Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-604/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Slavice Garac, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], Gradna 45, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dragana Vidović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2382/2022-29 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2382/2022-29 od 3. listopada 2025., i sudi:

1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. te da nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. studenog 2014. godine, Aneksa I. ugovora o radu od 08. siječnja 2016. godine i Aneksa II. ugovora o radu od 21. listopada 2016. godine na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova, u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. godine i Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 05. prosinca 2022. godine te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. studenog 2014. godine, Aneksa I. ugovora o radu od 08. siječnja 2016. godine i Aneksa II. ugovora o radu od 21. listopada 2016. godine na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana."

Pod točkom III. izreke je naloženo tužitelju ZH naknaditi tuženiku Triglav osiguranju d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U točki IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 17. studenog 2014. na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZR),

- da je provedeno savjetovanje Glavnim sindikalnim povjerenikom GH u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR-a,

- da je predsjednik Uprave tuženika FH upravljao službenim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka],

- da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2022. (list 4-7 spisa) proizlazi da je tužitelj otkaz dobio zbog neizvršavanja, nesavjesnog ili nepravovremeno izvršavanja radnih obveza, iz razloga što je dana 11.11.2022. predsjednik Uprave tuženika FH prilikom poslovnog puta zaustavljen od strane policije radi neregistriranog službenog vozila; da su sa službenog vozila skinute tablice te je vozilo prevezeno putem vučne službe na tehnički pregled; da je pored troškova službe FH izrečena u novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a ujedno je morao organizirati i prijevoz do stanice za tehnički pregled u Čakovcu što je izazvalo dodatne troškove,

- da iz Potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja broj 1030364109 od 11.11.2022. (lis 34 spisa) proizlazi da je FH dana 11.11.2022. u 10:20 sati u mjestu Čakovec počinio prekršaj iz čl. 238. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivog po čl. 238. st. 7 istog Zakona, te mu je na mjestu počinjenja prekršaja izrečena i naplaćena novčana kazna u iznosu od

1.000,00 kuna / 132,72 eura,

- da iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 11.11.2022. (list 35 spisa) proizlazi da su dana 11.11.2022. temeljem čl. 58. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima od FH oduzeti predmeti i to dvije registarske pločice registarskog broja [registarska oznaka],

- da iz prometne dozvole za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koja glasi na vlasnika Triglav osiguranje d.d. proizlazi da je prometna dozvola vrijedila do 11.10.2022. te da je sljedeći upis važenja prometne dozvole je da ista vrijedi do 11.11.2023.

7. Prvostupanjski sud zaključuje kako je iz naprijed navedenog razvidno da vozilo ZG2952IK nije bilo registrirano u razdoblju od „12.11.2022. do 10.11.2022.“, a što proizlazi iz činjenice da je u čl. 240. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22) propisano da se prometna dozvola izdaje najduže na rok od 1 godine, zbog čega je nedvojbeno da se događaj opisan u Odluci o otkazu dogodio 11.11.2022., a ne 11.10.2022. kako je to omaškom navedeno u Odluci o otkazu, budući da isto proizlazi iz pisane dokumentacije koja prileži spisu, a i radi činjenice da je za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 11.10.2022. još uvijek vrijedila prometna dozvola te je vozilo tada bilo registrirano.

8. Pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da vozilo registarske oznake [registarska oznaka] nije bilo registrirano u razdoblju „12.11.2022. do 10.11.2022.“, jer iz prometne dozvole za to vozilo proizlazi da isto nije bilo registrirano u razdoblju od 12. listopada 2022. do 11. studenoga 2022., ali je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se događaj opisan u Odluci o otkazu dogodio 11. studenoga 2022., a ne 11. listopada 2022. kako je to omaškom navedeno u pobijanoj Odluci o otkazu. Posljedično tome, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tužitelj neosnovano navodi da mu otkaz nije dan u zakonskom roku od 15 dana kako je to propisano čl. 116. st. 2. ZR-a od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, budući da je tuženik za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznao na dan 11. studenoga 2022., a Odluka o otkazu je donesena 15. studenoga 2022.

9. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je uvidom u Pravilnik o službenim vozilima Triglav osiguranja d.d. od 21. siječnja 2020. (list 40-44 spisa) utvrdio da su čl. 2. propisane glavne odgovornosti i aktivnosti radnog mjesta stručnog suradnika za opće poslove, pa je tako propisano da radnik na tom radnom mjestu brine za obavljanje registracije vozila te odjave vozila, brine za servisiranje, čišćenje, održavanje i pranje službenih vozila, brine za tehničku ispravnost vozila, te brine za naručivanje proizvoda i usluga za potrebe službenih vozila.

10. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda bio da je u opisu odgovornosti radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj upravo briga za obavljanje registracije vozila, kao i za njegovu tehničku ispravnost.

11. Međutim, tužitelj osnovano ističe u žalbi, da je tuženik Pravilnikom o službenim vozilima Triglav osiguranja d.d. od 21. siječnja 2020. (list 125-141 spisa – dalje: Pravilnik o službenim vozilima) u čl. 36. propisao da su obveze korisnika vozila, između ostalog, „obavijestiti odgovornu osobu za vozni park uredno i na vrijeme o potrebi sklapanja/produženja AO i kaska osiguranja vozila te registraciji vozila“. Navedeni Pravilnik o službenim vozilima je donijela Uprava društva Triglav osiguranja d.d., koju su činili predsjednik Uprave ĐH, univ.spec.actuar.math, član Uprave mr.sc. FH i prokurist mr.sc. VH.

U čl. 25. st. 1. Pravilnika je propisano da radnici s posebnim ovlastima, kojima može pripadati pravo na korištenje službenog vozila „24 sata“, za službene i privatne svrhe, mogu biti (dalje u tekstu: korisnici vozila): predsjednik Uprave, član Uprave, prokurist, direktori, ostali radnici po odluci Uprave Društva.

Dakle, tuženik je jasno i izričito propisao, očito imajući za to odgovarajuće razloge, da korisnik vozila ima obvezu obavijestiti odgovornu osobu za vozni park o potrebi registracije vozila, zbog čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da takva obveza nije ni u kakvoj vezi s radnim zadacima i dužnostima tužitelja (koji je upravo obavljao registraciju vozila).

12. Nadalje, iz sadržaja spisa je vidljivo da je dana 22. veljače 2016. i **.**.2016. FH, kao korisnik vozila, sklopio s Triglav osiguranjem d.d. Ugovore o dosjeli službenog vozila na korištenje „24sata“, u kojima je u čl. 3 propisano da se korisnik obavezuje, između ostalog, „paziti na potrebu obavljanja tehničkog pregleda i registracije vozila te pravodobnog sklapanja AO i kaska“.

13. Pored toga, iz iskaza svjedoka FH proizlazi da je predmetno vozilo bilo dodijeljeno isključivo njemu na korištenje, pri čemu tvrdi da je „za svoju obvezu da obavijesti o eventualnom isticanju registracije vozila saznao naknadno, odnosno da je ista navedena u nekom pravilniku tuženika“ te da je bila praksa da njega voditelj službe općih poslova obavijesti da vozilo koje zadužuje mora biti ponovno registrirano te su ga samo pitali kada mu to najviše odgovara.

14. Dakle, iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je upravo korisnik vozila dužan obavijestiti osobu odgovornu za vozni park, uredno i na vrijeme, o potrebi registracije vozila, a u donošenju Pravilnika o službenim vozilima je sudjelovao FH (kojemu je 11. studenoga 2022. oduzeto vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao kao korisnik vozila, te je u vrijeme tog događaja bio predsjednik Uprave tuženika), zbog čega je morao znati za sadržaj tog Pravilnika.

15. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Budući da je pravnim propisom tuženika bila izričito propisana obveza korisnika vozila obavijestiti odgovornu osobu za vozni park o potrebi registracije vozila, to propust tužitelja da izvrši registraciju vozila, o čijem isteku je trebao biti obaviješten od strane korisnika vozila, a nije bio obaviješten, ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze tužitelja zbog koje bi bilo opravdano donijeti Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, usprkos neugodnosti kojoj je bio izložen tadašnji predsjednik Uprave tuženika FH u predmetnom događaju od 11. studenoga 2022. Pritom okolnost da je praksa u vezi registracije vozila eventualno bila drugačija (da je odgovorna osoba za vozni park obavljala poslove registracije vozila i bez prethodne obavijesti korisnika vozila), nije od utjecaja na jasno propisanu obvezu korisnika vozila o obavještavanju osobe zadužene za registriranje vozila o isteku registracije.

17. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 1. i 3. ZPP-a trebalo je preinačiti odluku o glavnoj stvari i prihvatiti tužbeni zahtjev.

18. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske odluke u postupku uspio tužitelj, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak jednokratne nagrada (za tužbu, podnesak od 02.03.2023, ročište 09.11.2023. i podnesak od 27.10.2023.) u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife , za zastupanje na ročištima dana 01.12.2023.,15.02.2024., 11.12.2024., 13.02.2025., 25.06.2025. u visini od po 50 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 500 bodova x 2,00 eura (vrijednost boda), što iznosi 1.000,00 eura, te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 151. st. 3. ZPP-a je dosuđen tužitelju trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate (točka I.4 izreke).

19. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, tuženik mu je dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 10. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 138/23 i 107/25), uvećan za PDV po stopi od 25% u iznosu od 50,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura (točka II. izreke).

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac