Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1646/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Smoleku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2320/2024-38 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2320/2024-38 od 22. srpnja 2025., u točki I, II, III i IV izreke za iznos od 2.809,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u preostalom dijelu točke IV izreke na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđuje se ništetnom odredba u čl. 4. Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je sklopljen 20.06.2006. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.275,52 eur na ime preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 842,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2010. do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.871,63 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništenosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sadržana u Ugovoru o kreditu u CHF od 20. lipnja 2006., te restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.275,52 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime preplaćenog iznosa po toj osnovi te daljnjeg iznosa od 842,95 eura.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i prednika tuženika Slovenske banke d.d. Osijek sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine i to stambeni kredit za kupnju stana u iznosu od 80.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 15 godina te uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Kamatna stopa i tečaj CHF su se tijekom trajanja ugovora mijenjali odnosno povećavali a tužitelj je otplatio kredit u cijelosti prijevremeno i to 28. svibnja 2010. godine u skladu s obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Sporna je ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa po osnovi povećane kamatne stope u odnosu na ugovorenu kod isplate kredita, razlika u visini preostalog iznosa glavnice obračunate kod prijevremene otplate kredita, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača te da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

12. Stoga pored utvrđenja temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković da preplaćena razlika po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 1.275,52 eura, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate kao i isplatu daljnjeg iznosa od 842,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2010 do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope pravomoćna 13. lipnja 2014., zaključuje da do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući prethodno o ništetnosti ugovorenih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan prigovor tuženika da se citirana presuda na njega ne može odnositi jer da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio sa njegovim prednikom Slavonskom bankom d.d. Osijek, a da se ta presuda odnosila na prednika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kada iz podataka Sudskog registra proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb koja je kao društvo preuzimatelj sveopće pravni slijednik pripojenog društva pa stupa u sve pravne poslove pripojenog društva (čl. 522. st. 3. ZTD), a koja mijenja naziv u Addiko Bank d.d. Zagreb.

17. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama promijenjene kamatne stope) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem tužitelja te uvidom u priloženu dokumentaciju dok tuženik druge dokaze nije predlagao. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da se obratio tuženiku radi odobrenja stambenog kredita u svrhu kupnje stana, a kredit je prijevremeno otplaćen. Obratio se u nadležnu službu tuženika preko koje je primio plaću te mu je ponuđen kredit u CHF uz navode da je povoljan i treba iskoristiti priliku. Ugovor mu je dat na potpis a radilo se o standardnom ugovoru, kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u kojem navodi da mu nisu date bilo kakve obavijesti već da mu je dat na potpis prethodno sačinjen sadržaj ugovora i predan radi ovjere kod javnog bilježnika. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 1.275,52 eura. Visinu iznosa je pravilno utvrdio prihvativši nalaz i mišljenje vještaka koji je jasan i obrazložen te sačinjen sukladno postavljenom zadatku, pa je pravilno utvrđen osnovanim zahtjev tužitelja preciziran sukladno rezultatima vještačenja. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je uslijed promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na ugovorenu tužitelj isplatio tuženiku iznos od 1.275.52 eura, dok se preostali utuženi iznos od 842,95 eura odnosi na razliku između preostale glavnice koju je tuženik obračunao tužitelju, kod prijevremene otplate kredita 28. svibnja 2010 i one koji bi platio da tijekom otplate nije došlo do povećanja kamatne stope. Tuženik u odnosu na navedeni nalaz nije imao primjedbi osim tvrdnji da je metodologija pogrešna jer je izvršena na način kao da je ugovoren kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO kada je tužitelju dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate, a ne iznos iz točke III izreke počev od 28. svibnja 2010.

19. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

20. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 pravomoćna, u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

21.Ovaj sud na pravilnost primjene materijalnog prava pazi u dijelu i granicama razloga navedenih u žalbi, pa obzirom da je tužitelj uspio u sporu, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki IV izreke, osim iznosa od 62,50 eura koji se odnosi na pristup na ročište od 13. travnja 2022. jer navedenog dana ročište nije održano, kao što tuženik tvrdi u žalbi.

22. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. i čl.373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je sa istim uspio u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Rijeci 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Ježek Mjedenjak