Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-14/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1834/2024-17 od 13. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1834/2024-17 od 13. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ŽL koji glasi:

"1.Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.11.2024. godine tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska ulica 3, 10 000 Zagreb, te da radni odnos tužitelja ŽL, [adresa], 10 000 Zagreb nije prestao.

2.Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju sve troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate., sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju ŽL nadoknaditi tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja ŽL za nadoknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno, pobijanu presudu ukinuti, i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. 11. 2024. tuženika te utvrđenja da radni odnos tužitelja nije prestao, na temelju odredbe članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR).

5. U postupku koji je prethodio žalbi bilo je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

6. Sud prvog stupnja je utvrdio;

- da je tužitelj s tuženikom 28. lipnja 2024. sklopio ugovor o radu za radno mjesto v.d. upravitelja područne ustrojstvene jedinice u [obrt];

- da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. studenoga 2024. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju;

- da je tuženik proveo savjetovanje na temelju odredbe članka 150. ZR;

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava na temelju odredbe članka 133. stavka 1. ZR, i tužbu na temelju odredbe članka 133. stavka 2. ZR.

7. Na temelju uvida u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. studenoga 2024. sud je utvrdio sljedeće:

- da je tuženik 19. studenoga 2024. zatražio od Županijskog suda u Zagrebu informaciju je li tužitelju određen istražni zatvor i u kojem trajanju te da je 25. studenoga 2024. zaprimio informaciju da je tužitelju određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana;

- da tužitelj nije opravdao izostanak s radnog mjesta od 15. studenoga 2024. čime je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa neopravdanim izostankom dva do četiri dana;

- da se smatra da sama činjenica određivanja istražnog zatvora predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć jer istražni zatvor ima za posljedicu tužiteljevu nemogućnost obavljanja rada;

- da je tužitelj sklopio ugovor o radu prema kojem je obavljao poslove radnog mjesta v.d. upravitelja područne ustrojstvene jedinice u [obrt], a neobavljanje tih poslova i kroz kraće razdoblje prouzročilo bi poremećaj u procesu obavljanja poslova s obzirom da je tuženik obavljao rukovodeće poslove;

- da je tužitelj, svjesno riskirajući svoj radni odnos, svojim ponašanjem doveo do situacije u kojoj ne može obavljati posao.

8. Sud prvog stupnja je iz iskaza svjedoka SL utvrdio da je zaposlen kod tuženika od 2006., a do 18. studenoga 2024. obavljao je poslove višeg savjetnika za ekonomske poslove, a da je 19. studenoga 2024. postao v.d. upravitelja Područnog ureda Krapina, da je 15. studenog 2024. bio je prisutan pretresu prostorija ustrojstvene jedinice koji su proveli djelatnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), da je bio prisutan kao predstavnik Zavoda, a na zahtjev USKOK-a osigurao je prisutnost još dva svjedoka da je pretresu na radnom mjestu bio nazočan i tužitelj da je pretres trajao oko sat i pol do dva, a da je po završetku tužitelj, u pratnji djelatnika USKOK-a, napustio radno mjesto, da je prvog radnog dana nakon pretresa imenovan v.d. upravitelja, čime je preuzeo poslove koje je do tada obavljao tužitelj, da se radi o rukovođenju ustrojstvenom jedinicom koja ima 85 zaposlenika i 5 ispostava, da ga je dva dana nakon pretresa kontaktirala kći tužitelja, ČL (sada HL), koju poznaje od ranije te ga zamolila da ubrza postupak otkazivanja ili suspendiranja tužitelja, da je on takvu informaciju prenio Zavodu, iako se ne sjeća da li mu je tom prilikom HL rekla da se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru, da su u Zavodu svi znali da je tužitelju određen istražni zatvor, da u razdoblju od 15. studenoga do 19. studenoga 2024. nisu zaprimili obavijest kojom bi tužitelj opravdao nedolazak na posao.

8.1. Iz iskaza svjedokinje UL sud prvog stupnja je utvrdio da je njezin otac, tužitelj u ovom postupku, uhićen u petak 15. studenoga 2024., da je naklon uhićenja obitelj angažirala odvjetnika za zastupanje u kaznenom postupku, a svjedokinja je prvi put razgovarala s odvjetnikom u nedjelju 17. studenoga 2024., da je nakon tog razgovora, svjedokinja osobno kontaktirala SL, koji je bio zamjenik njezina oca i kojeg je privatno poznavala te mu je rekla da je njezinom ocu određen istražni zatvor, da ga je tom prilikom zamolila da, u slučaju potrebe, kontaktira nju, a ne njezinu majku, da je također SL na početku razgovora potvrdio da je upoznat s cjelokupnom situacijom, da nakon tog razgovora više nije bilo kontakta sa svjedokom SL, sve do uručenja odluke o otkazu, kada je zaprimila njegovu zamolbu da se isprazni očev ured, da su, u prvom razgovoru, prijateljski komentirali situaciju i mogućnost da bi suspenzija mogla pomoći njezinom ocu da ranije izađe iz istražnog zatvora, da je međutim, svjedok SL rekao da po tom pitanju ne može ništa učiniti.

8.2. Sud prvog stupnja je iz iskaza tužitelja utvrdio da je 15. studenog 2024. u razdoblju od 7:00 do 9:00 sati policija obavila pretres kuće i automobila njegove supruge, da kada je policija završila pretres kuće, da je s policijom otišao u prostorije poslodavca radi pretresa njegova ureda, koji se nalazio na drugom katu, a da je po dolasku o prisutnosti policije obavijestio zaštitara, djelatnike prijemne pisarnice i dvije tajnice koje rade ispred njegovog ureda, da je prilikom pretresa došao i SL koji je osigurao dvojicu svjedoka za obavljanje pretresa, da je pretres trajao oko sat i pol te je izuzeto njegovo računalo i dio spisa, da je nakon završetka pretresa, otišao s policijom u Zagreb radi potpisivanja dokumentacije, oko 12:45 sati obaviješten je da je protiv njega izdan europski uhidbeni nalog, da je 16. studenog 2024. priveden na Županijski sud u Zagrebu gdje mu je određen i istražni zatvor u trajanju od 30 dana, da je vezano uz organizaciju rada, SL bio njegov zamjenik te da su se međusobno mijenjali u slučaju odsutnosti, SL je imao njegovu šifru računala i ovlast za potpisivanje predmeta, da je u trenutku otkazivanja imao 17 neiskorištenih dana godišnjeg odmora te da je mogao koristiti godišnji odmor, umjesto da mu se otkaže ugovor iako nije podnio zahtjev poslodavcu da mu se odobri korištenje godišnjeg odmora, odluka o otkazu datira od 25. studenog 2024., a da mu je zamjena imenovana već 19. studenoga 2024., da tijekom trajanja istražnog zatvora nije imao mogućnost osobno kontaktirati poslodavca, da mu je jedini kontakt bio branitelj, ujedno i punomoćnik u ovom postupku, zna da je njegova kćer kontaktirala SL. Tužitelj iskazuje i da je njegovo uhićenje bilo objavljeno u svim medijima i da su svi u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje znali da se nalazi u istražnom zatvoru.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja te ocjenom izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio kako tužitelj nije počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa neopravdanim izostankom dva do četiri dana. Naime, sud prvog stupnja je obrazložio kako je tužitelj izostao s posla zbog činjenice da mu je određen istražni zatvor, a koja činjenica je tuženiku bila poznata, a da je navedeno potvrdio u svom iskazu i svjedok SL, a i da sam tuženik tu činjenicu navodi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. studenoga 2024. Stoga po mišljenju suda prvog stupnja boravak u istražnom zatvoru nema značaj neopravdanog izostanka s posla, odnosno boravak u istražnom zatvoru nema značaj kršenja obveze iz radnog odnosa u smislu članka 116. stavka 1. ZR, a ta okolnost sama po sebi ne predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu bez obzira što tuženik smatra da se tužitelj sam doveo u tu situaciju.

10. U konkretnom slučaju tužitelju je otkazan ugovor o radu i zbog osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć jer istražni zatvor ima za posljedicu radnikovu nemogućnost obavljanja preuzetog posla.

11. Polazeći od utvrđenih činjenica te odredbe članka 7. stavka 1. ZR, te imajući u vidu i radno mjesto za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu, sud prvog stupnja je ocijenio da nemogućnost tužitelja da osobno obavlja posao kroz period trajanja istražnog zatvora, u konkretnom slučaju, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga je zaključio da je tuženik dokazao postojanje ovog otkaznog razloga.

12. Sud prvog stupnja je istaknuo kako tuženik u odluci o otkazu navodi da je tužitelj sklopio ugovor o radu prema kojem se obvezao obavljati poslove radnog mjesta v.d. upravitelja područne ustrojstvene jedinice [adresa], a da bi neobavljanje tih poslova i kroz kraće razdoblje prouzročilo poremećaj u procesu obavljanja poslova s obzirom da je tužitelj obavljao rukovodeće poslove, te da je tijekom postupka, svjedok SL iskazao da je 19. studenog 2024. postao v.d. upravitelja područne ustrojstvene jedinice [adresa] (dok je do tada obavljao poslove višeg savjetnika za ekonomske poslove) te je preuzeo rukovođenje cijele ustrojstvene jedinice [adresa] koja ima 86 radnika i 5 ispostava. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik dokazao postojanje ovog otkaznog razloga budući je, radi sprečavanja nastanka poremećaja u procesu rada, svjedok SL već 19. studenog 2024. preuzeo obavljanje poslova koje je do tada obavljao tužitelj, a odnose se na rukovođenje 85 radnika te organiziranje rada područne ustrojstvene jedinice [adresa] te 5 ispostava.

13. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, jer je za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu dovoljno da poslodavac dokaže postojanje barem jednog otkaznog razloga (pritom se sud prvog stupnja pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Revr- 467/08-2 od 18. ožujka 2009.).

14. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

15. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio.

16. Sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 116. stavka 1. u vezi s odredbom članka 135. stavka 3. ZR, kada je, ocijenivši da je tuženik dokazao postojanje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao neosnovan.

17. Žalbenim navodima tuženik u suštini osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu smatrajući kako tuženik, na kojem je kao poslodavcu teret dokazivanja (članak 135. stavak 3. ZR), u konkretnom slučaju nije dokazao.

18. Neosnovano se žalitelj u žalbi poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi u pogledu oduzimanja slobode budući da je tužitelju određen istražni zatvor u trajanju od 30 dana te u pogledu obavljanja poslova koje je tužitelj obavljao kod tuženika.

19. Naime, sud prvog stupnja je u postupku pravilno utvrdio kako je tužitelj sklopio ugovor o radu prema kojem se obvezao obavljati poslove radnog mjesta vršitelja dužnosti upravitelja područne ustrojstvene jedinice [adresa], koja ima 86 radnika i 5 ispostava, a da bi neobavljanje tih poslova i kroz kraće razdoblje prouzročilo poremećaj u procesu obavljanja poslova s obzirom na to da je tužitelj obavljao rukovodeće poslove, a koje je poslove 19. studenoga 2024. preuzeo svjedok SL koji je do tada obavljao poslove višeg savjetnika ekonomske poslove.

20. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju pravilno otkazan ugovor o radu zbog osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć jer istražni zatvor u trajanju od 30 dana ima za posljedicu nemogućnost obavljanja, a što bi prouzročilo poremećaj u procesu obavljanja poslova s obzirom da je tužitelj kao vršitelj dužnosti upravitelja područne ustrojstvene jedinice [adresa], koja ima 86 radnika i 5 ispostava, imao obvezu osobno obavljati navedene rukovodeće poslove, a kod tuženika nije bio predviđeno adekvatno radno mjesto tužiteljeva zamjenika, dok je zaposlenik tuženika SL, suprotno navodima tužitelja, prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, obavljao poslove višeg savjetnika ekonomske poslove.

21. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZR, kada je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

22. Stoga su (i) žalbeni navodi da je primjena instituta izvanrednog otkaza u konkretnom slučaju nesrazmjerna, neosnovani.

23. U okolnostima konkretnog slučaja, a suprotno žalbenim navodima, poslodavac nije bio dužan pričekati razvoj kaznenog postupka.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužitelja kao neosnovanu, odbiti pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor