koji je, između ostalog, naveo da je on dao okrivljeniku sjemenke industrijske konoplje. Okrivljenik opisom ove povrede, zapravo, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a ne procesne povrede, pri čemu valja imati na umu da je okrivljenik proglašen krivim da je neovlašteno proizveo tvari koje su propisom proglašene drogom, koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, stoga dio činjeničnog opisa o nabavci sjemena konoplje tipa droge marihuane ne predstavlja odlučnu činjenicu zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati, pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

7. Okrivljenik smatra da nema dokaza da bi zasadio industrijsku konoplju s ciljem "daljnje prodaje droge i stjecanja nepripadajuće materijalne dobiti postupajući s izravnom namjerom“. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su kod okrivljenika pronađene stabljike marihuane, odnosno grane (lišće, cvjetni vrhovi i grančice) visine od 100,00 do 400,00 cm ukupne mase 428,57 grama koje sadrže više od 0,3 % tetrahidrokanabinola – THC-a. Imajući na umu količinu uzgojene marihuane s više od 0,3 % THC, notorno je da ona višestruko nadilazi količinu koja bi bila za osobnu uporabu zbog čega je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je ta droga bila namijenjena za daljnju prodaju. Okolnost da droga marihuana nije bila pakirana u manje paketiće, da nitko nije svjedočio da je drogu marihuanu kupio od okrivljenika ili to što nije pronađen novac od prodaje droge nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je droga proizvedena za prodaju, pri čemu se okrivljenik niti ne tereti da je drogu prodavao. Okolnost da je svjedok VŠ predložen na iste okolnosti kao i svjedok ĆŠ koji je ispitan, odbijanje dokaznog prijedloga za ispitivanjem svjedoka Ć kao odugovlačećeg, ne čini činjenično stanje nepotpuno utvrđenim. Također je važno istaknuti da se okrivljenik niti ne tereti za uzgoj sadnica marihuane koja nemaju svojstvo droge tj. koje imaju manje od 3,3 % THC-a. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno utvrdio da je okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te je za takva svoja utvrđenja dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 zbog čega žalba okrivljenika u odnosu na ovu žalbenu osnovu nije osnovana.

U odnosu na žalbu okrivljenika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

8. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da količina od 428,57 grama droge marihuane jasno ukazuje na jaku ugrozu zaštićenog dobra i značajnu društvenu opasnost od ove vrste kaznenih djela te da dosadašnja osuđivanost ukazuje na kontinuitet i nepokolebljivost okrivljenika u činjenju kaznenih djela. Smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom može postići svrha specijalne i generalne prevencije.

8.1. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud razmatrao žalbu okrivljenika kao da se žalio i na visinu izrečene kazne jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, stoga je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je okrivljenik predložio da se blaže kazni.

8.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Protivno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao otegotno cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra jer je riječ o kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi koje ima dalekosežne negativne posljedice kako na pojedinca, tako i na društvenu zajednicu i raniju kažnjavanost okrivljenika, dok olakotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno i protek vremena od gotovo 5 godina, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo - u cijelosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik, kao i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik - nije osnovano.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog Duje Odžaka i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

10. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik