REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-743/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Termoplin d.d., OIB 70140364776, Ulica Vjekoslava Spinčića 80, Varaždin, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, Ulica cara Hadrijana 7, Osijek, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1671/2022-65 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1671/2022-65 od 23. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju plinsku mrežu u naseljima:

- Novi Golubovec, Veternica i Gora Veternička, ukupne duljine 5.526,19 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača;

- Kraljevec Radobojski, Bregi Radobojski, Orehovec Radobojski, Jazvine, Radoboj, Gornja Šemnica, Kraljevec Šemnički, Gorjani Sutinski i Strahinje Radobojsko, ukupne duljine 40.576 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača,

- Kuzminec, Gregurovec, Mihovljan i Frkuljevec Mihovljanski, ukupne duljine 31.352,11 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača, kao i u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.178,62 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1671/2022-65 od 23. prosinca 2025. u dijelu točke II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.405,70 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1671/2022-65 od 23. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača u naseljima Novi Golubovec, Veternica i Gora Veternička, Kraljevec Radobojski, Bregi Radobojski, Orehovec Radobojski, Jazvine, Radoboj, Gornja Šemnica, Kraljevec Šemnički, Gorjani Sutinski i Strahinje Radobojsko, Kuzminec, Gregurovec, Mihovljan i Frkuljevec Mihovljanski te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1671/2022-65 od 23. prosinca 2025. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju plinsku mrežu u naseljima:

- Novi Golubovec, Veternica i Gora Veternička, ukupne duljine 5.526,19 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača, kao i prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača;

- Kraljevec Radobojski, Bregi Radobojski, Orehovec Radobojski, Jazvine, Radoboj, Gornja Šemnica, Kraljevec Šemnički, Gorjani Sutinski i Strahinje Radobojsko, ukupne duljine 40.576 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača, kao i prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača;

- Kuzminec, Gregurovec, Mihovljan i Frkuljevec Mihovljanski, ukupne duljine 31.352,11 m te sve plinovodne priključke na objekte krajnjih potrošača, kao i prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 71.584,32 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 60.475,82 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tužitelj vlasnik predmetne plinske mreže i da je tuženik u posjedu predmetne plinske mreže, stoga na temelju odredbe članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev. Zaključuje da je tuženik nepošten posjednik zbog čega u skladu s odredbom članka 165. stavka 4. ZVDSP-a nema pravo zadržati predmetnu plinsku mrežu dok mu ne budu naknađeni eventualni troškovi za koje smatra da ima pravo na naknadu, a da će se o tim troškovima odlučiti u drugom postupku koji se vodi između stranaka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1715/2022.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i II. izreke. Smatra da je izreka presuda nerazumljiva i nejasna u dijelu u kojem mu se nalaže da preda tužitelju prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača. Smatra da je nejasno o kojoj se to dokumentaciji točno radi i da bi zbog toga mogao biti izložen nerazumnim i neosnovanim zahtjevima tužitelja. Iz navedenih žalbenih navoda proizlazi da tuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Nadalje, ukazuje da je prvostupanjski sud u uvodu presude naveo da je presuda objavljena 22. prosinca 2025., a zapravo je objavljena 23. prosinca 2025., što je bitno zbog tijeka roka prava na podnošenje žalbe. Ističe da je sud u uputi o pravnom lijeku naveo da je rok za žalbu 8 dana, dok je u konkretnom slučaju rok za žalbu 15 dana, čime je tuženiku otežano podnošenje žalbe jer mu je nezakonito skraćen rok. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a s obzirom na to da je razdvojio postupak po protutužbi tuženika. Obrazlaže da je tuženik istaknuo prigovor retencije sve dok mu tužitelj ne naknadi nužne i korisne troškove koji mu pripadaju kao poštenom posjedniku i da se taj prigovor reflektira na predmetni tužbeni zahtjev stoga sud nije o tome odlučio odvojeno. Smatra da ga je prvostupanjski sud razdvajanjem postupka onemogućio u raspravljanju i izvođenju dokaza po pitanju prava retencije. Tvrdi da je pošteni posjednik i prije i nakon primitka predmetne tužbe te ukazuje da ga tuženik prije podnošenja tužbe nije tražio predaju u posjed. Ističe da prvostupanjski sud ulazi u pitanje i zauzima stajalište ima li tuženik pravo na troškove nadogradnje plinske mreže, a što je proturječno budući da je sud razdvojio postupak u odnosu na taj tuženikov zahtjev te da tuženik nije imao niti priliku u ovom postupku dokazivati to svoje potraživanje. Smatra da je prvostupanjski sud nezakonito omogućio tužitelju da dostavi nove dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka i na temelju takvih dokaza proveo dopunsko vještačenje. Ističe da je prvostupanjski sud neopravdano odbio saslušati svjedoke GŠ i JŠ, a čiji iskaz je mogao doprinijeti relevantnim saznanjima za vještaka prilikom izrade nalaza i mišljenja u odnosu na nadogradnju plinovoda, kao i što je odbio prijedlog da zbog opsežne dokumentacije vještak izvrši uvid u tu dokumentaciju u prostorima tuženika. Smatra da svi izneseni žalbeni razlozi ukazuju na sumnju u nepristranost uređujućeg suca, koji nezakonitim postupanjima nastoji dovesti tuženika u otežani položaj i onemogućiti ga u raspravljanju, a zbog čega je tuženik u više navrata zahtijevao njegovo izuzeće. Pobija i odluku o parničnom trošku. Navodi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju pristup na 6 ročišta u punom tarifnom iznosu iako se na nekim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ne i o glavnoj stvari. Ukazuje da je prvostupanjski sud priznao tužitelju nagradu za sastav 7 obrazloženih podnesaka dok je prema Odvjetničkoj tarifi propisano pravo na 4 obrazložena podneska. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 5.337,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 1.500,00 EUR, odnosno ukupno 6.837,50 EUR.

4. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom stoga predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.270,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 165,91 EUR, odnosno ukupno 4.435,91 EUR.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i zakonita, a kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed plinske mreže u vlasništvu tužitelja u naseljima Novi Golubovec, Veternica i Gora Veternička, ukupne duljine 5.526,19 m, Kraljevec Radobojski, Bregi Radobojski, Orehovec Radobojski, Jazvine, Radoboj, Gornja Šemnica, Kraljevec Šemnički, Gorjani Sutinski i Strahinje Radobojsko, ukupne duljine 40.576 m, Kuzminec, Gregurovec, Mihovljan i Frkuljevec Mihovljanski, ukupne duljine 31.352,11 m te svih plinovodnih priključaka na objekte krajnjih potrošača, kao i prateće dokumentacije potrebne za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača.

8. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u uvodu presude kao datum donošenja presude naveo datum 22. prosinca 2025., dok je pobijana presuda donijeta 23. prosinca 2025. Međutim, prvostupanjski sud je na kraju presude (str. 23.) naveo ispravan datum objave, odnosno donošenja presude, a to je 23. prosinca 2025. Stoga ovaj sud ocjenjuje da se radi o očitoj pogrešci u pisanju, koju u skladu s odredbom članka 342. stavka 1. ZPP-a prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba te to ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

9. Nadalje, okolnost da je prvostupanjski sud u uputi o pravnom lijeku pogrešno naznačio rok za žalbu (8 dana), na što pravilno ukazuje žalitelj, ne utječe na pravo tuženika da žalbu podnese u zakonskom roku od 15 dana (članak 348. stavak 1. ZPP-a) s obzirom na to da prvostupanjski sud pogrešnom uputom o pravnom lijeku ne može skraćivati zakonske rokove za žalbu. Stoga, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženiku time nije otežano podnošenje žalbe.

