Poslovni broj: Usž-788/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4339/23-8 od 19. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4339/23-8 od 19. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/604, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 10. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1301, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-10 od 15. svibnja 2023. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 10. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 15. svibnja 2023.
2.1. Tužitelj osporava zakonitost i rješenja od 15. svibnja 2023. kojim su zamijenjene odredbe rješenja Grada Zagreba od 24. studenoga 2017. u odnosu na iznos i trajanje novčane pomoći koja se tužitelju isplaćivala.
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Prvostupanjsko tijelo je, pozivom na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.; dalje: Odluka/22), pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak i bez ispitnog postupka donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt istog tijela od 24. studenoga 2017., što je nesporno.
3.1. Međutim, tužitelj smatra da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu bili stvarno nadležni donijeti tužbom pobijana rješenja. Navedena su tijela propustila modificirati prava i obveze do 31. prosinca 2022., koji rok je propisan u članku 6. Odluke/22. Smatra da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 prekluzivan te da vremenski ograničava ovlast javnopravnog tijela da po službenoj dužnosti pokrene postupak i izmijeni pravomoćno rješenje. Tužitelj osporava nadležnost tuženika da pokrene upravni postupak po službenoj dužnosti, zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda. Osporava postojanje potpisa naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja.
3.2. Prvostupanjska presuda nije obrazložena jer prvostupanjski sud nije odlučio o bitnim prigovorima iz tužbe. Presuda ne sadrži razloge u odnosu na navode o povredi prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prigovor diskriminacije u odnosu na dob djeteta u smislu članka 14. Konvencije. Sud nije razmotrio navode o povredi prava vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, iako je pravo na novčanu pomoć ostvareno pravomoćnim upravnim aktom uz koji su vezana prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, kao i legitimna očekivanja tužitelja. Tužiteljica navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog za njegovo saslušanje koje je bilo nužno radi utvrđivanja utjecaja osporenih upravnih akata na njegov privatni i obiteljski život. Time je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke i pravo na usmenu raspravu u upravnom sporu.
3.3. Tužitelj je prigovorio zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21.) te zakonitosti upravnog postupka u cijelosti. Navedeno iz razloga jer nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a te iz razloga što tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakoniti pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba", 11/21. – pročišćeni tekst), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Prigovara narušavanju prava razmjernosti, prava na pravično suđenje, saslušanje stranke u upravnom postupku te prava na nepovredivost vlasništva, kao i zabranama ne bis im idem i res judicata, jer se nezakonito modificira pravomoćno rješenje. Nastavno u žalbi tužitelj ponavlja navedene prigovore, iznoseći opširno i detaljne razloge u prilog svojih stajališta, pri čemu se poziva na sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
3.4. Slijedom navedenog, tužitelj nalazi nezakonitom i odluku o trošku jer je, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove spora, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i troškove spora, pa tužitelj traži da joj se ti troškovi dosude, uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Slijedom svega navedenoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Ujedno potražuje naknadu troška sastava ove žalbe, uvećano za sudsku pristojbu, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, u izrijekom navedenom iznosu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon. To stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno primijenivši materijalno pravo zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Naime, prema članku 126. stavku 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužitelj s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. S obzirom na to da tužitelj nije usp io u ovom upravnom sporu, to je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjskom presudom pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga odlukom ovog Suda odbijen zahtjev za naknadu t roška žalbenog postupka.
13. Slijedom svega navedenog, pozivom na članak 135. stavak 1. i članak 147. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić