Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, Osječka 8, protiv ovršenika KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine ovrhom na plaći ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-6038/2025-6 od 3. veljače 2026., dana 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-6038/2025-6 od **.**.2026.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao nedopušten ovršni prijedlog ovrhovoditeljice podnijet **.**.2025.

2. Protiv rješenja žalbu je podnijela ovrhovoditeljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za ovrhu prihvatiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu kojim, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku posl. broj P2-109/15-64 od **.**.2012. i pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku posl. broj P Ob-112/20-26 od **.**.2022., predlaže da sud radi naplate njezinih novčanih tražbina odredi ovrhu na plaći ovršenika. Također, utvrdio je da ovrhovoditeljica nije dostavila dokaz da poslodavac ovršenika ne isplaćuje ovršeniku plaću na račun, iako je na dostavu istog pozvana zaključkom od **.**.2025.

5. Na temelju takvih utvrđenja, s obzirom da se ovrha na plaći može odrediti samo ako poslodavac ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 197. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) prijedlog za ovrhu odbacio.

6. Ovrhovoditeljica žalbom osporava pobijano rješenje ističući u istoj da svoju tražbinu nije namirila 11 godina, te da nema nikakvih izgleda da će istu namiriti u skoroj budućnosti. Također, ovrhovoditeljica u žalbi ističe da je pobijano rješenje rezultat mehaničke primjene odredbe čl. 197. st. 1. OZ, te da joj je grubo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu.

7. Međutim, žalbeni navodi ovrhovoditeljice nisu osnovani. Naime, sukladno odredbi čl. 197. st. 1. OZ, jedna od osnovnih pretpostavki da bi se mogla odrediti ovrha na plaći ovršenika je da poslodavac ovršeniku plaću ne isplaćuje na račun kod banke. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio ovrhovoditeljica nije dokazala da se ovršeniku plaća ne isplaćuje na račun, koje utvrđenje ovrhovoditeljica čak i ne osporava u podnijetoj žalbi, pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je uz primjenu odredbe čl. 197. st. 1. ZPP prijedlog za ovrhu odbacio. Stoga pobijana odluka nije nikakav rezultat mehaničke i pretjerano formalističke primjene propisa kako to u žalbi ističe ovrhovoditeljica, već je rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

8. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi ovrhovoditeljice da svoju tražbinu nije namirila dulji niz godina. Naime, okolnost što tražbina ovrhovoditeljice nije podmirena, kako ovrhovoditeljica u žalbi navodi, 11 godina, ne znači i da su ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe iz čl. 197. st. 1. OZ. U tom smislu neosnovano ovrhovoditeljica u žalbi ukazuje da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu. Naime, pobijano rješenje utemeljeno je na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjena odredba čl. 197. st. 1. OZ. Stoga istim niti je povrijeđeno ovrhovoditeljičino pravo na pravično suđenje, a niti njezino pravo na pristup sudu.

9. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

10. Ovrhovoditeljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sudac:

Robert Jambor