REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4902/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, zastupanog po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku u Zagrebu, Crvenog križa 23, protiv tuženika JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, zastupanog po punomoćniku Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, Hrvatskih branitelja 7, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-507/2024-29 od 25. rujna 2025., 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-507/2024-29 od 25. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić u Kutini, Koldvorska 2, poslovni broj Ovrv-428/2024 od 26. veljače 2024. u kojem je tuženiku JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, naloženo platiti tužitelju VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, iznos od 5.880,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2.940,00 eura od 24. studenog 2023. do isplate

- na iznos od 2.940,00 eura od 5. prosinca 2023. do isplate

koje teku do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku JAEGER I LED d.o.o., Novska, Ulica Hrvatskih branitelja 38, OIB: 60585566385, da tužitelju VERDE VU d.o.o., Lučko, Rožmanka 17C, OIB: 58502800281, platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. veljače 2024. do plateža po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 9. Zakona o obveznim odnosima, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. U obrazloženju je navedeno da je između parničnih stranaka nesporno da je postojala poslovna suradnja među njima za posao koji se izvršavao u Njemačkoj, a radilo se o građevinskim radovima za koje je investitorska tvrtka A.M.I. plus GmbH angažirala ovdje tuženika, a tuženik je kao podizvođača angažirao tužitelja. Nesporno je da za poslovnu suradnju između parničnih stranaka nije postojao pisani ugovor već se posao ugovarao putem e-mailova i telefonskim putem, odnosno usmenim putem. Navedeno su parnične stranke učinile nespornim na ročištu održanom 25. ožujka 2025. Između parničnih stranaka je sporno je li predmetni posao po utuženim računima od strane tužitelja izvršen za tuženika te je li tuženik dužan isplatiti tužitelju na temelju predmetnog pravnog posla utužene iznose. Predmetni poslovni odnos između stranaka je valjalo podvesti pod odredbe ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO). Iz svih izvedenih dokaza koji prileže spisu proizlazi da je predmetni posao sklopljen između tužitelja i tuženika kojeg je tužitelj kao izvođač vršio za tuženika kao naručitelja te da je tužitelj na valjanoj pravnoj osnovi izdao račune tuženiku koji su ovdje predmet utuženja. Utvrđenja glede okolnosti s kime je tuženik imao poslovni odnos kao investitorom, bilo da se radi o njemačkom trgovačkom društvu AMI plus GmbH ili nekom drugom trgovačkom društvu, ovom sudu nije bilo relevantno za odlučivanje o predmetu spora. Naime, parnične stranke u ovom predmetu su nesporno bile u poslovnom odnosu, ugovornom odnosu o djelu koji je bio sklopljen usmenim putem te su stranke, sukladno svojim potrebama, ugovarale sve daljnje radove po predmetnom poslu. Ovaj sud drži uvjerljivim tvrdnje saslušanih sudionika u ovom predmetu, iz kojih proizlazi da se predmetni posao izvršavao na tjednim bazama te da su sukladno tome ispostavljeni računi tuženiku. Tuženikove tvrdnje da je tužitelj kao izvođač za posljednji period izvršenja tog posla, utužene poslove vršio direktno za njemačkog investitora, ovom sudu, nakon svih izvedenih dokaza, nisu bile uvjerljive.

3. Tuženik u žalbi navodi da se nedvojbeno ukazuje nelogičnost i besmislenost dokazne podloge kojom se rukovodi sud pri svom zaključku da je tužitelj poslove za koje traži naplatu od tuženika obavio u korist istog, a ne direktno, odnosno u korist investitora, A. M. I. plus Gmbh, a za koje poslove tuženik apsolutno nema nikakvih saznanja, jer kako je i iskazivao njegov zakonski zastupnik ZŠ, te poslove (ako ih je i obavio), tužitelj je dogovarao mimo njega (dakle, na relaciji podizvođač (kooperant-investitor), a sve s izvjesnim razlogom da dobije direktan posao od investitora, ne kao podizvođač, nego kao izvođač. Prvostupanjski sud prema podastrtim dokazima od strane tužitelja (a to su, dakle, „ovjerena izjava zakonskog zastupnika tužitelja ZŠŽ, list 66. spisa, te ovjerenog iskaza svjedoka KŠ, list 68 spisa“) nije mogao, a konačno nije ni smio (a sve s obzirom da Zakon o parničnom postupku ne poznaje niti ne propisuje ovakvu zakonsku formu) zaključivati o tome tko je i u čiju korist izvodio predmetne radove za koji su iskazani računi i da li su ti radovi uopće izvedeni za tuženika ili za neku drugu osobu mimo njihovog poslovnog odnosa, a bez da je pritom imenovane kao svjedoke pozvao na sud i odredio njihovo saslušanje pri čemu bi im svakako imao priliku postavljati pitanja i sam tuženik (njegov punomoćnik), a sve u svrhu jasnog utvrđenja odlučnih činjeničnih okolnosti, a što je načinom postupanja suda ovom uskraćeno i što je napose imalo za posljedicu otvorene i neutvrđene prijeporne činjenične okolnosti, a na koje daje odgovor zakonske odredbe iz čl. 590., 597., st. 1., te čl. 612. ZOO-a koje odredbe načelno obrazloženjem i spominje prvostupanjski sud, međutim, na koje ne upire održivim činjeničnim zaključkom svog obrazloženja. U svjetlu istaknutih okolnosti, također se ukazuje i neodrživim jednostrani zaključak suda kojim on obrazlaže svoje zauzeto vrijednosno uporište „životno logičnim“, tumačeći izjavu Trgovačkog društva AMI plus Gmbh. Naime, ovu izjavu sud potpuno pogrešno ocjenjuje kao prilog tvrdnjama tužitelja i ona svojim sadržajem sama za sebe može upućivati i na recipročni zaključak, a taj je da investitor, nakon poslovne suradnje s istim, iz njemu znanih razloga s istim više ne želi ostvarivati nikakav kontakt („On radi isključivo sa trgovačkim društvom tuženika“), a kako je sukladno iskazivao i sam zastupnik tuženika, a sve u smislu da mu je njegov kooperant htio preuzeti ugovoreni posao. Slijedom svega istaknutoga, i sama odluka o dosuđenom parničnom trošku u korist tužitelja, ukazuje se zakonski neodrživom.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prvostupanjski sud je dao objašnjenje iz čl. 360. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) u odnosu na navode žalbe.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade u iznosu od 5.880,00 eura za obavljeni posao s osnove ugovora o djelu.

9. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti jer se radi o sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

10. Iako se u žalbi poziva na sve žalbene razloge, tuženik u žalbi u cijelosti iznosi nedopuštene žalbene razloge – bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. To iz razloga jer tuženik u žalbi navodi da je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza trebalo utvrditi da tužitelj nije izveo utužene radove za tuženika nego za treću osobu, da prvostupanjski sud nije adekvatno ocijenio utvrđenu činjenicu da tužitelj po utuženim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, da je morao usmeno saslušati KŠŽ i KŠ, te da je pogrešno ocijenio i izjavu trgovačkog društva AMI plus Gmbh.

12. Ipak se dodaje i da ti žalbeni navodi ne ukazuju ni na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je taj sud logično i detaljno obrazložio kako je i zašto utvrdio odlučne činjenice (prvenstveno da je predmetni posao izvršen za tuženika), pa tako i kako je i zašto ocijenio iskaze saslušanih osoba i izjavu trgovačkog društva AMI plus Gmbh. Nadalje, prvostupanjski sud je, protivno žaliteljevim navodima, usmeno saslušao KŠŽ, tuženik nije predložio usmeno saslušanje KŠ (čak se tome i izričito protivio), pa je prvostupanjski sud mogao donijeti pobijanu presudu i na temelju pisanih iskaza (čl. 492.c ZPP-a).

13. Prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o djelu.

14. Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Sudac

Radovan Raduka