REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2420/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR, vlasnika [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-90/2024-25 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -90/2024-25 od 15. travnja 2025. u točkama I. i II. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-90/2024-25 od 15. travnja 2025. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 25. veljače 2023. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.312,50 EUR sa zateznim kamatama od 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da iz izvedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću zaključiti o okolnostima nastanka događaja, odnosno da je djelovanje oštrog predmeta osigurani rizik – događaj neizvjestan i neovisan o isključivoj volji osiguranika ili ugovaratelja osiguranja, kao niti da je oštećenje osiguranog vozila nastalo u vrijeme i na mjestu koje je označio tužitelj. Stoga zaključuje da je ostalo nedokazano da se oštećenje osiguranog vozila dogodilo u vrijeme i na mjestu kako je tužitelj to opisao u tužbi, a da se s obzirom na dvojbeni prikaz okolnosti nastanka događaja ne može nedvojbeno zaključiti o ostvarenju osiguranog slučaja uzrokovanog osiguranim rizikom.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude. Iz tužiteljevih žalbenih navoda proizlazi da pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno u točkama I. i II. izreke. Ukazuje da prvostupanjski sud nije sagledao odlučne činjenice kroz ugovorene Uvjete kasko osiguranja između stranaka, odnosno odlučne činjenice nije tumačio u skladu s definicijama osiguranih rizika u ugovorenim uvjetima osiguranja između stranaka. Smatra da je dokazao štetu, nastanak osiguranog slučaja i visinu štete. Ističe da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka može uklopiti u barem 3 opisana osigurana rizika i to pad/udarac nekog predmeta, vandalizam i prometna nesreća. Tvrdi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno ocijenio dokaz saslušanjem vještaka i izmijenio njegov iskaz kako bi ga prilagodio svom stajalištu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 196,45 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine na temelju ugovora o kasko osiguranju priključnog vozila marke Schwarzmuller, registracijske oznake [registarska oznaka].
7. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud nije sagledao odlučne činjenice kroz ugovorene Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 11. do 45. spisa).
8. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je na priključnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 119. do 127. spisa, list 189. do 190. spisa) da je do oštećenja došlo zbog ulaska oštrog predmeta širine oko 15 cm u prostor desnog boka priključnog vozila na način da je sila djelovala izvana prema unutra, što je vidljivo po pravcu deformacije. Obzirom na prikazano oštećenje desnog boka priključnog vozila predmetno oštećenje mogao je napraviti radni stroj – viljuškar sa svojim vilicama koje se nalaze izvan gabarita radnog stroja ili teretno vozilo na kojem se nalazi radni stroj (dizalica), koja je u trenutku nezgode izašla izvan gabarita teretnog vozila, a koje nije ušlo u sraz sa bočnim desnim dijelom poluprikolice. Oštećenja su nejednolikog karaktera kako po pravcu, tako i po intenzitetu te su ona mogla nastati djelovanjem oštrog premeta izvana prema unutra s obzirom na dužinu oštećenja, dok je radni stroj ili sličan nedefiniran uređaj prolazio pokraj desnog boka priključnog vozila. Točnu dinamiku nastanka oštećenja nije moguće definirati s obzirom na nedostatak bilo kakvih tragova ispod poluprikolice niti je moguće točno reći o kojem tipu stroja ili vozila se radi niti na koji je točno način došlo do štetnog događaja. Vještak je također naveo da su s vanjske strane vozila morali ostati tragovi otpalih čestica i materijala, međutim da oni nisu pronađeni, što proizlazi iz službene policijske bilješke. Ukazuje da je do oštećenja vozila moglo dok je vozilo bilo u kretanju, ali da u spisu ne postoji dokaz da se vozilo tužitelja kretalo u trenutku štetnog događaja.
9. Prvostupanjski sud polazeći od nemogućnosti potpunog utvrđenja svih okolnosti nastanka štete (točnog vremena, mjesta i načina), zaključuje da tužitelj nije dokazao da je nastao osigurani slučaj uzrokovan osiguranim rizikom te odbija tužiteljev tužbeni zahtjev.
10. Međutim, prema ocjeni ovog suda, takav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.
11. Naime, u situaciji kada je između stranaka sklopljen ugovor o punom kasko osiguranju, sud je bio dužan odlučne činjenice sagledati kroz konkretno ugovorene uvjete osiguranja. U predmetnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovoreno osiguranje od sljedećih rizika: prometne nesreće, krađe ili neovlaštene uporabe vozila, vandalizma, udara u vozilo, požara i eksplozije, djelovanje prirodnih sila, oštećenje vozila od strane domaćih životinja, divljači i glodavaca, iznenadno kemijsko i/ili toplinsko djelovanje izvana te manifestacije i/ili demonstracije.
12. Prvostupanjski sud je propustio ocijeniti može li se opisani način oštećenja podvesti pod neki od osiguranih rizika. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, sama okolnost da nije moguće s potpunom sigurnošću utvrditi točno vrijeme, mjesto i detaljnu dinamiku nastanka štetnog događaja ne isključuje automatski postojanje osiguranog slučaja, ako iz izvedenih dokaza proizlazi dovoljna razina vjerojatnosti da je nastala šteta posljedica nekog od ugovorenih rizika. Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije izvršio ocjenu odlučnih činjenica kroz ugovorene uvjete osiguranja i definicije osiguranih rizika iz ugovorenih uvjeta o kasko osiguranju niti je dao razloge zbog kojih bi eventualno bili isključeni pojedini ugovoreni rizici.
13. Slijedom navedenog, pobijana presuda ne sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zbog čega nije niti moguće odgovoriti na tužiteljeve žalbene navode.
14. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.
15. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom rješenju, po potrebi će dopuniti dokazni postupak, ocijeniti izvedene dokaze i okolnosti predmetnog slučaja kroz konkretne uvjete osiguranja i definicije ugovorenih rizika osiguranja te donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a.
16. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Maja Bilandžić
