REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-600/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 50, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, Vrbanja Trg dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 36162371878, radi privremenog boravka, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, KLASA: UP/I-216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-25- 18 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbu podnijela radi poništenja rješenja UP/I-216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-25-18 od 3. lipnja 2025.

1.1. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke Bosne i Hercegovine, s prijavljenim boravištem na adresi [adresa], za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj , s danom izvršnosti tog rješenja (točka 1.). Istim rješenjem određeno je da je tužiteljica dužna, u roku od osam dana od dana izvršnosti tog rješenja, vratiti dozvolu boravka serijskog broja [serijski broj] izdanu od Postaje granične policije Vrbanja s rokom važenja od 22. srpnja 2024. do 6. travnja 2025. (točka 2.). Nadalje, rješenjem se određuje rok tužiteljici od 30 (trideset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti tog rješenja (točka 3.). Prema rješenju, tužiteljica je dužna prilikom napuštanja Republike Hrvatske to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske (točka 4.). Ujedno, rješenjem je određeno da ako po izvršnosti tog rješenja ne postupi na opisani način, tužiteljica će se prisilno udaljiti sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima (točka 5.).

2. Tužiteljica osporava rješenje tuženika u cijelosti smatrajući ga nezakonitim. Navodi kako joj kao državljanski Bosne i Hercegovine nije odobren privremeni boravak jer navodno predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Smatra kako za donošenje predmetne odluke nije bilo dostatno samo pozvati se na sankcije koje su joj izrečene, nego je bilo nužno obrazložiti na temelju čega se zaključuje da predstavlja opasnost za javni poredak. Pojašnjava kako živi u [adresa] neprekidno od 2017. godine i supruga je hrvatskog građanina sa kojim ima zajedničko dijete JU koji je rođen **.**.2017. te koji ima intelektualne poteškoće i školuje se u Republici Hrvatskoj. Pored njega skrbi i o drugom djetetu EU koja također ima intelektualnih poteškoća. Navodi kako brine o djeci i suprugu koji je radno nesposoban te cijela obitelj i njihovo liječenje ovise o tužiteljici i njenom boravku u Republici Hrvatskoj.

2.1. Smatra da u konkretnom slučaju nije primijenjeno načelo razmjernosti pri čemu se poziva na članak 6. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'' 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), članak 16. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' 135/91., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Smatra da je bilo nužno provesti test razmjernosti pri čemu se poziva na shvaćanje koje je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Solomun protiv Hrvatske. Članak 1. Protokola 1. zahtijeva da svako miješanje bude razmjerno cilju koji se namjerava postići, a potrebna ravnoteža neće biti postignuta kada osoba trpi prekomjeran individualni teret . Smatra da su prije donošenja bilo kakve odluke o odbijanju odobrenja tužiteljici, a koja za posljedicu ima odvajanje od obitelji, tijela javne vlasti bila dužna provesti test razmjernosti te odgovoriti na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li miješanje nužno u demokratskom društvu. Ujedno, navodi kako je praksa Europskog suda za ljudska prava pokazala da države imaju pozitivnu obvezu omogućiti spajanje obitelji kad je to razmjerno i opravdano, posebno kada su uključena djeca ili ranjive skupine što je upravo ovdje slučaj.

2.2. Nadalje, predlaže sudu odredi odgodni učinak tužbe koja odgoda bi trajala do pravomoćnosti i izvršnosti presude donesene u ovom sporu. Smatra da bi izvršenjem osporavanog rješenja tuženika od 3. lipnja 2025. tužiteljici i njezinoj obitelji , odnosno suprugu i djeci, koji su ovisni o njoj kao jedinom radno sposobnom članu obitelji, bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, a zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke i odgoda nije protivna javnom interesu. Nadalje, poziva se na članak 5. i članak 6. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) te navodi kako isti propisuju da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, kao što je to ovdje slučaj s maloljetnim hendikepiranim djetetom tužiteljice koji se školuje u Republici Hrvatskoj i o kojem skrbi jedino tužiteljica kao radno sposobni roditelj, moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Ističe da će odvajanjem od majke dijete, kao i sama majka, doživjeti emocionalni šok i stres te će nepotrebno doći do raspada obitelji koja zajedno živi od 2017. godine. Ako sud ne odredi po službenoj dužnosti odgodni učinak tužbe, tada predlaže izdati privremenu mjeru jer smatra kako je iz naprijed opisanih razloga to nužno da bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta tuženiku. Predlaže privremenu mjeru odrediti do pravomoćnosti i izvršnosti presude.

2.3. U prilog svojih navoda dostavlja nalaz psihologa za maloljetnog JU, mišljenje Đakovačko-osječke nadbiskupije o nužnosti privremenog boravka tužiteljice, rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 12. ožujka 2024. za EU sa nalazom i mišljenjem zavoda za vještačenje od 21. studenoga 2023. za EU, potvrdu od 28. travnja 2025. o dijagnozama i stalnim terapijama za supruga tužiteljice GU. Ujedno, predlaže saslušanje tužiteljice i njezina supruga AU na okolnosti iz tužbe i predlaže zatražiti izvješće o imovinskim i socijalnim prilikama obitelji od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Županji, prilaže vjenčani list te rodni list za maloljetnog JU.

2.4. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika te odrediti odgodni učinak tužbe odnosno odrediti privremenu mjeru.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev i navode tužbe te ističe kako je zahtjev tužiteljice za odobrenjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji odbijen zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima (''Narodne novine'' 133/20., 114/22. i 151/22.), a u vezi članka 59. stavka 2. Zakona o strancima. Navodi kako se prema članku 63. Zakona o strancima privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. toga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina. Člankom 64. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima propisano je da je član uže obitelji u smislu toga Zakona bračni drug. Nadalje, citira članak 59. Zakona o strancima te ističe kako tužiteljica ne spori da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu K-820/2024 od 4. rujna 2024. proglašena krivom u kaznenom postupku. Nadalje, navodi kako je na održanoj usmenoj raspravi 7. travnja 2025. tužiteljica na zapisnik upoznata o razlozima odbijanja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka i o neispunjavanju uvjeta iz članka 59. stava 1. točke 7. Zakona o strancima te je po saznanju da će joj zahtjev biti odbijen na zapisnik izjavila kako nema što dalje izjaviti. Ističe da je tijekom provedbe upravnog postupka za odobrenje privremenog boravka dužan zatražiti izvod iz kaznene i prekršajne evidencije Ministarstva te Uvjerenje o nekažnjavanju, a odluka predstavlja li državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje temelji na pravomoćnoj presudi i potvrdi iz prekršajne evidencije. Navodi kako se postupak vodio povodom zahtjeva tužiteljice od rujna 2024. iako je u to vrijeme tužiteljica imala odobren privremeni boravak iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode koji je vrijedio do 6. travnja 2025. Pojašnjava kako je tijekom postupka došlo do saznanja o postojanju pravomoćne presude, ali s obzirom da tužiteljica godinama boravi u [adresa] i u braku je sa hrvatskim državljaninom s kojim ima dijete te se skrbi i za suprugovu kćer sa posebnim potrebama, a suprug je težeg zdravstvenog stanja, omogućen joj je ostanak do isteka boravka te nije ukinut važeći privremeni boravak iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode. Ističe da je po prijedlogu tužiteljice od 14. lipnja 2025. doneseno rješenje KLASA: UP/I-216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-25-21 od 9. srpnja 2025. kojim se izvršenje osporavanog akta odgađa do donošenja pravomoćne i izvršne presude u ovome sporu. Također, ističe kako je rješenje o povratku, koje je sastavni dio osporavanog rješenja, doneseno na temelju članka 184. Zakona o strancima te su kod određivanja roka za dobrovoljni odlazak u trajanju od 30 dana uzete u obzir i okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, a rješenje je doneseno na temelju individualne procjene u skladu s pravilima razmjernosti. Očitujući se o prijedlogu tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe navodi kako je tužiteljica 14. lipnja 2025. podnijela prijedlog radi odgode izvršenja osporavanog rješenja te je nastavno na zatraženo doneseno rješenje o odgodi izvršenja KLASA: UP/I-216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-25-21 od 9. srpnja 2025. kojim se izvršenje odgađa do donošenja pravomoćne i izvršne presude Upravnog suda u Osijeku. Također, rješenje o povratku, koje je sastavni dio rješenja o odbijanju privremenog boravka, temelji se na odredbi članka 184. Zakona o strancima. Kod određivanja roka za dragovoljni odlazak uzete su u obzir i okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, te je imenovanoj i određen rok za dragovoljni odlazak u trajanju od 30 dana. Rješenje o povratku donijeto je na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti. Naime, člankom 184. stavkom 4. Zakona o strancima propisano je da se u slučajevima kada se donosi rješenje o povratku ako stranac predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost rok za dragovoljni odlazak može odrediti i u trajanju kraćem od 7 dana.

