REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-682/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995, kojeg zastupa JĆ, dipl.iur., protiv tuženika HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9105/2023-14 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9105/2023-14 od 11. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 151.251,89 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. siječnja 2017. pa do isplate.

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da izvede sve dokaze kojima bi tuženik dokazao svoje tvrdnje, da je to protivno načelu kontradiktornosti, ali i čl. 7. ZPP-a, da je prvostupanjski sud tuženiku uskratio njegovo pravo na saslušanje kada bi on iznio ključne činjenice o spornom događaju i o okolnostima koje da bi mogle utjecati na primjenu materijalnog prava o stjecanju bez osnove, da prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku ni dostavu dokaza da nije bio u mogućnosti pristupiti na ročište radi saslušanja, da prvostupanjski sud nije izvršio niti uvid u spis Pn-481/2023 (ranije Pn-5678/007) koji dokaz je predložio tuženik, da prvostupanjski sud ne daje obrazloženje zbog čega da nije proveo taj dokaz i da je prvostupanjski sud samo cijenio dokaze koji idu u prilog tužitelju, a da je zanemario dokaze koji da potvrđuju navode tuženika čime da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 8. ZPP-a.

3. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja, da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nesavjesni stjecatelj, da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da u postupku pod posl.br. Pn-481/23 (ranije Pn-5678/07) još uvijek teče parnica u kojoj tuženik kao tužitelj od tužitelja, tamo tuženika potražuje naknadu štete iz štetnog događaja od 3. rujna 1984. i da prvostupanjski sud nije utvrdio je li tuženik u ovom postupku istaknuo prigovor radi prijeboja ili prijeboj, a što da je odlučno za rješavanje ovog postupka, da je onda ta odlučna činjenica ostala neutvrđena, da je pogrešno utvrđenje da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj od 24. siječnja 2017. i da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 24. siječnja 2017., da je predmetna tužba podnesena 13. rujna 2023., a što da je više od pet godina od navedenog stjecanja bez osnove, od 24. siječnja 2017., da je pogrešno pravno stajalište iz pobijane presude o početku tijeka zastare od pravomoćnosti presude P-2177/2017, tj. od 7. prosinca 2021., jer da ta presuda nije sadržavala kondemnatorno utvrđenje da je tuženik dužan vratiti sredstva tužitelju, niti da je utvrdilo postojanje pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove, pa tuženik predlaže da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

4. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju isplati 151.251,89 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. siječnja 2017. pa do isplate, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve to temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

9. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi.

10. Iako je tuženik predložio provođenje dokaza saslušanjem tuženika, a na okolnost dvostruke naplate (82) kada tuženik nije došao na ročište radi provođenja tog dokaza iako je o tom ročištu uredno obaviješten prvostupanjski sud je mogao valjano odustati od provođenja tog dokaza budući da je odlučno činjenično stanje bilo moguće utvrditi i bez provođenja već ranije određenog tog dokaza pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

11. Isto tako kada je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je u tijeku postupak između istih stranaka pred istim sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem PN-481/2023 i kada je predložio pribavu istoga, a na okolnosti istaknutog prigovora dvostruke litispendencije glede podneska tužitelja iz Pn-2414/2021 od 10. ožujka 2022. i kada je priložio taj podnesak (70 – 73), a prvostupanjski sud i prihvatio provođenje tog dokaznog prijedloga tuženiku (83) prvostupanjski sud je, očito, odustao i od provođenja tog ranije prihvaćenog dokaza smatrajući da je provođenje tog dokaza nepotrebno, a što je obrazložio u toč. 13. obrazloženja, a što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju jer taj podnesak aktualnog tužitelja od 18. ožujka 2022. sadrži činjenične navode, a ne i zahtjev koji bi tim navodima dali značaj litispendencije, a niti tuženik dokazuje, a što bi mogao kao stranka tog spora, da su tamo istaknuti neki drugi zahtjevi koji bi imali taj procesnopravni značaj pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

12. U provedenom postupku, valjanom ocjenom provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, po svom uvjerenju, prvostupanjski sud utvrđuje sljedeće pravnorelevantne činjenice:

- da presudom istog suda prvog stupnja posl.br. Pn-5678/2007 od 3. studenog 2014. tuženicima HŽ Putnički prijevoz d.o.o., HŽ Cargo d.o.o. i aktualnom tužitelju, naloženo da tuženiku kao tužitelju solidarno isplate iznos od 713.320,00 kn i zatezne kamate od 3. studenog 2014. do isplate, iznos od 240,00 kn i zakonske kamate od 1. siječnja 2019. pa do isplate, iznos od 128.237,00 kuna na ime troškova postupka sa zateznom kamatom od 3. studenog 2014. pa do isplate, te da je ta presuda postala pravomoćna sa 15. ožujka 2016.,

- da su tuženici po toj osnovi dragovoljno isplatiti tuženiku na račun njegova punomoćnika 30. lipnja 2016. cjelokupni dug u ukupnom iznosu od 1.087,770,96 kn,

- da je nakon te isplate tuženik temeljem iste te ovršne isprave pokrenuo 24. siječnja 2017. zahtjev za izravnu naplatu kod nadležne Financijske agencije protiv aktualnog tužitelja,

- da je u tom postupku od tužitelja naplaćen i prenesen tuženiku iznos od 1.141,733,18 kn dana 27. ožujka 2017.

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revx-999/2016 ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-666/2015 od 15. ožujka 2016., u toč. I izreke, i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5678/07 od 3. studenog 2014. u toč. I, II i IV izreke i da je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je taj postupak u tijeku pred istim sudom prvog stupnja pod posl.br. Pn-481/2023,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-731/17 od 21. ožujka 2017. tužitelj, tamo ovršenik, bio upućen na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim; da je tužitelj pokrenuo tu parnicu kod istog suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-2177/2017,

- da je taj parnični postupak proveden donošenjem pravomoćne presude posl.br. P- 2177/17-36 od 31. siječnja 2019. kojom je pljenidba i prijenos u postupak izravne naplate temelj ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5678/2007 a za svotu od 1.139.607,36 kn i pripadajuće zatezne kamate tekuće od 23. siječnja 2017. pa do isplate proglašena nedopuštenom, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa za iznos od 504,20 kuna kao i zakonskih kamata na taj iznos.

11. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik nakon što mu je već dobrovoljno isplaćen cjelokupni dug u iznosu od 1.087.770,96 kuna 30. lipnja 2016. a koji se temelji na pravomoćnoj presudi istog suda prvog stupnja posl.br. Pn- 5678/2007 od 3. studenog 2014. Zahtjevom za izravnu naplatu od 24. siječnja 2017. od tužitelja neosnovano, a temeljem iste pravomoćne presude kao ovršne isprave, naplatio, neosnovano, daljnji iznos od 1.139.607,36 kuna (151.251.89 eura), a što da je utvrđeno u pravomoćnoj presudi istog suda prvog stupnja poslo.br. P-2177/2017 od 31. siječnja 2019., da onda tužitelj ima pravo osnovano potraživati povrat toga iznosa, da tužiteljev zahtjev nije zastario i nalaže tuženiku da tužitelju vrati dužni iznos.

13. Takva odluka prvostupanjskog suda temelji se na valjano utvrđenim činjenicama i na valjanoj primjeni materijalnog prava.

14. Naime, posve jasno i nedvojbeno je utvrđeno da je tuženiku dva puta isplaćena naknada koja svoj temelji ima u (tada) pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5678/07 od 3. studenog 2014. i to 30. lipnja 2016. dobrovoljno (6-10) te drugi put u postupku po Zahtjevu za izravnu naplatu od 24. siječnja 2017. (4,5) 27. ožujka 2017. (!).

15. Nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revx. - 999/2016 ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 5678/2007 od 3. studenog 2014. i presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn- 66/2015 od 15. ožujka 2016 u njihovom dosuđujućem dijelu i predmet vraćen na ponovni postupka sudu prvog stupnja više ne postoji valjana pravna osnova niti za jedno od tih izvršenih plaćanja.

16. Već iz tog razloga, onda, je valjana odluka prvostupanjskog suda kada utvrđuje da tužitelj ima valjani pravni osnov za povrat iznosa isplaćenog tuženiku temeljem navedene ovršne isprave, a na temelju podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu od 24. siječnja 2017.

17. Dodatno, to pravo tužitelja "proizlazi" i iz pravomoćne presude istog suda prvog stupnja posl.br. P-2177/2017 od 31. siječnja 2019. pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

18. Nadalje, tom pravomoćnom presudom utvrđena je i visina nepripadne isplate tuženiku (1.139.607,36 kn) i njena dospjelosti 23. siječnja 2017. (toč. I izreke presude posl.br. P-2177/2017-36 od 31. siječnja 2019. – list 52) pa je onda prvostupanjski sud ispravno utvrdio i visinu tražbine tužitelja, a obveze tuženika, ali i njihovu dospjelost.

19. Pored toga, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je ta tužiteljeva tražbina dospjela (tek) pravomoćnošću presude posl.br. P-2177/2017 (Županijski sud u Vukovaru Gž-312/2018-3 od 7. prosinca 2021. (58-64) pa je ispravno odbijen tuženikov prigovor zastare.

20. Isto tako, kada je, očito, tuženik istu tražbinu naplatio dva puta tada se, barem za ovu drugu isplatu, ima smatrati nepoštenim stjecateljem pa je prvostupanjski sud ispravno tužitelju dosudio i zatezne kamate od dana stjecanja pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

21. Dodatno valja naglasiti da je tužitelju stvarno "skinut" i prenesen tuženiku iznos od 1.141.773,18 kn (11), a što je "učinjeno" 27. ožujka 2017., dok je utvrđeno da je nedopuštena pljenidba i prijenos iznosa od 1.139.607,30 kn i zateznih kamata tekućih od 23. siječnja 2017. iz čega proizlazi da, očito, u toj već premašeni iznos "ulaze" i zatezne kamate za razdoblje od 23. siječnja do 27. ožujka 2017.

22. Glede ostalih žalbenih navoda tuženika valja navesti da činjenica da je tijeku postupak između istih stranaka, a povodom štetnog događaja od 27. prosinca 1975. ima utjecaj na ishod ovoga spora utoliko što je ranije postojeća valjana pravna osnova za isplatu naknade štete otpala i time "stvorila" pravo tužitelja na povrat iznosa isplaćenog temeljem te osnove koja je prestala postojati i ta činjenica, trajanje tog postupka, sve do pravomoćnog završetka ne stvara nikakve pravne osnove za isplatu spram stranaka, a predmet ovog spora je pitanje prava tužitelja na povrat druge naplate iste štete za koju, za sada, ne postoji valjana pravna osnova, niti za jednu od njih.

23. Konačno, prvostupanjski sud je onda pravilnom primjenom materijalnog prava, čl. 1115. ZOO-a i naložio tuženiku povrat navedenog iznosa tužitelju pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

24. Kako tuženik samo paušalno pobija i odluku o trošku postupka te kako je ista utemeljena na valjanoj primjeni materijalnog prava to je onda žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

25. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

26. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1 ZPP-a.

U Puli-Pola, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić