Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-334/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o., OIB: 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Ovr-1327/2021-42 od 6. studenog 2025., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika OV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Ovr-1327/2021-42 od 6. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor ovršenika prava dom kao neosnovan.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovršenika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine „ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 u daljnjem tekstu OZ), a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP. Također, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku.

5. Sud prvog stupnja je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1327/2021-4 od 29. studenog 2021. odredio ovrhu na temelju ovršne isprave radi namirenja dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno odbio prigovor ovršenika prava na dom koji je istakao u podnesku od 16. lipnja 2025.

7. Pravo na dom zajamčeno je čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/1 i 5/14) i čl. 8. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se mora provesti test razmjernosti u okolnostima konkretnog slučaja, a radi ispitivanja postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom.

8. Prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. prigovor prava na dom može se istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti.

9. U konkretnom slučaju, ovršenik nije istaknuo prigovor prava na dom u žalbi protiv rješenja o ovrsi broj Ovr- 1327/2021-4 od 29. studenog 2021. kojim je određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, odnosno ovršenik nije niti izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr- 1327/2021-4 od 29. studenog 2021. Također valja ukazati kako je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne javnobilježničke isprave- Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. veljače 2010. te da je čl. 11. navedenog Ugovora bila ugovorena suglasnost vlasnika nekretnine (ovršenika) o neposrednom provođenju prisilne ovrhe prodajom predmetne nekretnine.

10. Slijedom svega navedenog, ovršenik u stadiju ovršnog postupka kada je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, ne može sa uspjehom isticati prigovor prava na dom već je to mogao učiniti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na nekretninama ovršenika.

11. Dakle, a kako iz žalbe ovršenika ne proizlazi da bi postojali opravdani razlozi zbog čega ovršenik nije istaknuo prigovor prava na dom u žalbi protiv rješenja o ovrsi, žalba ovršenika je odbijena kao neosnovana, pa je primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci.

12. Stoga žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

13. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Travaš