REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-145/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku UĐV protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-745/2023 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-745/2023 od 29. prosinca 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.606,61 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
5,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
14,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
0,76 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
2,16 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
46,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
14,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
61,04 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
63,87 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
56,09 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
57,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
45,66 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
36,90 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
39,23 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,45 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
38,78 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
47,55 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
64,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
62,28 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
75,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
73,27 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
78,29 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
121,71 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
112,77 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
126,87 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
118,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
104,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
133,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
170,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
122,50 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
21,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
153,51 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
115,51 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
26,35 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
143,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
152,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
40,94 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
187,21 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
11,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
144,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
94,74 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,52 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
165,77 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
29,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
192,60 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
134,43 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
56,38 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
79,66 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
122,23 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
2,99 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
144,40 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
145,96 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
121,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
3,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
3,28 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
197,62 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
21,45 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
147,41 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
36,44 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
123,98 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
84,34 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
86,26 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
83,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
33,97 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
10,36 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
83,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
110,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
1,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
82,78 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
116,47 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
94,71 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
97,88 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
4,93 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
34,67 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
83,60 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
78,13 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
4,04 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
173,52 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
163,36 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
169,40 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
166,53 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
175,61 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
6,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
183,34 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
179,48 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
154,23 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
152,21 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
103,02 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
76,21 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
161,87 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
63,10 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
54,72 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
110,81 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
50,45 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
73,11 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
57,05 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
114,27 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,33 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
119,22 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,46 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
119,10 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
55,03 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
110,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,68 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
115,18 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,32 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
114,87 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
53,74 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
109,77 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,59 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
121,47 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
112,18 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
50,65 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
102,09 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
53,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
107,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,27 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
104,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
62,16 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
127,43 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
182,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
115,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,24 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
68,65 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
70,05 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
271,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
66,68 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
133,36 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.181,67 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od04. studenog 2025. godine po stopi koja se do dana 24.01.2016. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju
- iznos od 17.367,49 eura sa zateznim kamatama,
- zatezne kamate koje teku na iznos od 4.181,67 eura od 30. rujna 2015. godine pa do
03. studenog 2025. godine, kao neosnovane.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak od 2.351,33 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavile su obje parnične stranke pobijajući je u dijelu s kojim nisu uspjele, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Pobijaju odluku o troškovima postupka. Potražuju trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, a tuženik i na dati odgovor na žalbu.
3. Odgovor na žalbu dostavila je samo tuženica u bitnom navodeći da je žalba tužitelja neosnovana i da je stoga treba odbiti. Potražuje trošak datog odgovora na žalbu.
4. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.
5. Neosnovano žalitelji ukazuju na postojanje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je nerazumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud nije u svojoj presudi, kao i u postupku koji je prethodio donošenju te presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalbe tužitelja i tuženice podnesene zbog navedenog žalbenog razloga nisu mogle biti uvažene.
6. Nisu u pravu žalitelji ni kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.
8. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud i učinio.
9. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio.
10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene banke kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 24. siječnja 2008. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 165.510,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita i to stambeni kredit s flexi otplatom u suradnji s graditeljima –bez počeka, koji kredit se tužitelj obvezala platiti kroz 360 mjesečnih anuiteta;
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,45% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;
- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,
- da su stranke sklopile i Dodatak ugovora o kreditu 20. veljače 2016. godine kojim je sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiraju provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR;
- da je u Nalazu i mišljenju od 30. listopada 2025.godine vještakinja financijske struke Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o. izračunala iznos preplate tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 11.606,61 eura, da zatezna kamata do dana konverzije iznosi 4.181,67 eura, da nije bilo utvrene prelate u konverziji, te da se zatezna kamata i preplata tečaja nema s čime prebiti. Konačno , da je zbroj zatezne kamate 4.181,67 eura i preplate tečaja 11.606,61 euro i da iznosi 15.788,28 eura;
- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i prednika tuženice povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje;
- da je tužitelj u tužbi po osnovi ukupne preplate izvršene zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli potraživao ukupno 33.155,77 eura, da je nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio svoj tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživao isplatu iznosa od 11.606,61 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog preplate tečaja u odnosu na početni tečaj te iznos od 4.187,67 eura po osnovi zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konverzije (30. rujna 2015.) a time da je došlo do djelomično povlačenja tužbenog zahtjeva za iznos od 17.367,49 eura
- te da se tuženica protivila takvom djelomičnom povlačenju.
11. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, prije svega nalaz i mišljenje financijskog vještaka, ocjena je ovog suda da tužitelj neosnovano ukazuje da mu je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.367,49 eura. Kod toga valja istaći da tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Stefani Gardašanić te je u preinačenom tužbenom zahtjevu istaknutom u podnesku od 4. studenog 2025. postavio one zahtjeve koje je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci usvoji. O iznosu od 17.367,49 eura vještak se nije očitovao odnosno nije u svom nalazu istakao da bi na njega tužitelj imao pravo.
11.1. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu u tom dijelu temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu (kao prejudicijalno pitanje) te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima.
13. Na žalbene navode tuženice, valja odgovoriti da se sud prvoga stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
15. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
17. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
18. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor, mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tužene.
19. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.
20. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženice kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, te da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 24. siječnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženoj, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tužena u tijeku postupka nije dokazala.
21. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je utvrđeno da je temeljem ništetnih odredbi preplaćeno tuženici presuđeni iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne radi se o zabrani odnosno uzroku manjeg značenja, već upravo o takvoj povredi pravnog poretka i kršenju propisa koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i stoga tužitelj ima pravo na isticanje ništetnosti.
22. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev na iznos od 11.606,61 euro, tako da je na svaki navedeni iznos u toč. I. izreke presude dosudio pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dana izvršene konverzije (30. rujna 2015.) pa do isplate te za isplatu iznosa od 4.181,67 eura koji predstavlja zbroj zakonskih zateznih kamata koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos pa do izvršene konverzije jer je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
23. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 20. veljače 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđeno da je dospjelo dugovanje 29.840,18 kuna, od toga glavnica 14.601,88 kuna, redovna kamata 14.821,86 kuna, zatezna kamata 416,44 kuna, preostala neotplaćena glavnica 142,363,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je na dan 30. rujna 2015. u konverziji utvrđen manjak od 1.629,49 eura i da tužitelj na dan 30. rujna 2015. kreditoru duguje na temelju neotplaćene glavnice 91.448,32 eura u kunskoj protuvrijednosti.
24. Nisu osnovani žalbeni navodi da ne postoji tražbina tužitelja jer da je on sklapanjem Dodatka ugovora u cijelosti obeštećen. Naime, sklapanjem Dodatka ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništetnosti citiranih odredbi, a što je utvrđeno provedenim vještačenjem.
25. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa ugovora izvršena je temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine, broj 102/15''- dalje: ZIDZPK), a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZPK, na način kako to nalaže zakon. Odredbama ZIDZPK, a niti Aneksom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF i s kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke. Svrha ZIDZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.
26. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi.
27. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj više platio presuđene iznose, uzimajući u obzir i iznose preplate utvrđene u konverziji. Kako tužitelj nije obeštećen konverzijom, to ima pravo na restitucijski zahtjev za utvrđeni iznos preplate s osnova ništavosti spornih odredbi u navedenom iznosu.
28. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom toga, neosnovano tuženik navodi da tužitelj nema pravo na povrat stečenog bez osnove.
29. U odnosu na žalbene navode, prema kojima sud odlučujući o zahtjevu tužitelja nije cijenio od kakvog je značaja za razrješenje spora to što su parnične stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, temeljem kojega je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, valja istaći da je sud prvoga stupnja utvrdio da tužitelj konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR, nije u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da je zaključio Ugovor o kreditu u valuti EUR, jer nije u potpunosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga, sud prvog stupnja pravilno zauzima stav da tužitelj ima pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da je u predmetnoj parnici ovlašten pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene. Ukazuje se na pravno shvaćanje Europskog suda izraženog u odluci donesenoj u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019., prema kojem potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranih ugovornih odredbi, već naprotiv zahtjeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža narušena ništetnim ugovornim odredbama. Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u Dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da se, nakon njegova sklapanja, odriče bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu. Vještačenjem je utvrđeno da je unatoč provedene konverzije te uzimajući u obzir iznos preplate utvrđene u konverziji, preostala razlika više plaćenog, a kako je pravilno presuđeno prvostupanjskom presudom.
30. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23).
31. Tužitelj je, kako je to sud prvog stupnja pravilno cijenio, uspio u cijelosti s osnovom svog tužbenog zahtjeva a djelomično s visinom tužbenog zahtjeva (47%). Prilikom ocjene uspjeha stranaka pravilno se imalo u vidu da je tužitelj djelomično povukao svoj tužbeni zahtjev, odnosno da je nakon provedenog financijskog vještačenja odustao od potraživanja iznosa od 17.367,49 eura, a kako se tuženica protivila takvom povlačenju, a njen pristanak je bio potreban da bi se donijelo rješenje o tom povlačenju to je sud prvog stupnja osnovano o tom zahtjevu odlučio i to na način da ga je odbio kao neosnovan. To je imalo za posljedicu da se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st.2. ZPP. Sud prvog stupnja je po ocjeni ovog suda pravilno ocijenio uspjeh stranaka u ovom sporu i za to je dao jasno i valjano obrazloženje, koje tužitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima.
32. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i tuženice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
33. Budući da stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihove zahtjeve za naknadu troška žalbenog postupka.
34. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova datog odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za donošenje odluke po žalbi tužiteljice (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st.1. ZPP).
U Puli 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