10. Neosnovano tuženik u žabi navodi da je prvostupanjski sud nezakonito razdvojio postupak po protutužbi tuženika. Naime, u skladu s odredbom članka 278. stavka 1. ZPP-a sud je ovlašten u tijeku pripremanja glavne rasprave do ročišta za glavnu raspravu odlučivati, između ostalog o razdvajanju postupka. Radi se o odluci koja se odnosi na upravljanje postupkom. U skladu s odredbom članka 278. stavka 2. ZPP-a protiv odluka koje sud donosi u tijeku pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na upravljanje postupkom, nije dopuštena žalba. Slijedom navedenog, već je iz tog razloga što protiv takve odluke žalba nije dopuštena, tuženikov žalbeni navod neosnovan.

11. U skladu s odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12. Iz spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasnik plinske mreže koja je predmet ovog spora, odnosno čiju predaju u posjed tužitelj zaht ijeva. Predmetna plinska mreža nesporno se nalazi u posjedu tuženika. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 162. stavka 1. ZVDSP-a.

13. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da ima pravo zadržanja predmetne plinske mreže sve dok mu tužitelj ne naknadi eventualne nužne i korisne troškove koje je imao u vezi održavanja i nadogradnje predmetne plinske mreže, a sve s obzirom na to da je pošten posjednik. Naime, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik predmetne plinske mreže. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik još 2007. godine obaviješten o promjeni vlasništva nad predmetnom plinskom mrežom te pozvan od strane tužitelja da sporazumno reguliraju svoj međusobni odnos po pitanu daljnjeg korištenja predmetne plinske mreže od strane tuženika i naknade za njeno korištenje. Dakle, tuženik je još 2007. godine bio upoznat da je tužitelj vlasnik predmetne plinske mreže te je bez opravdanog razloga odbijao s tužiteljem sklopiti bilo kakav sporazum kojim bi suglasno regulirali međusobna prava i obveze po pitanju korištenja predmetne plinske mreže te mu je odbijao za korištenje plinske mreže plaćati naknadu. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema ocjeni ovog suda, tuženik je već 2007. godine bio upoznat s činjenicom da je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom plinskom mrežom i svjesno je koristio predmetnu plinsku mrežu bez da je s vlasnikom (tužiteljem) regulirao pitanje daljnjeg korištenja te mreže iako ga je tužitelj na to pozivao u više navrata i upozoravao da će pokrenuti odgovarajuće sudske postupke zbog kršenja njegovih vlasničkih prava. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nepošten posjednik predmetne plinske mreže.

14. U skladu s odredbom članka 165. stavka 4. ZVDSP-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Dakle, s obzirom na to da je tuženik nepošteni posjednik predmetne plinske mreže, u skladu s odredbom članka 165. stavka 4. ZVDSP-a, nema ju pravo zadržati dok mu ne budu naknađeni eventualni troškovi koje je imao. Navedeni troškovi nisu predmet ovog spora, već će se o njima odlučivati u posebnom postupku, koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1715/2022.

15. S tim u vezi, u ovom postupku nije bilo potrebno izvoditi dokaze u svrhu dokazivanja postojanja i visine predmetnih troškova, za koje tuženik smatra da mu pripada naknada. Time tuženik nije onemogućen u raspravljanju niti u dokazivanju osnovanosti osnove i visine svog zahtjeva (razdvojen u poseban postupak P-1715/2022) s obzirom na to da će se odgovarajući dokazni prijedlozi tuženika usmjereni na dokazivanje osnovanosti tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova ulaganja, nadogradnje i održavanja predmetne plinske mreže izvoditi u tom postupku.

16. Nadalje, neosnovano tuženik navodi da vještak nije mogao koristiti dokumentaciju, koju je tužitelj dostavio naknadno u spis. Naime, u skladu s odredbama članka 259. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (stavak 1.). Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka (stavak 2.). Iz spisa proizlazi da je vještak za potrebe vještačenja, između ostalog, zatražio od stranaka da dostave projektnu dokumentaciju za plinovode općina Mihovljan, Radoboj i Novi Golubovec (glavni projekt, izvedbeni projekt, troškovnike, građevinsku i uporabnu dozvolu) stoga je sud naložio strankama da potrebnu dokumentaciju dostave u spis. Predmetna dokumentacija koju je tužitelj naknadno dostavio bila je potrebna za stvaranje mišljenja vještaka stoga je prvostupanjski sud ispravno dopustio korištenje predmetne dokumentacije u svrhu vještačenja radi potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja.

17. Slijedom svega navedenog razvidno je da su i neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da ga uređujući sudac nezakonitim razdvajanjem postupka, odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga i skraćivanjem zakonskog roka za žalbu onemogućava u raspravljanju i otežava njegov položaj u parnici. Bitno je za napomenuti da u spisu ne postoje okolnosti koje bi upućivale na pristranost ili neobjektivnost suca. Sudac je svoju odluku jasno i valjano obrazložio i utemeljio na rezultatima dokaznog postupka. Nezadovoljstvo rezultatima izvedenih dokaza, odlukom suca koje će dokaze izvoditi, nezadovoljstvo konačnom odlukom te pravnim stajalištima suca, nisu razlozi za njegovo izuzeće niti to upućuje na njegovu pristranost.

18. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i nejasna u dijelu u kojem mu se nalaže da preda tužitelju prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je u navedenom dijelu nerazumljiva, neodređena, a posljedično i neovršiva što je prvostupanjski sud propustio prepoznati i pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u smislu odredaba članka 109. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju predati u posjed predmetnu plinsku mrežu, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

20. S druge strane, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku predati tužitelju u posjed prateću dokumentaciju potrebnu za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača, a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku. Prvenstveno valja napomenuti da, iako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i to u odnosu na predaju u posjed prateće dokumentacije potrebne za neometanu distribuciju plinom krajnjih potrošača, taj dio tužbenog zahtjeva, prema ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na do sada nastale troškove predmetnog postupka.

22. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno u skladu s odredbama članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25; dalje: Tarifa) priznao tužitelju nagradu za pristup na svih 7 ročišta u punom tarifnom iznosu u smislu odredbe Tbr. 9.1. Tarife u vezi s odredbom Tbr. 7.1. Tarife.

23. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju nagradu za sastav 7 obrazloženih podnesaka u punom tarifnom iznosu po Tbr. 7.1. Tarife, dok sukladno Tbr. 8.1. Tarife tužitelj ima pravo na nagradu za sastav 4 obrazložena podneska po Tbr. 7.1. Tarife, a za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8.1. Tarife pripada mu 50% nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife (Tbr. 8.3. Tarife).

24. Slijedom navedenog, tužitelju je u skladu s njegovim zahtjevom, valjalo priznati nagradu za sastav tužbe u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav podneska od 20. listopada 2020. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 26. veljače 2021. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu 9. lipnja 2021. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup ročištu 15. srpnja 2021. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 26. travnja 2023. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu od 25. studenog 2024. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska – zahtjeva za suđenje u razumnom roku od 10. siječnja 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu od 24. veljače 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup ročištu 6. ožujka 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 7. travnja 2025. u iznosu od 1.708,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), za pristup ročištu 2. rujna 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 7. listopada 2025. u iznosu od 1.708,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), za sastav podneska od 15. listopada 2025. u iznosu od 1.708,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife), za pristup ročištu 16. listopada 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te za pristup ročištu 11. studenog 2025. u iznosu od 3.416,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 49.532,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 12.383,00 EUR, što sveukupno iznosi 61.915,00 EUR. Tome valja pribrojiti i troškove vještačenja u iznosu od 2.600,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 331,81 EUR. Stoga je tužitelju ukupno valjalo priznati parnični trošak u iznosu od 65.178,62 EUR sa zateznim kamatama (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

25. Slijedom iznesenog, u odnosu na odluku o troškovima postupka, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

26. U ponovnom suđenju sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovoj drugostupanjskoj odluci te će u skladu s odredbama članka 109. ZPP -a pozvati tužitelja da ispravi, odnosno dopuni tužbeni zahtjev na način da točno određeno navede predaju koje dokumentacije zahtijeva od tuženika.

27. Na temelju odredaba članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP -a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić