REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1112/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Bilokalnik-IPA d.d. [adresa], zastupanog po punomoćnici ĆK, dipl. iur., te po punomoćnici Sanji Godek-Glavina, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika Grada Koprivnice, Zrinski trg 1, Koprivnica, zastupanog po punomoćniku Zoranu Švaco, odvjetniku iz Koprivnice, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-188/2019-112 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tuženikova žalba i preinačuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-188/2019-112 od 13. lipnja 2024. te sudi tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj BILOKALNIK-IPA industrija papirne ambalaže d.d. OIB: 29531974087 iz [adresa] suvlasnik u 13/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 365 m2, kuća na Florijanskom trgu sa 147 m2, i dvor na Florijanskom trgu sa 218 m2, sveukupno: 365 m2. što je tuženi GRAD KOPRIVNICA OIB: 62112914641 Zrinski trg 1, Koprivnica upisan kao Grad Koprivnica u zemljišnim knjigama dužan priznati i trpjeti da si tužitelj temeljem ove presude prenese nekretninu od 13/20 dijela sa imena i vlasništva Grada Koprivnice, na svoje ime i vlasništvo u zemljišnim knjigama u 13/20 dijela u roku od 15 dana."
II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude i o troškovima postupka odlučuje tako da se tužitelju nalaže naknaditi tuženiku parnične troškove prvostupanjskog suda u iznosu od 5.156,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude 13. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 552,73 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja utvrđeno da je tužitelj Bilokalnik-Ipa industrija papirne ambalaže d.d. suvlasnik u 13/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 365 m2, kuća na Florijanskom trgu površine 147 m2, i dvor na Florijanskom trgu površine 218 m2, što je tuženik Grad Koprivnica dužan priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude prenese nekretninu u 13/20 dijela s imena i vlasništva Grada Koprivnice na svoje ime i vlasništvo u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana a odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 7/20 dijela nekretnine iz točke I. prvostupanjske presude, o čemu je odlučeno u točki II. izreke, dok je u točkama III. i IV. izreke odlučeno o parničnim troškovima tako što je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 2.239,15 eura sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate (u točki III. izreke) a odbijen tužiteljev zahtjev u preostalom dijelu – u iznosu od 1.169,63 eura sa zateznim kamatama (u točki IV. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u točkama I. i III. izreke pobija tuženik, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga posebno ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) smatrajući da je utvrđenje prvostupanjskog suda proturječno nalazu vještaka od 6. studenog 2023. u kojemu je navedeno kako je za poslovnu građevinu izdano rješenje o uvjetnom odobrenju izgradnje montažnog objekta s rokom važenja od 5 godina. I dalje poriče tužitelju aktivnu legitimaciju koja je i dalje sporna jer prvostupanjski sud nije postupio u skladu s upozorenjem drugostupanjskog suda iz prethodnog ukidnog rješenja, što je bio dužan prema članku 377. ZPP. Poziva se i na primjenu pravila o teretu dokazivanja iz članaka 7. i 219. stavka 1. ZPP pa smatra da je u ovom slučaju na temelju članka 221.a ZPP trebalo zbog nedostatka aktivne legitimacije odbaciti tužbu. Potom smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 140. bivšeg Zakona o izvršnom postupku koji je bio važeći na dan javne prodaje a koji propisivao da je za javnu prodaju nekretnina (javnu dražbu) isključivo nadležan sud kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer bi prema načelu pravnog jedinstva nekretnine vlasnik zemljišta stjecanjem prava vlasništva stekao sve što je razmjerno trajno povezano sa zemljištem a ne obratno.
2.1. Navodi i druge odredbe pojedinih zakona koje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio, posebno ističući kako sporna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenih poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća odnosno da nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji i da slijedom toga ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj mogao steći vlasništvo ili suvlasništvo predmetne nekretnine. Ističe i pogrešnu primjenu članka 28. stavka 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu a posebno pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da tužitelj nema pravo na nagradu za sastavljanje podnesaka od 1. kolovoza 2014. te 3. prosinca 2019. i 24. kolovoza 2020. u iznosu od 500,00 eura za pojedinu radnju jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. t.1. Odvjetničke tarife, kao ni nagradu za zastupanje 17. srpnja 2013. u iznosu od 414,76 eura jer da to ne proizlazi iz Tbr. 9. t.1. Odvjetničke tarife. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva uz dosuđenje tuženiku parničnih troškova a ukoliko prvostupanjski sud vrati predmet na ponovno odlučivanje predlaže da se održavanje nove glavne rasprave održi pred drugim sucem pojedincem. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.021,48 eura.
3. Tužitelj, kome je tuženikova žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet je spora (još) zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva u 13/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor površine 365 m2 u [adresa].
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako je tužiteljev prednik Drvo d.o.o. na javnoj prodaji, koju je 5. rujna 1991. provela tadašnja Općinska uprava društvenih prihoda Općine Koprivnica radi naplate poreznog duga poreznog dužnika "Jugodrvo" iz Novog Sada čiji je pravni prednik Drvoprodukt iz Novog Sada 1968. godine stekao na korištenje zemljište i na njemu izgradio objekt koji je imao namjenu prodavaonice namještaja, kupio montažni objekt izgrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je čestica do 1995. bila upisana kao društveno vlasništvo, da se radi o trajnom objektu u koji su uložena određena novčana sredstva i u kojem se i danas obavlja trgovačka djelatnost a tuženik Grad Koprivnica (ranije Općina Koprivnica) nije dokazao da su na bilo koji način tužitelju osporavani posjed i vlasništvo a ni graditelju od vremena izgradnje 1968. godine već je, naprotiv, Skupština Općine
– Služba za inspekcijske poslove rješenjem broj 6-UP/I-1616-68 od 27. svibnja 1968. odobrila korištenje izvedenih radova a nakon kupnje na javnoj prodaji rješenjem je od 20. siječnja 1992. utvrđeno da navedeni poslovni prostor u [adresa], udovoljava uvjetima i da salon namještaja Drvo, Hrvatske državnosti 2 može otpočeti s obavljanjem djelatnosti.
6.1. Prvostupanjski je sud našao utvrđenom i činjenicu da se radi o trajnom objektu – građevini koja je trajno vezana za tlo pa da se po pravilima građevinske struke može smatrati nekretninom, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prema stanju utvrđenom na uviđaju 18. rujna 2013., kao i činjenicu vrijednosti nekretnine u iznosu od 156.540,00 eura/1.180.000,00 kuna prema zatečenom stanju na dan procjene 16. srpnja 2020. koju je vrijednost procijenio sudski vještak dipl.ing. Dražen Kozjak, dok je tužitelj u podnesku od 31. svibnja 2022. naveo kako tržišna vrijednost nekretnine iznosi 146.605,14 eura/1.104.596,39 kuna od čega vrijednost objekta iznosi 95.395,02 eura/718.753,75 kuna a tržišna vrijednost zemljišta 51.210,12 eura/385.842,64 kuna pa uzimajući u obzir te vrijednosti koje je naveo tužitelj konstituirao suvlasništvo (tužitelja kao vlasnika objekta u 13/20 a tuženika kao vlasnika zemljišta u 7/20 dijela).
6.2. Odluku je o djelomičnom prihvaćanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio na odredbama članaka 366. stavka 1. te 9. stavka 1. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP).
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 6., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana u cijelosti jer je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve činjenice koje proizlaze iz isprava u spisu te pogrešno primijenio materijalno pravo pa su time ostvarene pretpostavke za preinačenje prvostupanjske presude na temelju članka 373. a stavka 1. ZPP.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se tuženik poziva u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati.
9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice da je tužitelj kupio montažni objekt, izgrađen na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od društva Bilokalnik- drvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Ugovorom o kupoprodaji od 14. lipnja 2005. i da je prodavatelj pravni sljednik društva Drvo d.o.o. (sa sjedištem u [adresa]) koje je na javnoj prodaji 5. rujna 1991. (koju je provela Općinska uprava društvenih prihoda Općine Koprivnica zbog naplate duga vlasnika tog objekta "Jugodrvo" Beograd) kupilo i montažni objekt, što proizlazi iz svih izvedenih dokaza – isprava i iskaza svjedoka, iz kojih činjenica proizlazi postojanje tužiteljeve aktivne legitimacije.
10. Tuženik stoga u žalbi neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je montažni objekt na k. č. [katastarska čestica] (upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) bio predmet javne prodaje i da je objekt prodan društvu Drvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa] čiji je sljednik društvo Bilokalnik – drvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa] taj objekt prodao tužitelju Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 14. lipnja 2005., s obzirom na to da to proizlazi iz isprava u spisu (listovi 10, 11 i 18 spisa).
11. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i kako se, prema pravilima građevinske struke, radi o čvrstom objektu povezanom s tlom, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Kozjaka od 18. rujna 2013. (listovi 125 do 128 spisa).
11.1. Prvostupanjski je sud međutim propustio uzeti u obzir i nalaz toga vještaka od 27. srpnja 2020. i dopunski nalaz od 6. studenog 2023. izrađen nakon ukidnog rješenja ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-194/2017-2 od 19. travnja 2019. u kojemu je navedeno kako je potrebno razjasniti i je li montažni objekt i pravno trajni objekt (je li izgrađen na temelju valjane građevinske dozvole), iz kojega nalaza jasno proizlazi kako je za navedeni poslovni objekt izdano rješenje o uvjetnom odobrenju izgradnje (listovi 291 i 292 spisa) u kojemu je odobrenje za izgradnju izdano na rok od 5 godina te da je na zahtjev nadležnog organa općine investitor dužan odstraniti izgrađene prodavaonice s tog mjesta u roku od 30 dana po primitku zaključka bez obzira na provedeno vrijeme poslije isteka roka od 5 godina.
12. U ovom se slučaju stoga radi o objektu izgrađenom radi prolazne namjene (prodavaonice namještaja), a ne s namjerom da trajno ostane na zemljištu, bez obzira što je i dalje na zemljištu i nitko nije tražio njegovo uklanjanje.
12.1. Radi se stoga o privremenoj građevini pa u ovom slučaju nije moguća uspostava jedinstva zemljišta i takve građevine prema odredbama članaka 366. do 368. ZVDSP, tako da tužitelj može biti vlasnik privremenog montažnog objekta kao pokretne stvari (kao takav je i prodan prvom vlasniku Drvo d.o.o.), ali ne i vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je taj objekt izgrađen, pa tako ni zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade.
13. Iako je točno da je sporni objekt izgrađen u skladu s dokumentacijom za građenje u smislu propisa za gradnju investicijskih objekata u vrijeme gradnje i što je nakon provedenog tehničkog pregleda odobreno korištenje izvedenih radova na objektu, to nije od značaja s obzirom na to da je za gradnju 2. studenog 1967. "izdano" rješenje o uvjetnom odobrenju gradnje montažnog objekta (prodavaonice)" prema projektu ovjerenom uz to rješenje što je u vrijeme gradnje objekta bio akt za građenje (kako proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Dražena Kozjaka od 6. studenog 2023.
– stranica 425 spisa), jer se radilo o privremenom odobrenju za gradnju –na rok od 5 godina – pa time i o privremenoj građevini, neovisno o dugotrajnosti postojanja te građevine i što je tehnički gledano riječ o čvrstom objektu povezanim s tlom.
13.1. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana s oznakom – kuća na [adresa] površine 147 m2 i dvor na [adresa] površine 218 m2 (ukupno 365 m2), ali to nije sporni objekt jer nije utvrđeno da je sporni montažni objekt upisan pa je zapravo jasno da je riječ o prenesenom starom upisu s obzirom na to da je nekretnina ranije imala druge katastarske oznake a nekretnina je nacionalizirana i postala društveno vlasništvo i to je utvrđeno rješenjem Općine Koprivnica od 17. svibnja 1961. (uz list 105 spisa).
14. Iz činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio i drugih činjenica koje proizlaze iz isprava u spisu stoga jasno proizlazi kako montažni objekt izgrađen na tuženikovoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije trajan građevinski objekt pa zbog toga nije došlo do pravnog sjedinjenja tog objekta i zemljišta na kojemu je izgrađen tako da tužitelj i pod uvjetom da je još uvijek vlasnik tog objekta nije mogao steći vlasništvo zemljišta ispod tog objekta ni zemljišta potrebnog za redovitu uporabu, kao što to nisu mogli ni njegovi prednici ni po pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91), ni po odredbama bivšega Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91. i dr.) ni konačno po odredbama ZVDSP.
15. Tužbeni je zahtjev stoga valjalo odbiti kao neosnovan pa na taj način preinačiti prvostupanjsku presudu.
16. Preinačena je i odluka o troškovima postupka jer je sada tuženik stranka koja prema uspjehu u sporu ima pravo na naknadu troškova koji su mu nastali zbog vođenja parnice.
16.1. Tuženik je zastupan po punomoćniku – odvjetniku kojemu pripada nagrada za zastupanje u visini od 250,00 bodova za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora od 146.000,00 kuna (19.377,53 eura) i prema vrijednosti boda od 2,00 eura. Nagrada se odnosi na sastavljanje odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska te zastupanje na šest ročišta po 250,00 bodova, za sastavljanje žalbe protiv prethodne presude 312,50 bodova i za zastupanje na šest ročišta po 125,00 bodova (50% nagrade) te 62,50 bodova za ročište 12. studenog 2019. koje je odgođeno prije početka, što iznosu ukupno 4125,00 bodova odnosno 8.250,00 eura i s porezom na dodanu vrijednost 10.312,50 eura.
16.2. Radilo se o dugotrajnom postupku (tužba je podnesena 23. prosinca 2011.) u kojemu je tuženik od početka do kraja tvrdio kako predmet javne prodaje u rujnu 1991. nije bio montažni objekt a u vezi je s tim održan značajan dio ročišta i tuženik sastavljao podneske na tu temu, iako je iz provedenih dokaza utvrđeno suprotno - da je predmet prodaje bio i montažni objekt - tako da je, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, za vođenje parnice u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev bilo potrebno 50% troškova (u smislu članka 155. stavka 1. ZPP) koje je imao tuženik pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.156,25 eura.
17. Tuženiku pripadaju i troškovi žalbe koje je trebalo obračunati prema 13/20 dijela ukupne vrijednosti predmeta spora – 94.900,00 kuna/12.595,39 eura pa mu za sastavljanje žalbe pripada nagrada u visini od 125,00 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 eura i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi 312,50 eura te troškovi sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 240,23 eura ili ukupno 552,73 eura.
18. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članka 373.a stavaka 1. i 2. te članka 166. stavka 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
