Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-553/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ILE, izvjestiteljice i članice, CLE, članice, u pravnoj stvari tužitelja IL /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mihaelu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu /OIB 10216651302/, [adresa], zastupanog po punomoćnici Mii Kalajdžić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bardek Lisac Mišec Skoko i partneri iz Zagreba, radi sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-789/2025-43 od 12. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-789/2025-43 od 12. kolovoza 2025. u stavcima I., II., V. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. iz [adresa] u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, na rad vratiti tužitelja IL iz [adresa] na način da mu se povjere poslovi radnog mjesta Menađera za pristup tržištu sukladno Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.09.2016. godine i Aneksima ugovora o radu od 24.10.2019., 01.03.2021 i 01.09.2021."

II/ Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog dana 15. rujna 2016.g. izmijenjenog aneksima ugovoru o radu od dana 24. listopada 2019.g., 1. ožujka 2019. godine i 1. rujna 2021.g. između tužitelja IL iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem (MBS): 080342340, OIB:10216651302 te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 5. svibnja 2022. godine.

III/ Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., OIB: 10216651302 da tužitelju IL, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, u iznosu od 27.379,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2025.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan.

VI/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan“.

2. Protiv presude u stavcima I., II., V. i VI. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za povratkom na rad na radno mjesto „Menađera za pristup tržištu“ sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. rujna 2016. i Aneksima istome, odnosno zahtjev tuženika za sudskim raskidom Ugovora o radu s 5. svibnjem 2022. te posljedično i zavisno tom zahtjevu i zahtjev tužitelja za naknadu štete uslijed sudskog raskida Ugovora o radu (čl. 124. st. 1. i čl. 125. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR-a), budući da je presudom ovoga suda poslovni broj Gž R-1020/2024-2 od 18. ožujka 2025. potvrđena presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pr-415/2022-30 od 6. studenoga 2024. u dijelu kojim je utvrđeno da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme što ju je 18. siječnja 2022. donio tuženik.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, na koju u žalbi upire tužitelj, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja za povratkom na rad te zahtjeva tuženika za sudskim raskidom Ugovora o radu (posljedično i o zahtjevu tužitelja za naknadu štete /pet bruto plaća u ukupnom iznosu od 27.379,40 eura/), na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 125. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 1.) te da odluku iz stavka 1. tog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (stavak 2.).

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti zahtjeva za sudskim raskidom Ugovora o radu pošavši od utvrđenja:

- da se u Odluci o otkazu između ostaloga navodi da je radnik sudjelovao u pripremi materijala, za izradu kojih su pojedini zdravstveni djelatnici bili plaćeni na temelju sklopljenih ugovora, iako je znao ili trebao znati da je navedeno zabranjeno pravilima Poslodavca i ugovorima sklopljenim za zdravstvenim djelatnicima. Dodatno, radnik je bio svjestan da naknada koja se isplaćivala pojedinim zdravstvenim djelatnicima nije bila u skladu s propisanih internim pravilima Poslodavca (primjerice Standardnim operativnim postupcima o naknadi za uslugu (SOP 102) te dostavljenim materijalima za obuku);

- da je tuženik s prof. prim dr.sc. CL zaključio ugovor o autorskom dijelu, kojem se od istog zdravstvenog djelatnika traži izrada stručnog mišljenja za lijek „Spravato“ u indikaciji za liječenje odraslih osoba s velikim depresivnim poremećajem;

- da je stručno mišljenje dio obavezne dokumentacije Prijedloga za stavljanje lijeka na osnovnu listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a prema odredbama Pravilnika o mjerilima za stavljanje lijekova na osnovnu i dopunsku listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;

