REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-431/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji toga suda Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu,radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2959/2024-15 od 4. travnja 2025., 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se usvaja žalba tuženika te se rješenje o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2959/2024-15 od 4. travnja 2025. preinačuje u točki III. izreke na način da se u tom dijelu sudi:

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 276,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog žalbenog postupka u iznosu od 133,57 eura, a u preostalom dijelu se njegov zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3214186485/08, kreditna partija br. 7104295486, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 22.08.2008. godine, sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi: “Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB 92963223473 da tužitelju ZVJEZDANA BERTOVIĆ, ZAGREB, OSIJEČKA 82, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 182,76 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 29.08.2008. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.079,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu ali samo u dijelu odluke o parničnom trošku pobija tuženik. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Prije svega ukazuje da je unatoč njegovom prigovoru na određenu vrijednost predmeta spora sud pogrešno istu prihvatio na način da je zbrojio vrijednost oba tužbena zahtjeva, onaj deklaratoran i onaj kondemnatoran, a što smatra pogrešnim i suprotnim sudskoj praksi obzirom da deklaratorni tužbeni zahtjev samo služi za ocjenu osnovanosti drugog zahtjeva i da se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. U konkretnom slučaju da se trošak tužiteljici trebao obračunati prema vrijednosti predmeta spora od 182,76 eura a ne 1.509,99 eura. Sukladno tome predlaže da se pobijana odluka preinači. Osim toga smatra da je tužiteljici neosnovano priznat trošak u punom iznosu za podnesak od 26. srpnja 2024. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023.

- dalje: Tarifa) kao i trošak za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2024. Neosnovano da je tužiteljici dosuđen trošak za sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 53,09 eura te da zapravo tužiteljici ne pripada pravo na trošak jer je njen punomoćnik istog dostavio sudu direktno na ročištu a ne putem e-komunikacije. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja te potražuje troškove za sastav žalbe u iznosu od 150,00 eura, PDV 25% - 37,50 eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 240,59 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Obzirom na žalbene navode i razloge sporna je odluka o troškovima postupka, a sve iz razloga što tuženik smatra da je trošak postupka tužiteljici trebao biti priznat prema onoj vrijednosti predmeta spora koja se određuje prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu te da joj za neke radnje kao i za sudsku pristojbu na tužbu i presudu pripadaju troškovi u manjem iznosu.

6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a niti onih na koje ukazuje žalitelj te da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud djelomično pogrešno odlučio o troškovima postupka.

7. Nije sporno da je tužiteljica istakla dva tužbena zahtjeva, jedan deklaratorni, a jedan kondemnatorni, da je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačila u iznosu od 1.509,99 eura iako traži od tuženika isplatu iznosa od 182,76 eura, da svojim deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 3214186485/08 od 22. kolovoza 2008. koja glasi: “Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora. “; da unatoč tome što je tuženik prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi, sud prvog stupnja je troškove postupka cijenio prema vrijednosti predmeta spora deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 40. stavak 1., 2. i 3. ZPP-a propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota." (stavak 1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. (stavak 2.) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora (stavak 3.).

9. U situaciji kao što je ova kada je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu određenog novčanog iznosa a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na naknadu i troškove za obradu kredita) u kojem pravcu je tužiteljica postavila deklaratorni tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi se ne mogu smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavak 1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz članka 187. stavak 3. ZPP-a. U tom slučaju, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev- 1170/20 od 25. listopada 2023., Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022., Revt-156/13 od 7. svibnja 2014.).

10. Kako je u ovom predmetu tužbeni zahtjev za isplatu istaknut u iznosu od 182,76 eura, to se pravilnom primjenom materijalnog prava, trošak postupka koji tužiteljici pripada temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, trebalo odmjeriti upravo prema toj vrijednosti predmeta spora, a ne kako je to sud odredio (prema zbroju vrijednosti predmeta spora deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva). Pravilna utvrđena vrijednost predmeta spora je ona kako to pravilno ukazuje žalitelj, u iznosu od 182,76 eura i prema njoj se imaju dosuditi troškovi koje je tužiteljica imala tijekom postupka. Tako tužitelj ima pravo na trošak za sastav tužbe te podneska od 26. srpnja 2024. – za svaku tu radnju po 50,00 eura (Tbr. 7. t.1. i 8.1. Tarife); za zastupanje po punomoćniku na ročištima 11. prosinca 2024. i 11. ožujka 2025. – za svaku tu radnju 50,00 eura (Tbr.9. t.1. Tarife) što uvećano za PDV 25% iznosi ukupno 250,00 eura. Tom trošku pridodan je priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu koja prema vrijednosti predmeta spora iznosi 26,54 eura (Uredba o Tarifi sudskih pristojbi Tar. br. 3. t.1.).

11. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljici ne pripada puna nagrada za podnesak od 26. srpnja 2024. jer se tim podneskom ona obrazloženo očitovala na dati odgovor na tužbu, kao ni puna nagrada za zastupanje njena punomoćnika na ročištu 11. prosinca 2024. jer se na tom ročištu, koje je bilo pripremno ročište, raspravljalo o glavnoj stvari i određeno je koji se dokazi imaju izvesti u daljnjem tijeku postupka.

12. Neosnovano tuženik smatra da je punomoćnik tužiteljice kao obveznik e- komunikacije bio dužan prema čl. 106.a ZPP troškovnik dostaviti putem e- komunikacije te kako ga je dostavio na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena to da se takav podnesak nije trebao uzeti u obzir. Po ocjeni ovog suda troškovnik nema značaj podneska iz članka 106.a ZPP koji bi u smislu odredbe čl. 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj stranci budući se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (članak 164. st.1. ZPP). Stoga je o navedenom troškovniku u kojem su jasno specificirani svi troškovi, sud mogao odlučivati, neovisno o tome što je on dostavljen sudu na ročištu.

13. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 380. toč.3. ZPP).

14. Tuženiku koji je uspio sa svojim pravnim lijekom pripada pravo na naknadu troškova ovog žalbenog postupka i to prema vrijednosti pobijanog dijela koji iznosi 803,10 eura. Tako mu je za sastav žalbe priznato 93,75 eura (Tbr. 10. t.1. Tarife) zajedno sa PDV 25%. Tom iznosu je pridodan trošak za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 39,82 eura, pa je tuženiku na ime troškova ovog žalbenog postupka priznat ukupan iznos od 133,57 eura (kao što je i odlučeno u točki II. izreke rješenja). U preostalom dijelu je njegov zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

U Puli 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Helena Poropat