3.1. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu 3. ožujka 2026. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te službene osobe tuženika.

4.1. Na održanoj raspravi opunomoćenik tužiteljice izjavio je da ostaje kod tužbenog zahtjeva, ali da odustaje od prijedloga za određivanjem odgodnog učinka tužbe i prijedloga za donošenjem privremene mjere, dok je službena osoba tuženika izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i razloga izneseni u obrazloženju osporavanog akta.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je 13. rujna 2024. tužiteljica, državljanka Bosne i Hercegovine, stranac na privremenom boravku, podnijela zahtjev za odobravanjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

7. Člankom 63. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima određeno je da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

8. Prema članku 64. stavku 1. točki 1. Zakona o strancima član uže obitelji u smislu ovoga Zakona je bračni drug, a prema točki 3. istog stavka član uže obitelji je maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova, životnih partnera ili neformalnih životnih partnera te maloljetno dijete svakog od njih, njihovo maloljetno zajednički posvojeno dijete odnosno maloljetno posvojeno dijete svakog od njih koje nije u braku, kao i maloljetno dijete životnog ili neformalnog životnog partnera ili njegovo maloljetno posvojeno dijete koje nije u braku.

9. Prema članku 59. stavku 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Nadalje, stavkom 2. toga članka određeno je da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbiti ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ili ako: 1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili 2. postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u [adresa] u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka. Nadalje, prema stavku 3. toga članka zahtjevu za odobrenje privremenog boravka u svrhu rada na temelju sklopljenog ugovora o radu s poslodavcem u Republici Hrvatskoj ne prilaže se dokaz o zdravstvenom osiguranju. Stavkom 4. propisano je da državljani trećih zemalja koji sudjeluju u programu za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport Erasmus+ nisu dužni priložiti dokaz o zdravstvenom osiguranju, osim ako drukčije propisuju programska pravila. Prema stavku 5. Vlada uredbom propisuje način izračuna i visinu sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje i članova njegove obitelji za odobrenje privremenog boravka.

10. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima određeno je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku. Stavkom 2. određeno je da će se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prema stavku 3. prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

11. Prema članku 182. stavku 1. Zakona o strancima prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. Stavkom 2. određeno je da se u smislu stavka 1. ovoga članka, ranjivim osobama smatraju maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa te osobe s duševnim smetnjama. Prema stavku 3. državljanin treće zemlje u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje zdravstvena zaštita stranaca kao i pravo na školovanje sukladno propisima kojim se uređuje školovanje odnosno obrazovanje. Prema stavku 4. rješenja u vezi s povratkom iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona donose se na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti.

12. Prema članku 186. stavku 2. Zakona o strancima ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

13. Člankom 203. stavkom 2. točkom 1. Zakona o strancima određeno je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.

14. Člankom 172. stavkom 1. Zakona o strancima određeno je da je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka kad 1. se iseljava, 2. mu je prestao boravak i 3. stekne hrvatsko državljanstvo. Prema stavku 2. toga članka državljanin treće zemlje dužan je vratiti dozvolu boravka policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta odnosno prebivališta u roku od osam dana od dana nastupa okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.

15. Spisu tuženika prileži Zapisnik Postaje granične policije Vrbanja KLASA: UP/I - 216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-24-2 od 13. rujna 2024. sa iskazom tužiteljice iz kojega proizlazi da je tužiteljica, čiji je identitet utvrđen na temelju putne isprave Bosne i Hercegovine, stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga na adresi [adresa], pristupila sa zahtjevom za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelju – brak sa hrvatskim državljaninom. Tužiteljica je izjavila kako je 11. studenoga 2017. u Drenovcima sklopila brak sa hrvatskim državljaninom, GU, u mjestu Brčko Bosna i Hercegovina te da je nakon sklapanja braka zajedno sa mužem živjela na relaciji Bosna i Hercegovina – Hrvatska, a 6. ožujka 2019. preselila se kod muža u kuću u [adresa], gdje žive skupa sa njihovim zajedničkim djetetom, JU koji je rođen **.**.2017. Ujedno, izjavila je da sa njima živi i suprugova izvanbračna kćerka EU, rođena **.**.2002., koja je osoba sa posebnim potrebama o kojoj se skrbi jer je nesamostalna te pohađa školu po prilagođenom programu zbog većih intelektualnih poteškoća, nije usvojila čitanje ni pisanje, ima asistenta u nastavi i pohađa poludnevni boravak u udruzi ''Zvjezdice'' u Gunji te je potpuno nesamostalna za život. Izjavila je kako brine i o suprugu koji je težeg zdravstvenog stanja. Navela je kako je upoznata da je za odobrenje privremenog boravka dužna imati i predočen dokaz o zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj, da do sada nije plaćala zdravstveno osiguranje zbog financijskih razloga te je imala odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga. Tužiteljica na predmetni zapisnik nije istakla primjedbe te je isti potpisala.

16. Spisu tuženika prileži i Zapisnik Postaje granične policije Vrbanja KLASA: UP/I- 216-02/24-03/11423, URBROJ: 511-15-13-25-14 od 7. travnja 2025. kojim je tužiteljica upoznata da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da se vodi u prekršajnim i kaznenim evidencijama te da uslijed toga ne ispunjava uvjet propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima zbog čega će njezin zahtjev za odobrenjem privremenog boravka biti odbijen.

17. Nadalje, spisu tuženika prileži Uvjerenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Su-Ukp-5157/2024 od 20. rujna 2024. iz kojega proizlazi da se protiv tužiteljice vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti.

18. Također, spisu tuženika prileži presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-820/2024 od 4. rujna 2024., pravomoćna 18. listopada 2024., kojom je tužiteljici i njenom suprugu AU izdan kazneni nalog zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i članka 243. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.).

18.1. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da su tužiteljica i njen suprug u razdoblju od 14. lipnja 2021. do 4. lipnja 2022., zajednički i dogovorno , iz [adresa] na adresi [adresa], u nakani da se neosnovano materijalno okoriste, izradili lažni profil na ime '' ČU' na društvenoj mreži Facebook na koji su stavili fotografije nepoznate ženske osobe i putem aplikacije Messenger ostvarili kontakt s ZU te mu neistinito pisali predstavljajući se kao osoba '' ČU'' navodeći kako ima novčanih problema i da živi u jako teškim uvjetima te ga molili za novčanu pomoć i naveli ga da povjeruje kako je '' ČU' zainteresirana za emotivnu vezu s njim, radi čega su mu slali obnažene fotografije nepoznate ženske osobe i tražili da njoj pošalje svoje obnažene fotografije na što je on pristao te ih je poslao i putem gotovinskih doznaka u više navrata uplatio sveukupno 53.056,00 kuna, sve prema njihovoj uputi, a kada je prestao s uplatama, u nakani da se dodatno neosnovano materijalno okoriste, zaprijetili su da će njegove obnažene fotografije poslati njegovoj obitelji i prijateljima putem društvene mreže Facebook i da će ga prijaviti za silovanje. Dakle, isti su sa ciljem da pribave protupravnu imovinsku korist doveli drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini i s namjerom poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisile drugoga da što učini na štetu svoje imovine. Time su u stjecaju počinili dva kaznena djela protiv imovine i to prijevaru opisanu i kažnjivu po članku 236. stavku 1. KZ/11. i iznudu u pokušaju opisanu i kažnjivu po članku 243. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11. Stoga su okrivljenici, odnosno tužiteljica i njen suprug, osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom im je izrečena uvjetna osuda prema kojoj se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine ne koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

19. Spisu tuženika prileži i Službena bilješka Postaje granične policije Vrbanja od 25. rujna 2024. o izvršenoj operativnoj provjeri na terenu i izvršenom uvidu u Informacijski sustav MUP RH. Iz službene bilješke, između ostalog, proizlazi da tužiteljica ima kćer, ČU, iz prethodne bračne veze, a koja je državljanka Bosne i Hercegovine, rođena **.**.2016.

20. Pored navedenoga, spisu prileži i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije KLASA: 740-03/24-02/21898, URBROJ: 514-05-02-01-02/10-24-02 od 7. studenoga 2024. iz koje proizlazi da tužiteljica u prekršajnoj evidenciji ima evidentiranu prekršajnu odluku RGP Gunja broj 32/2022 od 21. svibnja 2022., pravomoćnu 1. lipnja 2022., a vezanu za povredu članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

21. Dakle, da bi se tužiteljici koja je državljanka treće zemlje, odobrio privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, prema članku 63. stavku 1. točki 1. Zakona o strancima potrebno je da je ista član uže obitelji hrvatskog državljanina te da su ispunjeni uvjeti iz članka 59. Zakona o strancima.

22. Među strankama nije sporno da je tužiteljica član uže obitelji hrvatskog državljanina jer su suprug tužiteljice i njihovo zajedničko dijete hrvatski državljani. Također, nije sporno niti da je tužiteljica pravomoćno osuđena zbog počinjenja dvaju kaznenih djela u stjecaju presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-820/2024 od 4. rujna 2024., koja je pravomoćna 18. listopada 2024. te da ima evidentiranu i prekršajnu odluku u prekršajnoj evidenciji.

23. Budući da odredba članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima kod odobravanja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji zahtjeva kumulativno da se radi o članu uže obitelji hrvatskog državljanina te da su ispunjeni i svi uvjeti iz članka 59. Zakona o strancima, a tužiteljica zbog pravomoćne osude za kaznena djela kao i počinjenja prekršaja ne ispunjava uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima prema kojem je potrebno da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, to je pravilno prema mišljenju ovoga Suda odbijen njezin zahtjev za odobrenjem privremenog boravka.

24. Naime, s obzirom na počinjenje kaznenih djela u stjecaju te s obzirom na prekršajnu osudu, ne može se smatrati da tužiteljica ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje u smislu članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Također, iz podataka spisa predmeta proizlazi da se tužiteljica, stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga, u Republiku Hrvatsku preselila 6. ožujka 2019., a kaznena djela je počinila u razdoblju od 14. lipnja 2021. do 4. lipnja 2022.

25. Pri tome valja reći kako zakonodavac i kod odobravanja prvog privremenog boravka, među ostalim, zahtjeva prilaganje dokaz da državljanin treće zemlje nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku (članak 59. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima). Dakle, jasna je intencija zakonodavca da se privremeni boravak ne odobrava osobama sklonima kriminalnom ponašanju.

26. Nadalje, ocjenjujući konkretno činjenično stanje, Sud zaključuje kako nisu osnovani navodi tužiteljice prema kojima neodobravanje zahtjeva za privremeni boravak predstavlja miješanje koje nije razmjerno svrsi koja se treba postići odnosno da njime tužiteljica trpi prekomjerni teret jer njen interes zajamčen člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prevladava nad javnim interesom.

26.1. Naime, analizirajući konkretan slučaj Sud je ocijenio kako je miješanje u obiteljski život tužiteljice utemeljeno na zakonu jer su Zakonom o strancima propisani uvjeti za odobravanje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji , a koje tužiteljica ne ispunjava. Nadalje, miješanje je usmjereno na postizanje legitimnog cilja, a to je da se privremeni boravak ne odobrava državljanima trećih zemalja koji predstavljaju opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Također, predmetno miješanje nužno je u demokratskom društvu jer upravo potreba poštivanja javnog poretka predstavlja pretpostavku očuvanja demokratskog društva.

27. Valja reći kako tužiteljica s jedne strane traži usvajanje zahtjeva za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji sa hrvatskim državljaninom s kojim ima maloljetnog sina koji također ima hrvatsko državljanstvo, dok se s druge strane koristi osobnim imenom svoga djeteta, ČU, koje dijete je državljanin Bosne i Hercegovine i koje ima iz prethodne bračne zajednice, kako bi zajednički i dogovorno sa suprugom, hrvatskim državljaninom, počinila kaznena djela za koje je proglašena krivom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-820/2024 od 4. rujna 2024., pravomoćna 18. listopada 2024. Dakle, ne radi se o izoliranom incidentu ili lakšem prekršaju, već o osmišljenom kriminalnom djelovanju usmjerenom na stjecanje znatne imovinske koristi na štetu treće osobe. Činjenica da je tužiteljica koristila lažni identitet i modernu tehnologiju (društvene mreže) za izvršenje kaznenog djela ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti.

28. Mjera odbijanja boravka i nalog za napuštanje EGP-a su nužni u demokratskom društvu radi postizanja legitimnog cilja zaštite javnog poretka i sprječavanja kriminala. U ovom konkretnom slučaju javni interes preteže nad privatnim interesom tužiteljice jer njezina kaznena osuđivanost za djela prijevare i iznude, uz zlouporabu identiteta djeteta, predstavlja neprihvatljivo ponašanje koje se ne može tolerirati u okviru odobrenog boravka stranca. Radi se o imovinskom kriminalu s elementima iznude, počinjenom s izravnom namjerom i uz zlouporabu identiteta djeteta. Sud je uzeo u obzir i da tužiteljica u Republici Hrvatskoj boravi od 2019. godine, što nije zanemarivo, ali se ne može smatrati dugotrajnim boravkom koji bi sam po sebi stvorio neraskidivu vezu s državom, osobito u kontekstu kriminalnih aktivnosti. Tužiteljica ima supruga i djecu u Republici Hrvatskoj. Međutim, ozbiljnost prijestupa može opravdati mjeru zabrane boravka čak i kada postoje čvrste obiteljske veze, a njezino ponašanje izravno je ugrozilo moralni i pravni integritet obitelji.

29. Dakle, prema mišljenju ovoga Suda tuženik pravilno osporavanim rješenjem odbio zahtjev tužiteljice podnesen radi odobravanja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji jer tužiteljica ne ispunjava kriterij propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima, a nije utvrđeno da u konkretnom slučaju interesom tužiteljice preteže nad javnim interesom.

30. Također, u rješenju o odbijanju zahtjeva za odobravanjem privremenog boravka pravilno je sadržano i rješenje o povratku te je tužiteljici naloženo napustiti Europski gospodarski prostor u roku za dobrovoljni povratak od 30 dana od izvršnosti osporavanog rješenja. Tužiteljici je određen rok za dobrovoljni povratak od 30 dana što predstavlja gornju granica roka propisanu člankom 184. stavka 3. Zakona o strancima za dobrovoljni povratak, stoga Sud smatra kako je navedeni rok određen u skladu s pravilom razmjernosti.

31. Slijedom navedenoga, Sud smatra kako je zakonito doneseno osporavano rješenje te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

32. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, ne pripada joj ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 31. ožujka 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis