REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1021/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja FELIKS REGULACIJA d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i regulaciju, Slavonski Brod, Lučka ulica 8, OIB 11247301096, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika BRODOCENTAR SISAK d.o.o. za proizvodnju, projektiranje, trgovinu i usluge, Sisak, Galdovačka 4, OIB 59402890861, kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik u Sisku, radi ovrhe, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2/2024-87 od 30. siječnja 2026., 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2/2024-87 od 30. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2/2024-87 od 30. siječnja 2026. u točki I. izreke odbačena je žalba ovršenika od 3. svibnja 2022. (redovna žalba) protiv rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-205/21 od 18. siječnja 2022., kao nepravovremena, a u točki II. izreke za istu žalbu je određeno da se ima smatrati žabom nakon proteka roka.

2. Protiv tog rješenja obje stranke su pravovremeno podnijele žalbu zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s tim da ovršenik pobija rješenje u cijelosti, a ovrhovoditelj samo u odnosu na točku II. izreke.

3. Ovršenik u svojoj žalbi navodi da je rješenje doneseno u najvećem dijelu na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji uopće nije saslušan na ročištu kako bi mu se mogla postavljati pitanja, nije pregledao računalo da bi izvršio potpuno svoj zadatak i nije se očitovao na ključno pitanje je li e-mail automatski došao u sandučić „spam“ što je bio zadatak vještačenja. Stoga smatra da prvostupanjski sud nije u cijelosti postupio u skladu s uputom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske budući da vještaku nije naložio da svoj nalaz i mišljenje dopuni i dade potpuni odgovor na pitanje zbog čega je e-mail kojim se ovršenika obavještava o prispijeću rješenja o ovrsi od 18. siječnja 2022. umjesto u pretincu e-komunikacije završio u pretincu „spam“. Tvrdi kako je općepoznata činjenica da ponekad e-mail poruke bez valjanog razloga i bez znanja korisnika završe u tome pretincu, pa je nejasan zaključak vještaka da sistematizaciju određuje sam korisnik. Dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je obavijest o prispijeću sporne pošiljke uredno isporučena, zatim da je pogrešan zaključak da stranke nemaju prigovora na nalaz vještaka jer punomoćnik ovršenika nije uspio poslati očitovanje na nalaz i mišljenje s obzirom na to da ga je primio 20. siječnja 2026., a sud je pobijano rješenje donio 30. siječnja 2026. Uz žalbu prilaže presliku elektroničkih poruka vještaka i njegovog odgovora. Predlaže da žalbeni sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

4. Ovrhovoditelj, pak, u svojoj žalbi navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi se žalba ovršenika imala smatrati žalbom nakon proteka roka, jer je i tu žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu zato što ovršenik nije istaknuo razloge zbog kojih ranije nije mogao podnijeti žalbu i u njoj istaknuti sve žalbene razloge, a osim toga i razlozi koje ovršenik ističe uopće nisu opravdani razlozi da bi se moglo postupati sa žalbom nakon proteka roka. U vezi s tim tvrdi da su žalbeni prigovori ovršenika takve prirode da su već u roku za redovnu žalbu bili poznati ovršeniku, pa se ne može primijeniti odredba članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona. Tvrdi kako ovršenik nije dao nikakve dokaze o tome je li ispunio obvezu iz sudske nagodbe, a u prilog suprotnom govori i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2/2023-2 od 16. svibnja 2023. kojim je pravomoćno određena ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine koja je predmet iste ovršne isprave. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje tako da sud odbaci žalbu ovršenika kao nedopuštenu i naloži mu plaćanje troškova postupka.

5. Žalbe su osnovane.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članka 365. stavka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je u ovoj pravnoj stvari rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-205/21 od 18. siječnja 2022. ovršenik uredno primio 3. veljače 2022., pa je zadnji dan roka za podnošenje redovne žalbe protiv tog rješenja bio 11. veljače 2022., ali je ovršenik podnio žalbu tek 3. svibnja 2022. u kojoj je u bitnome naveo da nije znao za predmetno rješenje o ovrsi i nije imao priliku u zakonskom roku za redovnu žalbu uložiti žalbu jer je dostava rješenja bila neuredna budući je e-mail kojim ga se obavještava o prispijeću pismena u njegovom pretincu e-komunikacije završio u datoteci „spam“ (neželjena pošta) te se stoga nikada nije prikazao u njegovom službenom mailu. Nakon što je prvostupanjski sud povodom te žalbe dostavio spis Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, taj sud je dopisom od 29. prosinca 2022. remisorno vratio spis prvostupanjskom uz uputu da je prije odluke o žalbi potrebno utvrditi je li dostava rješenja o ovrsi ovršeniku bila uredna i da je u tom smislu potrebno saslušati stranke i izvršiti druge izviđaje uz sudjelovanje vještaka informatičke struke radi razjašnjenja je li i zbog čega e -mail kojim se ovršenika obavještava o prispijeću predmetnog rješenja o ovrsi u pretincu e - komunikacije završio u datoteci „spam“ (neželjena pošta).

8. Postupajući po toj uputi prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka i informatičkim vještačenjem te ocjenom tih dokaza utvrdio da je obavijest o prispijeću rješenja o ovrsi uredno isporučena ovršeniku na njegov službeni e-mail i da se ima smatrati kako je protekom roka od 15 dana rješenje o ovrsi ovršenik primio 3. veljače 2022. Stoga je žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi izjavljenu nakon proteka roka za žalbu prvostupanjski sud odbacio kao nepravovremenu. Potom je ocjenjujući sadržaj nepravovremeno podnesene žalbe utvrdio kako je ovršenik kao jedan od razloga zbog kojih je podnio žalbu naveo da je izvršio svoju obvezu iz sudske nagodbe-ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha, i to prije pokretanja ovrhe, pa je pozivom na odredbu članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) u svezi s članka 50. stavkom 1. točkom 9. Ovršnog zakona zaključio da se u konkretnom slučaju zapravo radi o žalbi nakon proteka roka i da će po pravomoćnosti rješenja o odbačaju (redovne) žalbe, na temelju te iste žalbe posebnim zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Iz podataka u spisu proizlazi kako je vještak dopisom od 23. prosinca 2025. tražio od ovršenika da mu omogući pristup računalu, a iz dopisa priloženog žalbi proizlazi da je ovršenik odgovorio na taj dopis tek 7. siječnja 2026. Vještak je ne čekajući odgovor ovršenika predao sudu nalaz i mišljenje 30 prosinca 2025. i u nalazu je konstatirao da mu ovršenik nije odgovorio na traženje pristupa računalu.

10. Stoga se žalitelj neosnovano poziva na navodnu nepotpunost vještačenja jer je mogao odgovoriti vještaku odmah kada je dobio dopis jer vještak, kojemu je sud dao rok za dostavljanje nalaza i mišljenja, nije trebao ni bio dužan čekati njegov odgovor koji je uslijedio tek nakon dva tjedna. Ovome treba dodati da je riječ o elektronički poslanim dopisima, pa za njihovo slanje i primanje nije bilo potrebno odvojiti dodatno vrijeme.

11. Ocjenjujući izjavu svjedoka TČ, prvostupanjski sud je utvrdio da je e-mail obavijest o prispijeću pismena zaprimljena izravno u pretinac „spam“ (neželjena pošta), ali nije jasno kako je utvrdio da je ta činjenica u suglasnosti s nalazom i mišljenjem vještaka i slijedom toga zaključio da je ovršenik rješenje o ovrsi uredno primio. Ovo najprije zbog toga što iz vještačkog nalaza ne proizlazi da je obavijest o prispijeću pošiljke primljena u pretinac „neželjene pošte“ i zato nije mogla biti pročitana, kako je izjavio svjedok, nego vještak neovisno o toj činjenici daje svoje mišljenje da je obavijest uredno poslana, jer je sortiranje pristigle pošte u različite pretince u diskreciji samog korisnika koji sam određuje postavke. Uz to prvostupanjski sud posebno naglašava da u programu Outlook express i ne postoji klasična mapa „neželjene pošte“, nego je koristio sustav „message rules“ koja je sam korisnik uređivao. Stoga se ta dva bitna dokaza ne mogu cijeniti suglasnim, kako je navedeno u obrazloženju rješenja.

12. Osnovano ovršenik tvrdi i da nije imao dovoljno vremena za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, jer mu je dostavljen 20. siječnja 2026., a pobijano rješenje je doneseno 30. siječnja 2026., pa se ni zaključak suda o tome da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka ne može ispitati. Iz podataka u spisu nije razvidno da je prvostupanjski sud odredio rok strankama u kojem su se dužne očitovati, da bi se protekom toga roka moglo smatrati da nemaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ako to nisu učinile u ostavljenom roku.

13. Prema tome, osnovano ovršenik tvrdi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi koju mu je dao drugostupanjski sud u dopisu od 29. prosinca 2022. i nije sa sigurnošću utvrdio da je ovršenik uredno primio rješenje o ovrsi.

14. Neovisno o tome, izreka rješenja je proturječna, jer je ista žalba odbačena kao nepravovremena, a potom je određeno da će sud s njom postupati kao sa žalbom nakon proteka roka.

15. Kao razlog zbog kojega smatra da je ovršenik imao pravo podnijeti žalbu nakon proteka roka za žalbu u obrazloženju je navedeno kako je ovršenik podnio žalbu zato što je izvršio svoju obvezu iz sudske nagodbe prije pokretanja ovrhe. Iz toga je prvostupanjski sud zaključio da je riječ o žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točka 9. Ovršnog zakona. Međutim, prema odredbi članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona, ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ako ovršenik sam tvrdi da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka, onda je to mogao istaknuti u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, osim ako ne postoje opravdani razlozi zbog kojih to nije mogao učiniti.

16. Prema tome, da bi mogao postupati sa žalbom na način propisan člankom 53. Ovršnog zakona, prvostupanjski sud treba najprije ispitati je li ovršenik naveo razloge zbog kojih u roku za žalbu nije mogao istaknuti žalbene razloge na koje se poziva i jesu li ti razlozi bili opravdani odnosno ukazuje li ovršenik (tvrdnjom da nije znao za rješenje o ovrsi jer je obavijest o prispijeću pošiljke završila u pretincu „neželjene pošte“) upravo na opravdanost razloga za nepodnošenje žalbe u roku.

17. Na temelju navedenog proizlazi da pobijano rješenje ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati. Zato je pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem i donijeti pravilnu i zakonitu odluku povodom ovršenikove žalbe. Pri tome treba voditi računa da je ovršenik već u žalbi naveo da je podnosi nakon proteka roka, pa ako utvrdi da postoje opravdani razlozi zbog kojih ovršenik razloge iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona, nije mogao istaknuti u roku za žalbu, postupit će po odredbi članka 54. i 55. Ovršnog zakona ili će žalbu odbaciti na temelju članka 53. stavka 4. Ovršnog zakona. U svakom slučaju ne može istu žalbu smatrati i redovnom žalbom i žalbom nakon proteka roka i o njima donositi proturječne odluke.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Sudac

Lenka Ćorić