- da je u čl. 1. Ugovora detaljno navedeno što stručno mišljenje, prema odredbama čl. 17. Pravilnika o mjerilima za stavljanje lijekova na osnovnu i dopunsku listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Pravilnik) treba sadržavati: sažetak, zaštićeno i nezaštićeno ime lijeka, oblik lijeka, količinu djelatne tvari u jediničnom obliku lijeka, naziv proizvođača lijeka i podnositelja prijedloga, indikaciju koja se predlaže za stavljanje lijeka na listu lijekova, opis trenutne kliničke prakse u Republici Hrvatskoj u indikacijama u kojima se predlaže stavljanje lijeka na listu lijekova, a u kojima se koriste lijekovi već prisutni na listi lijekova s osvrtom na učinkovitost i sigurnost primjene, sažeti opis i komentar terapijskih smjernica hrvatskih i europskih stručnih društva i indikacija u kojima se predlaže stavljanje lijeka na listu lijekova, procjenu postotka pacijenata koji mogu biti zadovoljavajuće liječeni samo lijekom koji se predlaže za stavljanje na listu lijekova te procjenu postotka pacijenata koji mogu biti zadovoljavajuće liječeni lijekovima već prisutnim na listu lijekova, uz obrazloženje zadovoljavajućeg liječenja, sažetak znanstvenih dokaza o prednosti lijeka u indikaciji/indikacijama za koje se predlaže stavljanje na listu lijekova pred lijekovima koji su već stavljeni na listu lijekova uz navođenje odgovarajuće literature te kritički osvrt na istraživanja, opis i analizu učinka promjene farmakološke terapije te procjenu ostalih promjena u skrb za pacijente koje će nastati kao posljedica uvođenja lijeka na listu lijekova (uključivo uporabe komplementarnih proizvoda i usluga), uz navođenje odgovarajuće literature i popis literature;

- da je čl. 6. Ugovora ugovoreno da naručitelj pridržava pravo nadzora obavljanja usluga iz čl.1. tog Ugovora i može svojim sugestijama vršiti preinake unutar zadanih okvira teme navedenoga skupa iz čl. 1.:

- da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da djelo neće promovirati proizvode naručitelja, već će biti usredotočene na znanstvene i obrazovne teme. Ukoliko izvršitelj u svojim izlaganju spomene proizvode naručitelja, suglasan je da će navedene izjave biti umjerene i utemeljene na znanstvenim činjenicama. Izvršitelj je svjestan da naručitelj podliježe strogoj regulativi tijela nadležnih za lijekove i medicinske proizvode te može u slučaju dvojbe zatražiti od naručitelja da pregleda djelo s regulatornog stajališta;

-da je između ugovornih strana nesporno da izvršitelj određuje sadržaja djela i da je odgovora za njega;

- da je čl. 12. Ugovora ugovoreno da u pripremi za izradu djela, naručitelj može dostaviti izvršitelju povjerljive informacije koje se odnose na proizvode, procese, tehnike know-how naručitelja, koji predstavljaju ili mogu predstavljati poslovnu tajnu, a čije javno objavljivanje može naručitelju uzrokovati nepopravljivu štetu;

- da se iz sadržaja odredbe čl. 12. Ugovora zaključuje da je obveza radnika tuženika da zdravstvenim djelatnicima dostave određene povjerljive informacije o lijeku (dodatni procesi, tehnikama izrade, istraživanja i sl.), ali da isto svakako ne znači da bi radnik tuženika imao pravo kontrolirati stručni dio mišljenja, već samo onaj koji se odnosi na poslovnu tajnu i da li djelo sadrži sve sastojke iz čl. 1. tog Ugovora;

-da i u odnosu na informacije koje naručitelj može dostavljati izvođaču postoji obveza izvođača-zdravstvenog djelatnika samo da zatraži od naručitelja očitovanje na okolnost da li njegovo djelo utječe na otkrivanje poslovne tajne naručitelja kao farmaceutske tvrtke, a ne da pita "da li je to dobro i slično", kao i obveza radnika da izričito naglasi što treba, samo s tog gledišta, eventualno promijeniti u svom djelu;

-da iz materijalne dokumentacije priležeće sudskom spisu proizlazi da je tužitelj jednom zdravstvenom djelatniku koji je bio angažiran za izradu stručnog mišljenja, poslao e-mail označen kao 00594120, u kojem tužitelj piše: „Kao što smo se i dogovorili, šaljem ti predložak stručnog mišljenja za [proizvod tuženika]. Kad ćeš biti u prilici pogledaj pa se dalje koordiniramo ako bude kakvih nadopuna i komentara s tvoje strane“;

-da tužitelj ne daje uvjerljivo obrazloženje o tome koji bi točno bili razlozi da dr. CL je (i druge osobe koje su izrađivale stručna mišljenja), svoje samostalno izrađeno stručno mišljenje tužitelju dao na USB-sticku, kada je komunikacija putem e-maila među njima bila uobičajena, što dovodi u opravdanu sumnju istinitost iskaza tužitelja i dr. CL u tom dijelu;

-da uz navedeno spisu prileže i drugi e-mailovi tužitelja vezano uz stručna mišljenja (list 93) sadržaja:

"Dragi, nadam se ste ti i tvoji dobro. A da je bolnica u punoj spremi, uopće ne sumnjam. Kako smo se i dogovorili, šaljem ti predložak stručnog mišljenja za (precrtano). Kad ćeš biti u prilici pogledaj pa se dalje koordiniramo ako bude kakvih nadopuna i komentara s tvoje strane“; (list 98 spisa) sadržaja:

"Draga, kako smo se i dogovorili, šaljem koncept stručnog mišljenja za lijek (precrtano). Ako nije problem, volio bih se naći s tobom ovaj tjedan da prokomentiram eventualne izmjene i dopune, a i ima ideju za advisory board na temelju naših razgovora pa da i to ukomponiramo

-da iz iskaza svjedoka dr. CL, neovisno o tome što iskazuje da je samostalno napisao djelo, nesporno proizlazi da se s tužiteljem po tom pitanju susreo više puta i da mu je tužitelj nešto dopisivao oko HZZO pravila za lijekove, koja mogućnost „dopisivanja na rad“ nije dozvoljena niti predviđena odredbama Ugovora;

-da sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem iskazuje da bi stručno mišljenje dr. CL samo prekontrolirao, jer tako nešto ne proizlazi iz materijalnih dokaza priležećih spisu i to e-maila kojeg je tužitelj poslao dr. CL iz kojeg proizlazi kako tužitelj istome šalje predložak stručnog mišljenja, a nigdje se u e- mailu ne spominje kontrola, usklađivanje ili kakvi povratni komentari koji bi ukazivali na činjenicu da je stručno mišljenje samo tehničku pregledano od strane tužitelja;

-da je odredbom čl. 48. Pravilnika o radu tuženika propisano: „Radnici su odgovorni za postupanje u skladu s mjerodavnim zakonima i propisima te internim pravilima (uključujući ovaj dokument), procedurama i etičkim standardima Poslodavca, uključujući, ali ne ograničavajući se na Kredo društva, Kodeks poslovnog ponašanja u društvu (Code of Business Conduct), pravila HCBI (Health Care Business Integrity), sve standarde operativnih postupaka društva (Standard Operating Procedures – 'SOP')“;

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora radu, utvrdivši da su za isto ispunjene zakonske pretpostavke, odnosno da tuženik osnovano tvrdi i dokazuje da je radi opisanog ponašanja tužitelja izgubio u njega povjerenje, pri čemu posebice valja imati u vidu da je tužitelj imao menadžersku poziciju te da je samim time bio visoko pozicioniran te pogotovo voditi brigu da se ponaša i postupka sukladno internim pravilima poslodavca, uslijed kojih okolnosti je opravdano za zaključiti da nastavak radnog odnosa između parničnih stranaka nije moguć te posljedično odbio zahtjev tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika, radi čega su žalbeni navodi, kojima se u bitnome osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja u odnosu na činjenicu ispunjenja zakonskih pretpostavki za sudskim raskidom ugovora o radu na zahtjev poslodavca (naknada štete kao posljedica sudskog raskida Ugovora o radu dosuđena je u zatraženom iznosu od 5 bruto plaća, s time da nije sporan niti dan s kojim se sudski raskida Ugovora o radu /iz iskaza tužitelja proizlazi da se drugog poslodavca zaposlio 6. svibnja 2022./), a koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

10. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

11. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i u visini (čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 155/23./).

13. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac