Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -1401/2025-2

R E P U B L I K A  R J E Š E NJ E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P - 2176/2022 od 8. siječnja 2025., i dopunskog rješenja istog suda, poslovni broj: P- 2176/2022 od 26. ožujka 2025., dana 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužiteljice pa se ukidaju rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P - 2176/2022 od 8. siječnja 2025., i dopunsko rješenje istog suda, poslovni broj: P- 2176/2022 od 26. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjski je sud donio 8. siječnja 2025. rješenje kojim se u točki I. izreke oglasio apsolutno nenadležnim uz ukidanje provedenih radnji, dok je u točki II. izreke odbacio tužbu. Konačno, prvostupanjski je sud u točki III. izreke naveo kako se pripremno ročište zakazano za dan 17. siječnja 2024. neće održati.

1.2. Nadalje, prvostupanjski je sud dana 26. ožujka 2025. donio dopunsko rješenje u kojem je odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 500,00 eura.

2.1. Protiv označenog prvostupanjskog rješenja od 8. siječnja 2025. tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući isto zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Stoga predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Samo usput je za primijetiti kako je prvostupanjski sud očiglednom greškom u pisanju u uvodu rješenja kojim se oglasio apsolutno nenadležnim te odbacio tužbu naveo kako je doneseno 8. siječnja 2024., umjesto očigledno pravilno 8. siječnja 2025., kako se i navodi na kraju tj. ispod obrazloženja ovog rješenja. Žaliteljica u bitnome smatra kako je u predmetnom slučaju za odlučivanje nadležan redovni sud (konkretno općinski sud) pa stoga predlaže, da drugostupanjski sud njezinu žalbu uvaži te da prvostupanjski sud nastavi sa postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

2.2. Tužiteljica je podnijela žalbu i protiv dopunskog rješenja od 26. ožujka 2025., također iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužiteljica smatra kako je ovo dopunsko rješenje o parničnom trošku nezakonito jer da ona nije izgubila spor tj. da prvostupanjski sud nije smio odbaciti tužbu, što je posljedično tome dovelo i do nezakonitosti dopunskog rješenja o parničnom trošku.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbe tužiteljice.

4. Žalbe tužiteljice su osnovane.

5. U predmetnom je slučaju tužiteljica kao vlasnica stana u [adresa], koji je prema njezinim tvrdnjama bio u „režimu zaštićenog najma“ podnijela tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske radi naknada štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2022. Prvostupanjski se sud sada pobijanim rješenjem oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu. Općinski se sud pri tome pozvao na odredbe Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva : 1207/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH broj: U- I- 3242/2018 („Narodne novine“ br. 36/24., dalje ZONIP). Prvostupanjski sud naime smatra kako je o zahtjevu tužiteljiice treba odlučivati nadležno Ministarstvo u upravnom postupku, a ne općinski sud kojom je tužba podnesena, pozivajući se pri tome na odredbe članka 53. stavak 1. i 54. stavak 1. ZONIP-a, koji je Zakon na snazi od 2. travnja 2024.

6. Tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 8. siječnja 2025. posebno navodi kako je zahtijevala naknadu štete za razdoblje od ožujka 2019. do ožujka 2022., a koje razdoblje da se odnosi na vrijeme prije stupanja na snagu ZONIP-a. Osim toga ističe kako je zaštićeni najmoprimac iselio iz predmetnog stana 3. prosinca 2023., dakle prije stupanja na snagu ZONIP-a, pa da je stoga, a uzimajući u obzir odredbu članka 2. stavak 1. ZONIP-a jasno kako se predmetni Zakon ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

7. Zaista, odredbom članka 2. stavak 1. ZONIP-a propisano je kako se ovaj Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegovog stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Nadalje, odredbom članka 52. stavak 1. ZONIP- je određeno kako Republika Hrvatska isplaćuje solidarnu naknadu u paušalnom i neoporezivom iznosu od 1 euro centa po četvornome metru površine stana dnevno, dok je odredbom članka 53. stavak 1. ZONIP-a propisano kako se zahtjev za isplatu solidarne naknade podnosi nadležnom Ministarstvu do uključujući 15. travnja 2025. Odredbom članka 54. stavak 1. ZONIP-a određeno je kako o zahtjevima vlasnika za isplatu solidarne naknade odlučuje nadležno ministarstvo u upravnom postupku. Kao što je već navedeno ZONIP je stupio na snagu 2. travnja 2024., a ovo u suglasju sa odredbom članka 62. ovog Zakona.

8. Slijedom navedenih odredbi ZONIP-a za zaključiti je kako se pod pretpostavkom da na dan stupanja na snagu ZONIP-a u predmetnom stanu nisu stanovali zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, ovaj Zakon se ne bi primjenjivao. Posljedično tome za odlučivanje o predmetnom zahtjevu tužiteljice bio bi nadležan u prvom stupnju općinski sud, a ovo na temelju odredbe članka 34. ZPP-a.

9. Odredbom članka 16. stavak 1. ZPP-a propisano je kako sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ne navodi odlučne činjenice iz kojih bi proizlazila apsolutna nenadležnost suda. Štoviše, ne samo iz navoda u žalbi, već i iz podneska tuženice od 27. prosinca 2024. za zaključiti je kako na dan stupanja na snagu ZONIP-a u predmetnom stanu više ne stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Ovo bi značilo da u konkretnom slučaju o zahtjevu tužiteljice odlučuje općinski sud, a ne ministarstvo u upravnom postupku kako to smatra prvostupanjski sud.

10. No, kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja od 8. siječnja 2025. nije razmotrio jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 2. stavak 1. ZONIP-a, to se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne mogu ispitati. Na taj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, a na koju se povredu tužiteljica posebno poziva u žalbi.

11. Slijedom navedenog trebalo je obje žalbe tužiteljice uvažiti, ukinuti pobijano rješenje od 8. siječnja 2025. pa posljedično tome i dopunsko rješenje od 26. ožujka 2025. kojim je odlučeno o parničnom trošku, te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 31. ožujka 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi