Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-710/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HDB, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene HDB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-456/2024-19 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene HDB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-456/2024-19 od 30. rujna 2025. okrivljena HDB proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. i 1. KZ/11, kažnjivog po članku 117. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude te je uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. i članka 48. stavka 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 2. KZ/11 okrivljenici je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP okrivljenici je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP i to na ime sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 250,80 eura te troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 80,00 eura koje je troškove dužna platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena HDB po branitelju Bošku Žaku, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Okrivljenica je u žalbi predložila da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi ju od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljene HDB nije osnovana.
6. Okrivljena HDB u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer prvostupanjski sud nije „iznio analizu dokaza – presude od 31. srpnja 2023. Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici“ iz koje bi se utvrdile činjenice o narušenim obiteljskim odnosima. Međutim, člankom 450. ZKP određeno je da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. U konkretnom slučaju, izreka presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 31. srpnja 2023. nije pročitana kao dokaz u postupku zbog čega i nije mogla biti analizirana kao dokaz u pobijanoj presudi. Činjenica narušenih obiteljskih odnosa između okrivljenice i njenog oca, oštećenog HD, nije sporna, a prema članku 459. stavku 5. ZKP sud samo navodi činjenice koje stranke nisu osporile. Osporavanje ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenog HD predstavlja žalbenu ocjenu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne procesnu povredu.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, zapravo samo pravilnost, okrivljenica osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog HD te smatra da se cijela presuda temelji isključivo na iskazu oštećenika. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskaz oštećenog HD vjerodostojan, a njegov iskaz da je inkriminiranog dana okrivljenica došla do njega i počela vikati, na što joj je on rekao da se neće tako razgovarati te se okrenuo, kada je bio u okretu vidio je da kćerka zamahuje rukom pa ga je ogrebala po vratu što je bilo vidljivo iz ozlijede u vidu oguljotine u predjelu lijeve strane vrata – potvrdilo je i provedeno medicinsko vještačenje dr. ĆD iz kojeg proizlazi da je pregledom oštećenika utvrđena oguljotina na području lijeve strane vrata dužine 4 cm što predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljeda je nastala kosim povlačenjem tupotvrdog sredstva najčešće hrapave površine po površini kože, a što može biti i grebanjem noktima. Na temelju opisane ozljede ne može se govoriti o međusobnom položaju tijela oštećenika i okrivljenice, pa su se oni mogli nalaziti sučelice ili u bilo kojem drugom položaju gdje je vrat bio dostupan ozljeđivanju. Okolnost da je okrivljenica u inkriminiranom periodu bila trudna i držala za ruku svoje dijete nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda jer je, i u tom slučaju, okrivljenica drugom, slobodnom rukom mogla nanijeti tjelesne ozlijede okrivljeniku. Jednako tako, okolnost da oštećenik nije odmah otišao liječniku, nego je liječniku otišao kasnije istog dana, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Iz iskaza oštećenog HD proizlazi da nitko treći nije bio nazočan događaju pa nije jasno kako bi netko, u tom slučaju, mogao svjedočiti kao očevidac događaja kako to ističe okrivljenica u žalbi. Stoga, na osnovu svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, ispravno je zaključio prvostupanjski sud da je dokazano da je okrivljenica u namjeri da tjelesno povrijedi blisku osobu, svoga oca HD, kada joj je isti okrenuo leđa, neutvrđenim sredstvom ogrebala oca po lijevoj strani vrata kojom je prilikom otac zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine u području vrata. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe Kaznenog zakona i okrivljenicu proglasio krivom zbog inkriminiranog joj kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Stoga žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Okrivljenica uvodno u žalbi navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 464. stavka 7. ZKP uzeo da se okrivljenica žali na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, stoga je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenice podnesena s prijedlogom da se ona blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljenici pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je ispravno kao olakotno cijenio da je okrivljenica neosuđivana osoba i da je majka dvoje djece. Kao otegotno sud joj je cijenio da je prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu istog oštećenika. Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti, a posebno malu kriminalnu količinu radnji okrivljenice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da osuda na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz rok kušnje od 2 (dvije) godine tj. izrečena uvjetna osuda - u cijelosti je primjerena svim navedenim okolnostima te ovaj drugostupanjski sud smatra da će se tako izrečenom uvjetnom osudom ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenice nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenice nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenice, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
