REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-85/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Mladineu, odvjetniku u Splitu, radi nepačanja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4695/2019-123 od 14. studenog 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se tužiteljeva žalba protiv presude i rješenja, kao i tuženikova protiv rješenja o troškovima postupka od 31. ožujka 2025. pa se predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima povodom žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja GJ protiv tuženika ŽJ a kojim tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije stanje na način da sagradi međni zid visine oko 3,00 m, duljine oko 1,30 m a koji razdvaja nekretninu k. č. [katastarska čestica] od nekretnine k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kao i međni zid visine oko 2,10 m i duljine oko 5,5 m a koji razdvaja vrt k. č. [katastarska čestica] i Kačićevu ulicu k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], zatim ukloni instalacije postavljene u kanal na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sipinu – šljunak, te vrati zemljani pokrov, kamene blokove i građevinski materijal na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se kani poduzimanja takvih i sličnih radnji na predmetnoj nekretnini pa je potom odbijen i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 27.739,07 eura (209.000,00 kuna) uvećan za zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2019. do isplate.

1.1. Rješenjem je odbijen i tužiteljev zahtjev za osiguranje određivanjem privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo da odmah obustavi građevinske, zemljane i sve druge slične radove na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da s nekretnine odveze građevinski materijal, građevinsku opremu, kameni granulat, cement, mješalicu za beton i sve ostalo što je dovezao na tu nekretninu, kao i da poruši izgrađeni zid od betonskih blokova u duljini oko 14 m sve u roku od 8 dana, kao i da se ovlašćuje tužitelj ili treća osoba koju on odredi na trošak tuženika s te nekretnine odvesti sve navedene stvari i porušiti izgrađeni zid te mu se zabrani poduzimanje bilo kakvih radnji do pravomoćnog okončanja postupka.

1.2. Tužiteljev je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen u cijelosti a njemu naloženo naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnične troškove u iznosu od 6.250,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu i rješenje pobijaju tužitelj i tuženik, s tim što tuženik pobija samo dio odluke o troškovima postupka u visini od 94,46 eura.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za određivanje privremene mjere, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 1. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), s tim što je u pravovremenoj dopuni žalbe naveo kako je na njegovu štetu počinjena i bitna povreda propisana u odredbi članka 354. stavku 1. u vezi s člancima 8., 219. i 221.a ZPP te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo – članak 167. u vezi s člancima 38., 39. i 41. stavcima 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra kako je tuženik izveo radove koji premašuju okvire redovitoga upravljanja a to je učinio bez suglasnosti tužitelja kao suvlasnika, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za uznemiravanje prava vlasništva a potom i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 209.000,00 kuna. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud propustio usmeno ispitati i vještake, iako su se stranke suglasile o pozivanju vještaka na raspravu zbog usmenog ispitivanja na koji način i kojim metodama su došli do rezultata kojima je utvrđena visina štete pa smatra da je time na njegovu štetu počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP te bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. ZPP. Posebno pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da ta odluka nije na odgovarajući način i obrazložena te da na njegovu štetu znatno umanjeni iznos koji je opisao i na ročištu predao u spis predmeta a odluku o troškovima postupka smatra i rezultatom pogrešne primjene materijalnog prava – odredaba članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP pa predlaže i preinačenje i odluke o troškovima postupka.

2.2. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 2. izreke rješenja i to u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 94,46 eura o čemu je odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda od 31. ožujka 2025. protiv kojega nije bila dopuštena posebna žalba. To rješenje pobija zbog toga što je tužitelj podnio zahtjev za naknadu tog troška nakon dovršetka raspravljanja na ročištu 27. ožujka 2025. koje je dovršeno u 9,15 a tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova u 9,17. Ističe i kako se taj trošak odnosi na troškove korištenja osobnog automobila s obzirom na to da tužitelj uopće nije specificirao da traži naknadu troškova goriva i taj njegov zahtjev nije bio dovoljno određen pa ga je trebalo odbiti u cijelosti, a da je zahtjev bio neosnovan proizlazi iz tuženikova podneska od 7. rujna 2025. uz koji je priloženo uvjerenje Policijske uprave zagrebačke od 29. kolovoza 2025. o tome da GJ nije vlasnik vozila kao i druge potvrde iz kojih proizlazi da GJ ima ordinaciju u Splitu a to znači da faktički stanuje na području Splita. Zato smatra da iz svih dokaza proizlazi kako je tužitelj zlouporabio institut naknade troškova postupka pa predlaže ukidanje pobijanog rješenja u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen taj trošak te ujedno predlaže odbijanje tužiteljeva zahtjeva za naknadu troškova postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljevu žalbu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja GJ kao suvlasnika u 1/8 (3/24) dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] (sada 10473) k. o. [katastarska općina] protiv tuženika ŽJ kao suvlasnika u 7/8 (21/24) dijela te nekretnine radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva i uspostave prijašnjeg stanja izgradnjom međnog zida koji razdvaja nekretnine k. č. [katastarska čestica] od 10474/2 te međnog zida koji razdvaja vrt na k. č. [katastarska čestica] i Kačićevu ulicu k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao i da ukloni instalacije postavljene u kanal na k. č. [katastarska čestica] te sipinu - šljunak; vrati zemljani pokrov, kamene blokove i građevinski materijal na k. č. [katastarska čestica] i kani se poduzimati takve i slične radnje na toj nekretnini ubuduće pa potom i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 27.739,07 eura (209.000,00 kuna) zbog odvoženja visokokvalitetnog humusa, kamenih blokova, spomenika i ostalog građevinskog materijala od srušenih zidova koje je tuženik odvezao kamionom (12 do 14 tura).

5.1. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je sve te radnje izvršio tuženik bez pribavljanja odobrenja od tužitelja kao suvlasnika.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti – zahtjev za uspostavu ranijeg stanja nekretnine iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio da je prije izvođenja radova nekretnina k. č. [katastarska čestica] (ranije 9130) k. o. [katastarska općina] bila potpuno zapuštena, neuredna i obrasla vegetacijom te da je tuženik izvedenim radovima zapravo uredio nekretninu koju tužitelj i dalje nesmetano koristi, kao i vrata na zidu prema k. č. [katastarska čestica] (Kačićeva ulica) što je sve povećalo vrijednost nekretnine, dok je zid između k. č. [katastarska čestica] i tuženikove k. č. [katastarska čestica] izgrađen na toj tuženikovoj nekretnini, a zahtjev za naknadu štete iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio nedokazanim da je na nekretnini bilo više od pet kamenih blokova koji su još uvijek na njoj odnosno da je tuženik otuđio tužiteljeve kamene blokove koji imaju tržišnu vrijednost a nije dokazana ni visina eventualne štete, uključujući i štetu koja se odnosi na sloj zemlje koji je tuženik maknuo osobito iz razloga što prvostupanjski sud smatra nelogičnim i neživotnim da bi se na nekretnini nalazio visokovrijedni humus s obzirom na to da je nekretnina bila potpuno zapuštena a tužitelj nije dokazao da je neposredno prije tuženikova zahvata nasuo zemlju zbog obrađivanja i to platio.

6.1. Odbijen je i zahtjev za uklanjanje instalacija postavljenih u kanal na navedenoj nekretnini koja je u suvlasništvu stranaka s obrazloženjem kako, iako su te kanalizacijske cijevi očito postavljene za potrebe tuženikove "sjeverne" nekretnine, ni time tuženik nije uznemirio tužitelja u vršenju suvlasničkih ovlasti jer da na taj način nije umanjena vrijednost a cijevi ukopane u zemlju i ne smetaju bilo koga od suvlasnika u korištenju nekretnine.

6.2. Što se tiče stabala voćki i ukrasnog bilja koje je u svom nalazu naveo vještak za poljoprivredu Damir Bosiljevac (dvije smokve, dva hibiskusa, dvije palme, jedna koštela i dvije mimoze) prvostupanjski sud naglašava kako tužitelj u tužbi i nije naveo postojanje štete u vezi s čupanjem i odnošenjem navedenih biljaka a to znači da tužitelj nije ni postavio takav zahtjev.

6.2. Rješenjem je pak odbijen tužiteljev prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere zato što je odbijen tužbeni zahtjev pa prvostupanjski sud ocjenjuje kako zbog toga nije osnovan ni prijedlog za određivanje privremene mjere.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je tužiteljeva žalba osnovana protiv presude pa slijedom toga i protiv odluke o troškovima postupka a neosnovana protiv rješenja kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za određivanje privremene mjere.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti onih iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, dakle ni povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Ostvarena je međutim bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer je prvostupanjski sud odbijanjem tužiteljeva prijedloga za saslušanje vještaka na ročištu onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom.

9.1. Tužitelj je naime u svojim podnescima i na ročištima pa tako i na ročištu održanom 26. rujna 2024. (stranice 557 i 558 spisa) ustrajao s prijedlogom da sud na sljedeće ročište za glavnu raspravu pozove sudske vještake Pavla Pandžića i Damira Bosiljevca koji su podnijeli samo pisane nalaze te ih je prvostupanjski sud i pozvao za ročište 15. siječnja 2025. koje nije održano jer je spis bio u sudskoj upravi do 21. siječnja 2025. zbog odlučivanja o tužiteljevu prijedlogu za izuzeće suca, ali na sljedeće ročište nisu pozvani, već je u pozivu strankama za ročište 27. ožujka 2025. prvostupanjski sud naveo kako se na tom ročištu neće izvesti dokaz usmenom dopunom nalaza i mišljenja s obzirom na to da je tužitelj predložio i saslušanje mjerničnog vještaka Petra Vrdoljaka (stranica 600 spisa) a na ročištu je održanom 2. listopada 2025. (stranice 680 i 681 spisa) prvostupanjski sud odbio prijedloge za izvođenje daljnjih dokaza kao suvišne.

10. Navedenim je postupanjem prvostupanjskog suda tužitelj onemogućen u raspravljanju i time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

10.1. Vještačenje se naime provodi usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka a sud može odrediti da vještak prije rasprave podnese i pisani nalaz i mišljenje, kako je i propisano u članku 260. stavku 1. ZPP, posebno u situaciji kada stranka – u ovom slučaju tužitelj - prigovara pisanom očitovanju vještaka i zatraži njegovo saslušanje (u ovom slučaju više vještaka).

11. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo ukinuti već iz toga razloga (članak 369. stavak 1. ZPP), ali iako je prvostupanjski sud dao opsežno obrazloženje o činjeničnim i pravnim pitanjima u ovom složenom sporu, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je potrebno razjasniti još neke činjenice.

11.1. Iz podataka u spisu naime proizlazi kako je nekretnina stranaka (k. č. [katastarska čestica] – sada 10473 k. o. [katastarska općina]) faktično podijeljena na tri dijela od kojih su dva smještena uz tužiteljevu nekretninu k. č. [katastarska čestica] i predstavljaju u naravi poslovni prostor i dvorište ukupno površine 70 m2 (40 i 30) pa je potrebno razjasniti tko je u posjedu tih dijelova nekretnine, a u pogledu tuženikovih zahvata (koji su po svemu sudeći izvršeni na trećem dijelu površine 211 m2) ocijeniti spadaju li ti zahvati u poslove redovne ili izvanredne uprave odnosno je li njima promijenjena namjena nekretnine i radi li se o preuređenju, kao i kakav značaj ima činjenica što je tuženik kroz zajedničku nekretninu položio kanalizacijske cijevi za svoju "sjevernu" nekretninu (k. č. [katastarska čestica]), sve u smislu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017.).

12. Ukinuto je i rješenje kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere koji je prijedlog prvostupanjski sud odbio samo iz razloga što je odbio tužbeni zahtjev, kao i odluka o parničnim troškovima uključujući i rješenje o troškovima postupka od 31. ožujka 2025. jer je svojim žalbenim navodima tuženik doveo u sumnju opravdanost dosuđenja tužitelju troškova putovanja iz Zagreba u Split i natrag zbog ročišta održanog 27. ožujka 2025.

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom pa pozvati vještake radi usmenog saslušanja na ročištu te, pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, razjasniti činjenice kako je navedeno u točki 11.1. ove drugostupanjske odluke te donijeti novu odluku, uključujući i odluku o prijedlogu za određivanje privremene mjere, kao i odluku o svim troškovima postupka uključujući i troškove ročišta održanog 27. ožujka 2025. te troškove nastale u povodu žalbi stranaka.

14. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 370. te 380. točke 3. i 166. stavka 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić