REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Šojić-Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1099/2024-59 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje u pobijanom dijelu (toč.I. i VI.) presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1099/2024-59 od 26. svibnja 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, kao osnovana – i preinačava se odluka o troškovima postupka iz toč. III. izreke sadržana u presudi i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1099/2024-59 od 26. svibnja 2025. na način da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.365,62 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška, u daljnjem iznosu od 312,50 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja sadržanoj u navedenoj presudi i rješenju odlučeno je:

- u njenoj toč. I., naloženo je tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 4.699,43 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (pa tako na prvi iznos od 63,12 eura od 2. kolovoza 2019.,…), a od 1. prosinca 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti rentu u iznosu od 92,11 eura mjesečno, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospijećavajuće svakog drugog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve prema propisanoj kamatnoj stopi,

- u njenoj toč. II., da se odbija tužbeni zahtjev za razliku mjesečnog iznosa od 132,72 eura do iznosa mjesečne rente dosuđene u toč. I. izreke presude s osnove izgubljenog primanja starosne mirovine, za razdoblje od srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

- u njenoj toč. III., naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.678,12 eura, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. svibnja 2025. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi,

- u njenoj toč. IV., da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 2.221,88 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 26. svibnja 2025. do isplate,

- u njenoj toč. V., naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura,

- u njenoj toč. VI., da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.500,00 eura.

1.1. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi i rješenju suda prvog stupnja odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtjeva da mu tuženik isplati mjesečne iznose od 132,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine, za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, a podredno, traži trošak za sastav žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na pobijani dio odluke o glavnoj stvari, dok je u dijelu kojim osporava odluku o troškovima postupka samo djelomično osnovana.

6. Predmet spora, u ovoj pravnoj stvari (sada, u ovom stadiju postupka), je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete s osnova izgubljene zarade koja se očituje kao razlika između mirovine koju tužitelj ostvaruje i mirovine koju bi ostvarivao da je ostao raditi kod tuženika do 65 godine života, odnosno do 4. ožujka 2013., za period od srpnja 2019. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti.

7. U ovom predmetu nije sporno:

- da je tužitelj 9. svibnja 2001. kao zaposlenik tuženika, doživio ozljedu na radu kada je sjekao željezne šipke, a kojom prilikom su mu ozlijeđeni prsti desne ruke, koja ozljeda na radu je tužitelju priznata 8. lipnja 2001.,

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto KV radnika-poslužitelja stroja zaključen 2. rujna 1996. zbog osobno uvjetovanog razloga, odlukom poslodavca 23. siječnja 2004.,

- da je tužitelju (rođenom **.**.1948.) rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. lipnja 2004. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad (80% zbog ozljede na radu i 20% zbog bolesti) te da mu je određena invalidska mirovina u iznosu od 1.605,72 kune počevši od 24. ožujka 2004.,

- da je tužitelj 4. ožujka 2013. navršio 65 godina života,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u dopisu od 25. ožujka 2021. dostavio sudu podatke o visini mirovine koja je tužitelju isplaćivana u razdoblju od srpnja 2019. do ožujka 2021.,

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačena odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., tužitelju na ime rente zbog izgubljene zarade, kao razlike između starosne mirovine koju bi bio ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje, a za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019. dosuđen iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je u postupku koji je dovršen donošenjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 30%,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. iz kojeg je utvrđeno da razlika između potencijalne starosne mirovine i ostvarene mirovine, umanjena za suodgovornost tužitelja od 30% za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. studenog 2024. iznosi ukupno 4.699,43 eura (sa iskazanim mjesečnim iznosima), a mjesečna renta, počevši od 1. prosinca 2024., pa nadalje, iznosila bi 92,11 eura, na koji nalaz stranke nisu imale prigovora.

8. Sporno je, prema žalbenim navodima tuženika, da li je prigovor presuđene stvari bio u cijelosti osnovan, a ne samo djelomično, zatim da li je osnovan njegov prigovor zastare potraživanja kao i da li je u ovome predmetu trebalo primijeniti institut podijeljene odgovornosti za štetu te tužitelju umanjiti mjesečne iznose za 20% iz razloga što je tužitelj otišao u mirovinu 80% zbog štetnog događaja, a 20% zbog ostalih bolesti.

9. Sud prvog stupnja je, temeljem dostupnih mu i predočenih dokaza, ispravno odlučio o tim spornim pitanjima, uz pravilna utvrđenja:

- da je prigovor presuđene stvari djelomično osnovan s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019. s obzirom da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačenom odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. koja je donesena u pravnoj stvari tužitelja ČT protiv tuženika NT i ET, oboje iz [adresa] (kao vlasnika odjavljenog obrta "[obrt]" iz [adresa]) da tužitelju solidarno isplate na ime rente zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019., jer je predmet spora bilo pravo tužitelja na rentu zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvarivao da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje,

- da naknada štete iz osnove izgubljene zarade na ime razlike između mirovine koju tužitelj ostvaruje i mirovine koju bi ostvarivao da je ostao raditi do 65 godina života ne predstavlja povremenu tražbinu iz čl. 372. i 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. dalje: ZOO/91) već se zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni prema propisu iz čl. 376. ZOO/91 bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu,

- da naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, tako i izgubljenu zaradu, oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknada za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente, u kojem se slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju po odredbama čl. 376. ZOO/91, a za svako slijedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan ili završen na neki drugi način (čl. 392. st.3. ZOO/91),

- da je u konkretnom slučaju iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačenom odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. utvrđeno da je predmet spora bilo pravo tužitelja na rentu zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje, te je tužitelju po toj osnovi za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019. dosuđen iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koja presuda je postala pravomoćna 8. rujna 2020., pa kako je tužitelj podneskom od 30. prosinca 2024. kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev, potraživao izgubljenu zaradu po istoj osnovi za nastavni period, postoji kontinuitet prvo pokrenute parnice i ovog spora u pogledu sukcesivnih zahtjeva tužitelja,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2016. a prethodni spor pravomoćno okončan donošenjem odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., pa je prigovor zastare ocijenjen neosnovanim,

- da u odnosu na prigovor tuženika da je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad 80% zbog ozljede na radu, a 20% zbog bolesti, iz kojeg razloga ne može ostvariti punu naknadu štete zbog izgubljene zarade već samo 80%, sud prvog stupnja smatra da se u ovom postupku nije raspravljalo o uzroku umirovljenja tužitelja jer je tužitelj ostvario pravo na punu starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života sa danom 4. ožujka 2013. prema odredbi čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 130/2010., pročišćeni tekst 61/2011., 114/2011. i 76/2012. – dalje: ZMO) pa je ocijenjen neosnovanim prigovor tuženika o potrebi umanjenja mjesečnih iznosa za 20%,

- da je stoga kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu rente po osnovi izgubljene zarade u visini koja je naznačena u podnesku od 30. prosinca 2024. a usklađen s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka od 6. prosinca 2024. kojeg je sud prihvatio u cijelosti, s time da mu je dosuđena i zatezna kamata na temelju odredbe čl. 29. st.1. ZOO-a.

10. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima, pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne činjenične i pravne ocjene za ovaj spor bitnih pitanja, ali i provedenih i sudu prvog stupnja predočenih i dostupnih dokaza, ocjene na koju je taj sud imao pravo i za koju je dao uvjerljivo i logično obrazloženje, sa razlozima koji ga, u bitnome, argumentirano opravdavaju, pa ih takvima prihvaća i ovaj sud, bez potrebe da ih se posebno ponavlja.

11. Utoliko pobijana presuda, na tim utvrđenjima građena, ima potrebnu valjanost i zakonitost.

12. Prije svega, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja odlučio o njegovom prigovoru presuđene stvari kada je utvrdio da je isti djelomično osnovan, a ne u cijelosti kako to pogrešno tvrdi tuženik i kada je odbacio tužbu u dijelu u kojem tužitelj zahtijevao da mu tuženik plati mjesečne iznose od 1.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019., obzirom da je samo za to razdoblje odlučeno navedenom pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačenom odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., uz pravilnu primjenu odredbe čl. 333. st.2. ZPP-a.

13. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja odlučio i o prigovoru zastare tuženika, uz pravilan zaključak da naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, tako i izgubljenu zaradu, oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknada za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. Stoga, kako je navedena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019. – koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. postala pravomoćna 8. rujna 2020., a tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2024. kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev potraživao izgubljenu zaradu po istoj osnovi za nastavni period, pravilno je utvrđeno da postoji kontinuitet prvo pokrenute parnice i ovog spora u pogledu sukcesivnih zahtjeva tužitelja. Posljedično sa time, kako je tužba u ovome predmetu podnesena 4. ožujka 2016., a prethodni spor pravomoćno okončan 8. rujna 2020. to je prigovor zastare neosnovan i po ocjeni ovoga suda (takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-504/2014 od 23. veljače 2021.).

14. Konačno, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kao ni činjenicu da je tužitelj otišao u mirovinu 80% zbog štetnog događaja, a 20% zbog ostalih bolesti, pa da se ovdje imao primijeniti pravni institut podijeljene odgovornosti za štetu, te tužitelju umanjiti mjesečne iznose za 20%, obzirom da se u ovom postupku nije raspravljalo o uzroku umirovljenja tužitelja jer je tužitelj ostvario pravo na punu starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života sa danom 4. ožujka 2013. prema odredbi čl. 30. ZMO. Osim toga, valja napomenuti da je u konkretnom slučaju tužitelj ostvario invalidsku mirovinu s danom 16. lipnja 2004. zbog posljedica ozljede na radu od 80% i 20% zbog bolesti, te su upravo posljedice ozljede na radu razlog umirovljenja tužitelja.

15. Slijedom iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, da je u zakonito provedenom postupku pravno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđeno osnovanost žalbenih navoda tuženika, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I. izreke (po čl. 368. st.1. ZPP-a).

16. Odluka o troškovima postupka donesena je, u bitnome, uz pravilnu primjenu odredaba iz čl. 154. st.2., čl. 158., čl. 155. i čl. 122.a ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) za što je sud prvog stupnja dao jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik izjavljenom žalbom, osim u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak za sastav podneska od 8. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 eura (bez PDV-a) koji je zaprimljen svega dva dana prije održavanja ročišta pa sud prvog stupnja nije bio u mogućnosti dostaviti taj podnesak tuženiku na vrijeme da bi se o njemu moglo raspravljati na ročištu 10. lipnja 2020., dok je podnesak od 2. ožujka 2021. za sastav kojeg je tužitelju priznat iznos od 200,00 eura (bez PDV-a), podnesen na samom ročištu održanom 2. ožujka 2021., pa ovaj sud zaključuje kako se radi o nepotrebnim troškovima (u ukupnom iznosu od 312,50 eura) obzirom da je punomoćnik tužitelja sadržaj tih podnesaka mogao i usmeno iznijeti na tim ročištima (po čl. 155. ZPP-a).

17. Stoga je, valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. pobijane odluke, i odlučiti kao u toč. II. izreke (po čl. 370. toč. 3. ZPP-a).

18. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari, već je uspio samo djelomično u odnosu na sporedni zahtjev - troškove postupka, u vezi kojih mu nisu nastali posebni troškovi (po čl. 166. st.1. i 2. u vezi s čl. 154. st.1. i 5. ZPP-a).

U Puli – Pola 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić