Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-232/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZT, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-155/2021-54 od 2. lipnja 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08), optuženog ZT oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je kako troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Protiv te žalbe odgovor je podnio optuženi ZT, po braniteljici Ivani Špehar Janković, odvjetnici u Zagrebu, u kojem se podupiru zaključci prvostupanjskog suda iz pobijane presude i predlaže se žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu. Ujedno u žalbi je zatraženo da se braniteljicu optuženika obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi državnog odvjetnika.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženik i njegova braniteljica Ivana Špehar Janković, odvjetnica u Zagrebu, koja je svoj izostanak i izostanak optuženika ispričala ranije zakazanim obvezama te je predložila da se sjednica vijeća održi u njihovoj odsutnosti. Također, na sjednicu vijeća nije pristupio ni predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, iako su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je sjednica vijeća održana u odsutnosti stranaka sukladno članku 475. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08-26).

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi iznosi analizu provedenih dokaza koja je suprotna analizi dokaza prvostupanjskog suda i zaključuje kako iz provedenih dokaza ipak proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da optuženik nije imao stvarnu namjeru podmiriti preuzete novčane obveze. Također se u žalbi navodi kako je optuženik oštećeno društvo MBM d.o.o. doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica da će mu platiti ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 18.000,00 kuna uz PDV i naknadno ugovorenu drugu mjesečnu naknadu u iznosu od 25.000,00 kuna uz PDV, neistinito predočavajući da će po dospijeću računa platiti te ugovorene iznose za isporučene usluge vezane uz komercijalizaciju i plasiranje na tržište poslovnog rješenja društva Intelligent Data d.o.o. čija je odgovorna osoba bio optuženik. Međutim da obveze nisu u cijelosti ispunjene i da je optuženik kontinuirano odgađao plaćanje preuzetih obveza i da do dana zaključenja rasprave nije u cijelosti podmirio dospjele račune.

7.1. U žalbi se ističe kako činjenica djelomične isplate ne isključuje postojanje prijevarne namjere, već da ona predstavlja upravo pokušaj optuženika da oštećeno društvo održava u zabludi i da financijske poteškoće društva optuženika nisu od odlučnog značaja za utvrđivanje njegove krivnje.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilnom i sveobuhvatnom analizom provedenih dokaza i obrane optuženika utvrdio kako doista nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je utemeljeno, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio optužbe.

7.3. Naime, državni odvjetnik zanemaruje kako za ostvarenje obilježja inkriminiranog kaznenog djela je nužno prije svega utvrditi da je optuženik već u trenutku sklapanja ugovornog odnosa s oštećenim društvom MBM d.o.o. postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom, dakle da je oštećenom društvu lažno prikazao činjenicu da će ispuniti preuzete ugovorne obveze nakon što oštećeno društvo izvrši ugovorene usluge. Međutim, iz provedenih dokaza s dovoljnim stupnjem sigurnosti takva namjera optuženika ipak nije dokazana. Iz spisa predmeta proizlazi kako je optuženik doista djelomično ispunjavao svoje obveze prema oštećenom društvu i to tako što je platio jedan račun u iznosu od 47.000,00 kuna uvećano za PDV, a uz to je oštećeniku davao i dodatna novčana sredstva u gotovini kroz takozvane pozajmice. Stoga se već uslijed takvih okolnosti ne može prihvatiti teza tužitelja da bi navedene uplate predstavljale isključivo sredstvo održavanja oštećenog društva u zabludi.

7.4. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su kod društva kojim je optuženik upravljao naknadno nastupile financijske poteškoće koje su se očitovale u smanjenju prihoda i problema s likvidnošću. Pri tome je odlučna činjenica da u vrijeme sklapanja ugovora društvo optuženika nije bilo u blokadi niti su utvrđene okolnosti koje bi upućivale na njegovu tadašnju nesposobnost za podmirenje obveze. Upravo suprotno okolnosti upućuju na zaključak da je društvo kojim je upravljao optuženik u tom trenutku raspolagalo novčanim sredstvima te je bilo osnovano očekivati i buduće prihode iz kojih će bez problema izvršiti novčane obveze prema oštećenom društvu, čime je dodatno dovedena u pitanje osnovanost žalbene tvrdnje državnog odvjetnika o postojanju prijevarne namjere u trenutku sklapanja ugovora s oštećenim društvom.

7.5. Ukazuje se potrebnim istaknuti i to da činjenica djelomične isplate ugovorenih obveza, kao i davanja dodatnih novčanih sredstava u gotovini oštećeniku kroz pozajmice, predstavljaju onu odlučnu okolnost koja u bitnom isključuje postojanje prijevarne namjere kod optuženika, a koje okolnosti državni odvjetnik u svojoj žalbi neutemeljeno relativizira. Uz to, iz iskaza predstavnika oštećenog društva proizlazi kako podnošenje kaznene prijave nije bilo motivirano naplatom preostalog dijela potraživanja prema društvu optuženika, već je bilo usmjereno isključivo na opravdavanje vlastite porezne obveze, što dodatno dovodi u pitanje pravilnost tvrdnji državnog odvjetnika o prijevarnom postupanju optuženika i nasuprot tome potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o izostanku takve namjere.

8. Sve navedene okolnosti promatrano u svojoj ukupnosti ne pružaju dovoljno čvrstu i nedvojbenu tvrdnju za zaključak da je optuženik već u trenutku sklapanja ugovora s oštećenim društvom postupao s ciljem da to društvo dovede u zabludu i da ne podmiri preuzete obveze. Naprotiv, radi se o poslovnom odnosu u kojem je došlo do naknadnog neispunjenja obveza društva optuženika, uslijed financijskih poteškoća u koje je to društvo u međuvremenu upalo, a što samo po sebi nikako ne predstavlja obilježje kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Sukladno tome žalbeni navodi državnog odvjetnika ukazuju se neosnovanim.

9. Budući da ispitivanjem pobijane presude po služenoj dužnosti , na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-26, nije utvrđeno postojanje niti jedne povrede zakona koja je propisana tim odredbama, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana , to je žalbu valjalo odbiti kao takvu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-26.

Split, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj