REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1008/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilanžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFARSTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, protiv 1. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51 i 2. tuženika ZAGREBTRANS d.o.o., OIB: 18250638100, Zagreb, Lončareva 1/I, kojeg zastupa punomoćnik Igor Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, Ul. Zelinska 3/III, radi naknade štete u iznosu od 42.065,53 EUR sniženo na iznos od 41.823,89 EUR, odlučujući o prvotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-965/2017 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-965/2017 od 3. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.366,78 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -965/2017 od 3. prosinca 2025. naloženo je prvotuženiku platiti tužitelju iznos od 41.823,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 10.845,96 EUR od 8. rujna 2016. do is0plate i na iznos od 30.977,93 EUR od 20. prosinca 2016., a sve po stopi koja se određuje za ostale odnose i sve kako je opisano i određeno u izreci (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže naložiti drugotuženiku solidarno s prvotuženikom platiti iznos od 41.823,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 10.845,96 EUR od 8. rujna 2016. i na iznos od 30.977,93 EUR od 20. prosinca 2016., a sve do isplate (točka II. izreke).

2. Tako je sud odlučio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, iskaza saslušanih svjedoka i provedenih vještačenja i to nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za željeznički promet i vozila prof.dr.sc. OŽ, dipl.ing. prometa i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Zdravka Brestovca, dipl.oec. iz Zagreba i sve pozivom na određenja iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Protiv točaka I. i II. izreke prvotuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označnih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, pogrešno je sud primijenio materijalno pravo, a isto tako je donošenjem presude ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354 stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je presuda nejasna, nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Žalitelj ističe mišljenje da je šteta nastala isključivo radnjom drugotuženika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći te je tijekom postupka dokazao da postoje razlozi koji isključuju žaliteljevu odgovornost za nastalu štetu. Nesporno je utvrđeno da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran drugotuženik čime je drugotuženik odgovoran i za štetu na željezničkoj infrastrukturi. Predlaže ukinuti presudu u točkama I. i II. izreke i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika. Potražuje trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 467,11 EUR.

4. Drugotuženik je odgovorio na žalbu prvotuženika koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.366,78 EUR.

5. Žalba prvotuženika nije osnovana.

6. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u točkama I. i II. izreke sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Utvrđeno je da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalitelja, niti u postupku koji je prethodio donošenju presude niti u presudi, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje žalitelj, budući da je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava.

8. Naime, sud je vrlo jasno i detaljno obrazložio odluku i prema ocjeni ovog vijeća razlozi izneseni u obrazloženju odluke su dostatni. Naime, sastavni element prava na pošteno suđenje podrazumijeva i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje obuhvaća obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., t. 91., O protiv Azerbajđana (broj 2), zahtjev broj 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., t. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16). Imajući u vidu naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovo vijeće smatra da u pobijanoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, a na koje su stranke ukazivale tijekom postupka.

9. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženu presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni, argumentirani i logični, te je njima vrlo detaljno obrazloženo koje činjenice važne za odluku sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava iz Zakona o obveznim odnosima pravilno ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim za iznos od 41.823,89 EUR, a sve kako je to odlučio u točki I. izreke presude u odnosu na prvotuženika; a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, a sve kako je odlučio u točki II. izreke presude.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete u iznosu od 41.823,89 EUR, u odnosu na štetu za koju tužitelj tvrdi da su mu dužni solidarno naknaditi tuženici u smislu odredaba članaka 1063., 1066. i 1107. ZOO-a. Ovdje se ukazuje da je tužitelj utužio iznos od 42.065,53 EUR, međutim tužitelj je povukao tužbu za iznos od 241,64 EUR – pa je ostao sporan upravo iznos od 41.823,89 EUR o kojem je prvostupanjski sud odlučivao.

11. Iz podataka u spisu, ukratko proizlazi da je dana 11. studenog 2014. na pruzi M202, između kolodvora Horvat i Zdenčina, tijekom prolaska teretnog vlaka broj 61103 došlo do loma kontaktne mreže i oštećenja signalno-sigurnosnih uređaja i kontaktne mreže na pruzi kojom upravlja tužitelj kao upravitelj željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj. Do štetnog događa je došlo zbog otvaranja zadnje lijeve ruke stabilizatora na tijelu dizalice u smjeru vožnje vlaka, a koja dizalica je prevožena na 11. vagonu od lokomotive, a koji vagon je bio u kompoziciji vlaka 61103. Otvorena ruka stabilizatora dizalice je prekoračila teretni i slobodni profil pruge i ušla u zonu stabilnih dijelova kolosijeka pored pruge, te je navedenim štetnim događajem tužitelj pretrpio štetu na signalno sigurnosnim uređajima i kontaktnoj mreži, a koji su sastavni dio elektroenergetskog infrastrukturnog podsustava.

12. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor nedostataka aktivne legitimacije budući je tužitelj pravna osoba registrirana za obavljanje poslova održavanja željezničke infrastrukture, koje je tužitelju povjereno od strane Republike Hrvatske Ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom od 15. lipnja 2008. te je tužitelj u smislu odredbe članka 15. točke 13. tog ugovora – ovlašten u ime i za račun Republike Hrvatske obavljati pravnu i svaku drugu zaštitu željezničke infrastrukture koja proizlazi iz prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

13. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: F, FŽ, ŽŽ, GŽ i ČŽ; te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku prometne struke specijaliziranom za željeznički promet prof.dr.sc. OŽ dipl.ing. prometa, stalnom sudskom vještaku za željeznički promet vozila na okolnost uzroka i dinamike nastanka štetnog događaja te u odnosu na visinu štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Zdravku Brestovac, dipl.oec. iz Zagreba.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za željeznički promet i vozila prof.dr.sc. OŽ dipl.ing. prometa proizlazi sljedeće mišljenje: „1. Uzrok nastanka štetnog događaja jest otvaranje stražnje lijeve ruke stabilizatora dizalice do kojeg je došlo uslijed nedostajanja svornjaka na ruci stabilizatora dizalice koji drži ruku u zatvorenom i osiguranom položaju uz tijelo dizalice.

2. Tijekom kretanja vlaka, uslijed nedostatka svornjaka za osiguranje ruke stabilizatora dizalice u zatvorenom položaju, došlo je do otvaranja ruke stabilizatora dizalice te udaranja, oštećenja i rušenja stupova signala i kontaktne mreže.

3. Na temelju dokumentacije uložene u spis i pregledom fotodokumentacije Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu te Zagrebtransa, može se zaključiti da se na tijelu dizalice nalazilo još nekoliko svornjaka koji nisu bili osigurani osiguračem protiv ispadanja svornjaka („bolcna“).

4. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da je svornjak, koji osigurava stražnju lijevu ruku stabilizatora dizalice u zatvorenom položaju uz tijelo dizalice, također bio bez osigurača. Na putu od Vukovara do mjesta nastanka štetnog događaja, uslijed kretanja vlaka i vibracija, svomjak se malo-pomalo izvlačio iz svog ležišta i, nakon potpunog izvlačenja i padanja na prugu, oslobodio ruku stabilizatora koja se u lijevom zavoju nakon kolodvora Horvati, pod djelovanjem centripetalne sile, potpuno izvukla i počela oštećivati i rušiti opremu uz prugu.

5. Nakon nestanka napona u kontaktnoj mreži, strojovođa je nastavio s kretanjem vlaka po zakonu djelovanja sile inercije (bez vuče i pogona, vožnja sa zaletom) sve do zaustavljanja u kolodvoru Zdenčina. Prema Uputi 228, točka 8.2.2, strojovođa je, nakon nestanka napona u kontaktnoj mreži, trebao odmah započeti s kočenjem vlaka.

6. Ukupne troškove za popravak oštećenja na kontaktnoj mreži moguće je priznati u iznosu od 30.977,93 EUR / 233.403,20 kn.

7. Ukupne troškove na popravku oštećenja na signalno-sigurnosnoj opremi moguće je priznati u iznosu od 10.845,96 EUR / 81.718,91 kn.

8. Sveukupnu visinu štete na željezničkoj infrastrukturi moguće je priznati u iznosu od 41.823,89 EUR / 315.122,11 kn“.

15. Vještak je saslušan usmeno na ročištu 19. siječnja 2021. te je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja time da je vrlo jasno i detaljno odgovorio na primjedbe drugotuženika; a sve kako je to detaljno obrazloženo u pasusu 19. Isto tako, sud je ocjenom i analizom provedenog dokaznog postupka te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka pravilno zaključio da se na tijelu dizalice nalazilo još nekoliko svornjaka koji nisu bili osigurani osiguračem protiv ispadanja svornjaka pa da se obzirom na navedeno, može zaključiti da je svornjak, koji osigurava stražnju lijevu ruku stabilizatora dizalice u zatvorenom položaju uz tijelo dizalice, također bio bez osigurača, te da se na putu od Vukovara do mjesta nastanka štetnog događaja, uslijed kretanja vlaka, svornjak po malo izvlačio iz svog ležišta te je nakon potpunog izvlačenja i padanja na prugu, oslobodio ruku stabilizatora koji se u lijevom zavoju nakon kolodvora Horvati, pod djelovanjem centripetalne sile, potpuno izvukla i počela oštećivati i rušiti opremu uz prugu. Imajući u vidu mišljenje vještaka da je svornjak bio postavljen bez osigurača posljedično čemu je tijekom kretanja vlaka došlo do njegovog laganog ispadanja iz ležišta zbog čega je pravilan zaključak suda da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran prvotuženik.

16. Naime, iz podataka u spisu je razvidno da su prvotuženik i drugotuženik bili u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu u smislu članka 661. ZOO -a, odnosno članka 27. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 87/96 i 114/22) te je drugotuženik bio pošiljatelj tereta tj. predmetne dizalice, a prvotuženik je bio prijevoznik. Prema članku 29. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu, pošiljatelj odgovora za štetu koju prouzrokuje osobama, sredstvima i drugim stvarima djelovanjem svojstava stvari koju je predao na prijevoz ako prijevozniku ta svojstva nisu niti bi mogla biti poznata. U tom smislu, nije sporno da je drugotuženik kao pošiljatelj vršio utovar predmetne dizalice u vagon u vlasništvu prvotuženika te da je prvotuženik nakon dovršenog utovara - tu dizalicu preuzeo na prijevoz iz čega proizlazi da se prethodno uvjerio da je predmetna dizalica propisno utovarena odnosno osigurana; pa je odgovornost za prijevoz prešla na prvotuženika nakon prihvaćanja robe na prijevoz iz čega pravilno sud zaključuje da ne postoji odgovornost drugotuženika za naknadu štete. Prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda da je prvotuženik bio dužan provjeriti je li dizalica pravilno osigurana za prijevoz pa budući da to nije učinio - odgovoran je za štetu nastalu tužitelju u ovom štetnom događaju iz čega proizlazi da je pravilno sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev prema drugotuženiku; a sve kako je to odlučio u točki II. izreke presude.

17. Pravilno je sud primijenio odredbu članka 1045. ZOO-a.

18. Člankom 1045. ZOO-a propisane su pretpostavke odgovornosti, i prema stavku 1. tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivlje; a prema stavku 2. - predmnijeva se obična nepažnja.

19. Odgovornost za štetu je obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno; a ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.

20. Imajući u vidu prethodno izneseno, te da je prvotuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u kojem je tužitelju nastala šteta popravkom oštećenih signalnosigurnosnih uređaja i kontaktne mreže, dužan je tužitelju naknaditi nastalu štetu. Kako je izneseno u odnosu na visinu štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Zdravku Brestovac, dipl. oec. iz Zagreba na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, te iz mišljenja vještaka proizlazi sljedeće:

„1. Tužitelj je u cijelosti platio društvu Pružne građevine d.o.o. iznos iz računa broj 549/PS1/ZF koji je bio u visini 20.352,14 EUR / 153.343,20 kuna.

2. Plaćanje navedenog računa je izvršeno 30.12.2015.g.

3. Navedeni račun obuhvaća pored drugih usluga i usluge po Obračunima djelomične štete broj 104/14 i broj 105/14

4. Plaćene usluge po predmetu ove tužbe su iznosi 4.984,75 EUR / 37.557,62 kuna i 5.055,71 EUR / 38.092,22 kuna, odnosno sveukupno 10.040,46 EUR / 75.649,84 kuna, odnosno primjenom faktora konverzije 7,53450 to iznosi 10.040,46 EUR.

Obrazloženje:

Usluge društva Pružne građevine d.o.o. su u ovome predmetu definirane i utvrđene u iznosima Obračuna djelomične štete broj 104/14 u visini 4.984,75 EUR / 37.557,62 kuna i broj 105/14 u visini 5.055,71 EUR / 38.092,22 kuna.

Društvo Pružne građevine je izdalo račun broj 549/PS!/ZF na ukupan iznos 20.352,14 EUR / 153.343,20 kuna, u kojem iznosu i gore navedene usluge. Tužitelj je u cijelosti platio račun broj 549/PS1/ZF i to dana 30.12.2015.g.“

21. Ovdje se napominje da je preračunavanje iznosa u valutu EUR izvršeno sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) a sve u smislu članaka 43. i 48. tog Zakona time da je euro službena valuta u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2024.

22. Imajući u vidu izneseno, valjalo je zaključiti da navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude.

23. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu budući je utvrđeno da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni na koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

24. Odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, budući ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice; a sve u smislu članka 166. ZPP-a u vezi s člancima 154. i 155. ZPP-a.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić