REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-274/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Global Payments d.o.o. (ranije: Erste Card Club d.o.o.) Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB 85941596441, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženih 1. KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a oboje tuženika zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P- 229/2022-27 od 24. siječnja 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-229/2022-27 od 24. siječnja 2025. preinačuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari tako da točka III. njene izreke sada glasi:

„III. Nalaže se tuženima KI, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti tužitelju Global Payments d.o.o. (ranije: Erste Card Club d.o.o.) Zagreb, OIB 85941596441 tražbinu u iznosu od 1.056,06 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 772,89 eura teku od 3. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 54,51 eura od utuženja 26. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 211,46 eura od 3. prosinca 2020. do isplate te na iznos od 17,11 eura od 3. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se žalba tuženika i prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-229/2022-27 od 24. siječnja 2025. potvrđuje u odluci o parničnim troškovima sadržanoj u točki IV. njene izreke, a preinačuje u dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđeni daljnji parnični troškovi i sudi:

„Nalaže se tuženima KI, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti tužitelju Global Payments d.o.o. (ranije: Erste Card Club d.o.o.) Zagreb, OIB 85941596441 daljnje parnične troškove u iznosu od 591,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženima KI i mlt. ĐI solidarno naknaditi tužitelju Global Payments d.o.o. (ranije: Erste Card Club d.o.o.) troškove žalbe u iznosu od 234,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju tražbine u iznosima od 826,08 eura i 228,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na sastavne dijelove tih tražbina, specificirano kao u točkama I. i II. njene izreke. U preostalom dijelu, za iznos od ukupno 1.056,06 eura, tužbeni zahtjevi su odbijeni (točka III. izreke). Ujedno je naloženo tuženicima solidarno plat iti tužitelju parnične troškove u iznosu od 849,50 eura s pripadajuć im zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Točke I. i II. izreke prvostupanjske presude nisu predmetom pobijanja u žalbama pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

3. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu djelomično pobijaju tužitelj i oba tuženika.

3.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki III. njene izreke ujedno zahtijevajući isplatu parničnog troška povrh dosuđenog u točki IV. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 232., člankom 461.a stavkom 9. i sadržajno člankom 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Povrh isticanja procesnih povreda, tužitelj u bitnome smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda kako pravo korištenja grobnog mjesta, kojeg su tuženici naslijedili od svoje pokojne majke, ne bi imalo tržišnu vrijednost iz koje bi oni odgovarali za njene dugove. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se tužitelju dosudi i odbijeni dio tužbenih zahtjeva kao i cjelokupni trošak postupka, s pripadajućim zateznim kamatama. Potražuje troškove žalbe s pripadajućim zateznim kamatama.

3.2. Tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u točki IV. njene izreke kojom su tužitelju dosuđeni parnični troškovi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Žalbeni je prijedlog tuženika da se prvostupanjska presuda ukine u odluci o troškovima i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak. Potražuju troškove žalbe.

4. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. ZPP-a.

5. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu, osporavajući u cijelosti žalbu i žalbene navode tužitelja. Pojašnjavaju da cijena praznog grobnog mjesta na groblju u [adresa] iznosi 331,81 eura, ali da su oni naslijedili grobno mjesto u kojem je sahranjena njihova majka, koje kao takvo za njih predstavlja mjesto posebnog pijeteta koje nije na prodaju niti je tužitelj dokazao njegovu tržišnu vrijednost.

6. Žalbe tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora u ovoj, žalbenoj fazi postupka je dio tužbenih zahtjeva tužitelja (nakon spajanja parnica poslovni broj P-229/2022 i P-302/2022) za isplatu iznosa od 1.056,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi kartičnih dugovanja koja su ostala nepodmirena iza pokojne majke tuženika.

8. Prvostupanjski sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva (točka III. izreke), u bitnome iz razloga što smatra da je, uvažavajući iznos naslijeđenih novčanih sredstava, a uz shvaćanje da naslijeđeno grobno mjesto nema tržišnu vrijednost, prihvaćanjem dijela tužbenog zahtjeva (točke I. i II. izreke) dosegnut limit odgovornosti tuženika kao nasljednika, u smislu članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.; dalje: ZN) pa da tuženici ne mogu odgovarati iznad vrijednosti naslijeđene imovine.

9. Ispitavši pobijani dio prvostupanjske presude u granicama razloga određenih u žalbama tužitelja i tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije pravilna ni zakonita budući da je prvostupanjski sud u primjeni materijalnog prava pošao od nepravilnog zaključka o činjenici koja je odlučna za opseg odgovornosti tuženika, a što je u konačnici od utjecaja i na odluku o parničnim troškovima.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 232. ZPP-a, budući da su tuženici pravovremeno predložili sudu pribav ljanje pripadajućih isprava odnosno podataka radi dokazivanja opsega svoje odgovornosti, a sud ih je pribavio od trećih osoba (banaka i mirovinskog fonda) u smislu članka 234. ZPP-a. Da prvostupanjski sud i nije tako postupio, trebao je prvotno naložiti tuženicima dostavu podataka čije su pribavljanje predložili, a ne odbiti takav dokazni prijedlog kako to smatra tužitelj.

11. U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 461.a stavkom 9. ZPP-a, imajući u vidu da prvostupanjski sud u pozivu za podnošenje odgovora na tužbu poslovni broj P-302/2022-3 od 30. kolovoza 2022. nije upozorio tuženike na pravne posljedice u smislu članka 461.a stavka 8. ZPP-a, slijedom čega se tuženicima ne može stavljati na teret to što su dokazne prijedloge isticali i na pripremnom ročištu, posebice kraj činjenice da su već u odgovoru na tužbu predlagali spajanje parnica koje su i spojene prije zaključenja prethodnog postupka u sporu male vrijednosti (P-302/2022) te je postupak nastavljen kao redovan postupak.

12. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a na koju tužitelj sadržajno upire u žalbi, s obzirom na to da je prvostupanjski sud izveo samo one dokaze koji su predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, do kojeg trenutka je tužitelj i predložio saslušanje svjedoka BI radi dokazivanja istaknutog prigovora limita nasljednikove odgovornosti, a u okviru izvođenja tog dokaza pravo je svake od stranaka bilo tražiti razjašnjenje o onim pitanjima koje smatra bitnima za ocjenu tog prigovora.

13. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, iz odredbe članka 139. stavka 3. ZN-a, na koju se pravilno poziva prvostupanjski sud, proizlazi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, na što sud pazi samo na prigovor nasljednika.

14. Međutim, prvostupanjski sud je, polazeći od pravilne primjene te materijalnopravne odredbe, na temelju nesporne činjenice da su tuženici naslijedili pravo korištenja grobnog mjesta izveo pogrešan zaključak o odlučnoj činjenici da to pravo nema tržišnu vrijednost.

14.1. Naime, pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost se uzima u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine, a nasljeđivanje prava korištenja podrazumijeva da je nasljednik po sili zakona naslijedio opremu i uređaj tog groba (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 492/2024 od 2. srpnja 2024.).

15. Stoga, kraj nesporne činjenice da su tuženici od pokojne majke naslijedili pravo korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju Centar (rješenje o nasljeđivanju od 23. srpnja 2019.), kao imovinsko pravo koje ima svoju vrijednost ali ga prvostupanjski sud nije takvim razmatrao, a time su po samom zakonu naslijedili i pripadajuću opremu i uređaj groba, u kojem su sahranjeni majka tuženika i njena oba roditelja (iskaz svjedoka BI), to je ocjena ovog suda da tuženici odgovaraju za naslijeđene dugove u cijelosti, i to solidarno u smislu odredbe članka 139. stavka 4. ZN-a. To posebice iz razloga što tuženici svoj prigovor limita odgovornosti nisu pravovremeno potkrijepili odgovarajućim činjenicama, a niti dokazima iz kojih bi proizlazilo da je vrijednost tog dijela naslijeđene imovine zaista manja od preostalog dugovanja radi čije isplate je tužitelj odbijen, štoviše i sami su predlagali zaključenje glavne rasprave (zapisnik od 23. prosinca 2024.), dok, s druge strane, ovaj sud ne može cijeniti nove činjenice i dokaze iznesene u žalbenom dijelu postupka (članak 352. stavak 1. ZPP - a).

16. Slijedom navedenog, a pored toga što je prvostupanjski sud pravilno otklonio tuženikove prigovore koji su se odnosili na aktivnu i pasivnu legitimaciju te zastaru tražbine (točke 10. i 11. obrazloženja prvostupanjske presude), primjenom članka 373. točke 2. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom meritornom dijelu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, dosuđivanjem tužitelju razlike dugovanja čija je visina, iz oba postavljena tužbena zahtjeva, učinjena nespornom od strane tuženika (točka 15. obrazloženja prvostupanjske presude).

17. Pritom je ovaj sud specificirao zatezne kamate po stopi predviđenoj za „ostale odnose“ u skladu s mjerodavnom odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), imajući u vidu da se radi o prisilnoj odredbi materijalnog prava protivno kojoj stranke ne mogu raspolagati svojim zahtjevima (članak 3. stavak 3. ZPP-a). Ujedno je u izreci specificiran 26. svibnja 2022. kao dan utuženja po prvotnoj tužbi, a od kojeg dana teku zatezne kamate na iznos od 54,51 eura kao razliku do početno utuženih 108,93 eura.

18. S obzirom na takvu odluku u meritornom dijelu, valjalo je preispitati i rješenje o parničnim troškovima sadržano u prvostupanjskoj presudi, ujedno cijeneći žalbene navode tuženika budući da je odluka prvostupanjskog suda o trošku zaista nerazumljiva i nedostatno obrazložena (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), ali je taj nedostatak otklonjiv na temelju stanja spisa (članak 381. u vezi s člankom 373.a ZPP-a).

19. Tužitelju se, s obzirom na novi uspjeh u sporu, primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Odvjetnička tarifa), u cijelosti priznaju zatraženi troškovi sastava tužbe (Tbr.7. toč.1.), obrazloženog podneska od 30. lipnja 2022. (Tbr.8. toč.1.) te zastupanja na ročištima od 4. travnja 2023., 17. listopada 2024. i 23. prosinca 2024. (Tbr.9. toč.1.) u postupku poslovni broj P-229/2022, sve po 100 bodova, kao i trošak sastava tužbe u postupku poslovni broj P-302/2022 u visini 50 bodova, ukupno 550 bodova, što primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. i Tbr. 52. stavak 3.) i uvećanjem za PDV 25%, uz plaćeni trošak sudske pristojbe na presudu od 66,36 eura, daje ukupan iznos od 1.441,36 eura.

20. Tužitelju nije kao potreban priznat zatraženi trošak sastava podneska od 3. travnja 2023. budući da ga je tužitelj predao u sudski spis samo dan prije održavanja pripremnog ročišta od 4. travnja 2023., na kojem je tužitelj mogao usmeno na zapisnik pojasniti da, s obzirom na zakonske izmjene valute i stope zateznih kamata, zahtijeva isplatu prema istovjetnom tužbenom zahtjevu usklađenom s tim zakonskim izmjenama. Tužitelju nije kao potreban priznat ni odvjetnički trošak pribavljanja rješenja o nasljeđivanju, budući da je taj trošak nastao u okviru priznatog troška za sastav tužbe. Tužitelju nisu priznati ni zatraženi troškovi na ime sudskih pristojbi za dvije tužbe, budući da spisu ne prileže dokazi o njihovom plaćanju.

21. Budući da su prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 849,50 eura, to je tužitelju na ime razlike do priznatih 1.441,36 eura valjalo dosuditi daljnje troškove u iznosu od 591,86 eura, uvećane za zatezne kamate koje teku od dana donošenja drugostupanjske odluke (članak 151. stavak 3. ZPP -a) po stopi predviđenoj za „ostale odnose“ u članku 29. stavku 2. ZOO-a, za što tuženici također solidarno odgovaraju (članak 161. stavak 3. ZPP-a).

22. O parničnim troškovima odlučeno je stoga, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojom žalbom pa mu je, u skladu s Odvjetničkom tarifom i vrijednošću predmeta žalbe (1.056,06 eura), valjalo na ime sastava žalbe dodatno priznati 93,75 bodova (Tbr. 10. toč. 1.), što primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. i Tbr. 52. stavak 3.) i uvećanjem za PDV 25% , daje iznos od 234,38 eura, sve uvećano za zatražene zatezne kamate čije se dospijeće i visina određuju u skladu s člankom 151. stavak 3. ZPP-a i člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Spisu nije priložen dokaz o plaćanju sudske pristojbe za žalbu pa taj trošak tužitelju nije ni priznat.

24. O troškovima žalbe tužitelja odlučeno je stoga, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s odgovarajućom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 161. stavka 3. ZPP-a, kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

25. Tuženici sa svojom žalbom nisu uspjeli pa je, primjenom odrede članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus