- 1 -              I Kž 18/2023-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 18/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. K. radi kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti iz čl. 230. st. 1. u svezi sa čl. 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbama izručenika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 13. prosinca 2023., broj Kv I-19/2023 (Kir-432/2023), u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se žalba izručenika S. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje: ZOMPO) utvrđeno je postojanje pretpostavki za izručenje pravosudnim tijelima Republike Srbije izručenika S. K., radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti iz čl. 230. st. 1. u svezi čl. 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije. Ova je kazna izrečena pravomoćnom presudom, koju čine presuda Višeg suda u Pančevu broj 2K br 29/18, od 27. ožujka 2009. i presuda Apelacionog suda u Beogradu broj Kž1-669/19, od 18. svibnja 2021., kojom je preinačena prvostupanjska presuda samo u trajanju sigurnosne mjere protjerivanje stranaca iz zemlje. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju mjere zabrane napuštanja stana u razdoblju od 16. prosinca 2013. do 17. prosinca 2014. (koja godina je u izreci prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, očiglednom omaškom, umjesto 2014. označena kao 2017.).

 

1.1. Izručenik nije želio koristiti mogućnost pojednostavljenog izručenja, niti se odrekao prava iz čl. 40. st. 2. ZOMP-a. Pobijanim je rješenjem, stoga, utvrđena nemogućnost progona izručenika, kažnjavanja i izručenja trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje djelo nije odobreno izručenjem. Jasno je, nadalje, istaknuto da izručenik ne može biti ograničen u osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik osobno i putem braniteljice V. B., odvjetnice iz Dubrovnika. Iz sadržaja žalbe izručenika, između ostaloga, proizlazi osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja jer se tvrdi da nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju. Iz žalbe braniteljice (u kojoj nije označen žalbeni osnov) proizlazi kako "… nisu osnovani razlozi za udovoljenje zakonskim pretpostavkama radi izručenja …". U žalbi se, nadalje, navodi kako bi izručenjem, koje se traži iz politički i vojno motiviranih razloga, bio ugrožen život izručenika.

 

2.1. S obzirom na sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalbe izručenika.

 

3. Spis je, u skladu s čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 88/22. - dalje u tekstu: ZKP/08), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, nije u pravu da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, niti je u pravu da je molba za izručenjem politički i vojno motivirana, a izručenjem bi bio ugrožen život izručenika i njegove obitelji.

 

6. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je utvrdio postojanje svih ugovornih i svih zakonskih pretpostavki za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Srbije, izručenika S. K. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti iz čl. 230. st. 1. u svezi čl. 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije.

 

7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio istovjetnost izručenika, odnosno da je stranac S. K. osoba čije se izručenje traži. Navedena okolnost je utvrđena kako ispitivanjem stranca - izručenika od strane suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku, a koji podaci odgovaraju osobnim podacima iz dokumentacije dostavljene od strane Republike Srbije. Nedvojbeno je utvrđeno da izručenik nije državljanin Republike Hrvatske niti je državljanin Republike Srbije, već se radi o državljaninu Ruske Federacije. Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrdio da ovo kazneno djelo nije počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske, niti je bilo usmjereno protiv Republike Hrvatske i njenih državljanina. U Republici Hrvatskoj se protiv izručenika, za ovo kazneno djelo, nije vodio kazneni postupak niti je donesena bilo kakva sudska odluka.

 

8. U pobijanom rješenju je utvrđeno ispunjenje pretpostavki za izručenje, sukladno Ugovoru između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju i sukladno zakonskim uvjetima iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO-a, odnosno utvrđeno je nepostojanje razloga za odbijanje izručenja iz čl. 35. ZOMPO-a.

 

9. Prema dostavljenoj dokumentaciji, nedvojbeno, je utvrđeno da je protiv izručenika bio vođen kazneni postupak pred Višim sudom u Pančevu, te je pred Apelacionim sudom u Beogradu (broj Kž1-669/19 od 18. svibnja 2021.) S. K. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. S obzirom da izručenik nije stupio na izdržavanje kazne zatvora već je pobjegao, Prvi osnovni sud u Beogradu je donio naredbu za izdavanjem tjeralice, a iz spisa predmeta proizlazi da je stranac S. K., 16. kolovoza 2023. oko 12 sati, nepozvan pristupio u prostorije Policijske postaje Dubrovnik.

 

10. Iz priložene dokumentacije, a posebno iz prijevoda opsežne pravomoćne presude Apelacionog suda u Beogradu (list 16-48 spisa), proizlaze sva bitna obilježja, relevantne okolnosti i činjenični supstrat konkretnog kaznenog djela. Kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom izručenik je u gospodarskom poslovanju, između ostaloga, uvjetovao sklapanje posla u korist drugih primanjem mita u iznosu 10% novčane vrijednosti prihvaćenog posla.

 

10.1. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako zakonsko obilježje kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti iz čl. 230. Krivičnog zakonika Republike Srbije, u svim bitnim dijelovima odgovara zakonskom obilježju kaznenog djela primanja mita u gospodarskom poslovanju iz čl. 252. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.). Za ovo kazneno djelo koje je počinjeno 2012. - 2013. godine, prema odredbama kaznenih zakona države moliteljice i Republike Hrvatske, nije došlo do nastupanja zastare kaznenog progona niti do zastare izvršenja kazne.

 

10.2. Da li je društvo N. bilo oštećeno za iznos primljenog mita koje je bilo ugrađeno u uvećanu cijenu, u ovom slučaju nije odlučno pitanje. Naime, za konkretno kazneno djelo primanja mita u gospodarskom poslovanju, prema odredbi čl. 252. st. 2. KZ/11., ne traži se i prouzročenje štete, kako je to propisano za teže kazneno djelo iz čl. 252. st. 1. KZ/11.

 

10.3. Tvrdnja žalitelja da nije prouzročio štetu, nipošto ne znači kako primanjem mita u gospodarskom poslovanju nisu ispunjena sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela prema domaćem pravu, koje kazneno djelo u bitnim odrednicama odgovara zakonskom obilježju kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti, kako je to i utvrdio prvostupanjski sud.

 

11. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nisu osnovani razlozi za udovoljenje zakonskim pretpostavkama radi izručenja, jer je izručenik "… još u postupku pred istražnim sucem u potpunosti negirao kaznena djela za koje se tereti u inozemstvu … ne postoji ni jedan relevantan dokaz za osnovanu sumnju ...", niti je u pravu žalitelj kako nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama radi izručenja jer je njemu i obitelji ugrožen život u Republici Srbiji.

 

11.1. Izručenikovo negiranje kaznenog djela, za koje je proglašen krivim, nije pravno relevantno kod postupka izručenja radi izvršenja kazne zatvora, izrečene obrazloženom i na izvedenim dokazima zasnovanom pravomoćnom presudom države moliteljice. Ovo stoga što je prvostupanjski sud, prije utvrđenja da je udovoljeno pretpostavkama za izručenje, savjesno provjerio zamolbu za izručenje i svu priloženu dokumentaciju u vezi njihove vjerodostojnosti i logičnosti, te svoje utvrđenje jasno obrazložio.

 

12. Kao što je to već navedeno, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta proizlaze sva bitna činjenična i pravna obilježja kaznenog djela za koje se traži izručenje radi izdržavanja kazne zatvora i, nasuprot tvrdnji žalitelja, nema ni naznaka da bi se radilo o politički i vojno motiviranom sudskom postupku.

 

13. Prvostupanjski sud je pravilno ustvrdio kako izručenjem neće biti ugrožena ljudska prava izručenika niti, kako to žalitelj tvrdi „... ne samo ugrožena nego u potpunosti uskraćena ...“. Uostalom, prije nego je ilegalno napustio Republiku Srbiju, izručeniku je bio ukinut pritvor, a sud u Republici Srbiji je prema njemu primijenio blažu mjeru - zabranu napuštanja stana. U pobijanom rješenju prvostupanjskog suda jasno je navedeno kako je Republika Srbija potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima, a žalitelj baš ničim nije dokazao svoju tvrdnju da mu je u Republici Srbiji, u kojoj je niz godina živio i radio, odjednom ugrožen život.

 

14. Odlučujući o izručenju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je osnov izručenja zasnovan na odredbama Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju i na citiranim odredbama ZOMP-a. Prema članku 1. Ugovora, države ugovornice se obvezuju da će jedna drugoj izručivati osobe koje se u državi koja traži izručenje progone zbog kaznenih djela ili se traže radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode. Za konkretno kazneno djelo je prema Krivičnom zakoniku Republike Srbije kao i prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske zapriječena kazna zatvora. Prema članku 7. stavak 2. Ugovora, izručenje radi izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora dozvolit će se samo za kaznena djela koja su kažnjiva prema pravu obje države ugovornice, što je utvrđeno, a trajanje kazne zatvora, odnosno ostatak kazne koja se treba izvršiti, mora iznositi najmanje četiri mjeseca, što s obzirom na izrečenu kaznu zatvora nije niti bilo sporno.

 

15. Žalbom izručenika se, nadalje, tvrdi da mu je bio uskraćen uvid u spis (ne i njegovom branitelju) ali takva tvrdnja, po nekom automatizmu, ne znači da je time bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

15.1. Postupak izručenja i međunarodne kaznenopravne pomoći ne predstavlja suđenje u klasičnom smislu riječi. Dužnost suda zamoljene države svodi se na preispitivanje zakonskih pretpostavki i eventualnih zapreka za izručenje, sukladno odredbama bilateralnog sporazuma i sukladno odredbama ZOMPO-a.

 

15.2. U postupku izručenja se, stoga, primjena čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - međunarodni ugovori br. 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - u daljnjem tekstu: Konvencija) preispituje restriktivno, tj. "... uskrata prava mora biti flagrantna u mjeri da poništava ili dokida samu bit prava zajamčenog tim člankom Konvencije ..." (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ahorugeze protiv Švedske od 27. listopada 2011.). Jednako stajalište zauzeto je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-464/2013, od 23. veljače 2013.

 

15.3. Izručenik je znao zbog čega je bila raspisana međunarodna tjeralica. Bio je prisutan na prvostupanjskom sudu tijekom kaznenog postupka koji je vođen protiv njega kada mu je izrečena kazna zatvora, a bio je prisutan i pred Apelacionim sudom u Beogradu. Uostalom upravo zbog ove, njemu dobro znane, presude i pravomoćno izrečene kazne zatvora, izučenik je ilegalno napustio Republiku Srbiju. Sudac istrage na Županijskom sudu u Dubrovniku mu je priopćio „... zbog čega se i na temelju kojih dokaza traži njegovo izručenje ...“ (list 23 spisa).

 

15.4. Stoga se ne radi o flagrantnoj uskrati prava izručenika, kojem je u jednoj fazi postupka ipak bio omogućen uvid u spis, kako to i sam navodi. Ne radi se o uskrati takvog prava, tijekom postupka izručenja, kojom se poništava ili dokida bit prava zajamčenog Konvencijom, niti je dovedena u pitanje pravičnost postupka izručenja u cjelini.

 

16. Razvidno je stoga da su ispunjene sve ugovorne i sve zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim tijelima Republike Srbije izručenika S. K., radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela primanja mita u obavljanju privredne djelatnosti iz čl. 230. st. 1. u svezi čl. 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije, koje u bitnim odrednicama odgovara kaznenom djelu primanja mita u gospodarskom poslovanju iz čl. 252. st.2. KZ/11.

 

17. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08. koja se u smislu čl. 81. ZOMPO-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno ni počinjenje povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.