Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž Ovr-495/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-3634/2024-4 od 23. kolovoza 2024., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-3634/2024-4 od 23. kolovoza 2024. na način da se odbija ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave.

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika prema ovršenikovom dužniku Addiko bank d.d. po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-349/2021- 22 od 22. veljače 2024., radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 16.085,95 eur i radi naplate troškova od 2.327,12 eur, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj: 717-51005460 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog kod javne bilježnice Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod br. OV- 8186/09 od 23. listopada 2009. Ovršeniku je naloženo ovrhovoditelju naknaditi trošak ovog ovršnog postupka od 230,00 eur.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovršenik i ističe da priložena ovršna isprava - ugovor o kreditu broj: 717-51005460, nije u odnosu na ovršenika, ovršna isprava, jer u odnosu na njega nedostaje clausula exequendi, čime se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i ovrhovoditelju naložiti ovršeniku naknaditi troškove.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz podnesene žalbe postavlja se pitanje da li javnobilježnički akt (isprava) koja ne sadrži opću klauzulu ovršnosti može predstavljati ovršnu ispravu na temelju koje se može prisilno namiriti tražbina drugim predmetima ovrhe, koji nisu bili predmetom javnobilježničkog osiguranja.

5. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, dalje ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Kod toga prema st. 6. istog članka isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

6. Iz Ugovora, koji je javnobilježnički akt, proizlazi da su založni dužnici suglasni da banka (prvotni vjerovnik od kojeg je tražbina u konačnici ustupljena ovdje ovrhovoditelju) na temelju istog neposredno provede ovrhu na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom (čl. 14. Ugovora).

7. Iz navedenih odredbi ove ovršne isprave, međutim, ne slijedi postojanje opće klauzule ovršnosti (clausula exequendi) koju bi dao ovdje ovršenik, kao jamac-platac po Ugovoru, kojom bi pristao na provedbu ovrhe na njegovoj cjelokupnoj imovini, u smislu citiranog čl. 54. st. 1. ZJB-a koji govori o izjavi obvezanika (što znači da nitko drugi nije mogao obvezati ovršenika umjesto njega samog), pa zbog toga, kao i činjenice da niti nekom drugom odredbom Ugovora o davanju kredita nije dana takva izjava, navedena isprava ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje bi ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika.

8. Napominje se da je čl. 19. Ugovora određeno da Ugovor, nakon što ga javni bilježnik solemnizira ima svojstvo ovršne isprave. Dakle, ugovor se može smatrati ovršnom ispravom u smislu odredbi ZJB-a i OZ-a, kada ga javni bilježnik potvrdi (solemnizira), no sve to nije od odlučnog značaja kada Ugovoru nedostaje opća klauzula ovršnosti (clausula exequendi) jer ovršenik nije dao izjavu da se na temelju Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na njegovoj imovini.

9. Slijedom navedenog, budući da po shvaćanju ovog suda predmetna javnobilježnička isprava – solemniziran ugovor o kreditu, ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se mogla ovršiti tražbina vjerovnika na drugim predmetima ovrhe, osim onih iz čl. 16. Ugovora, budući da u ovršnoj ispravi nije navedena opća klauzula ovršnosti (tzv. klauzula exequendi), valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP), odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Ovršeniku, budući da je uspio u žalbenom postupku priznat je trošak sastava žalbe prema Tbr. 13.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 138/23, dalje Tarifa), u iznosu od 500,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25% (125,00 eur).

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Sudac

Larisa Gačanin