Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-420/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno poduzeće d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:87214344239, zastupano po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin & Željko Rožić, odvjetnicima u Križevcima, protiv tuženika GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, Poslovni broj Povrv-240/2024-10 od 22. siječnja 2025. , 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, Poslovni broj Povrv-240/2024-10 od 22. siječnja 2025., u točkama I., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog Polja, poslovni broj Ovrv-866/2024 od 4. listopada 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 111,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća iznosa specificiranih u toj točki izreke do isplate, u točki II. izreke je ukinut isti platni nalog u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura sa zateznom kamatom od 4. listopada 2024. do isplate, u točki III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 232,02 eura, sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2025. do isplate, dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku isplatiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od petnaest dana.
2.Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.U žalbi navodi da tužitelj ne vrši uslugu odvoza komunalnog otpada s adrese njegovog prebivališta, da ne posjeduje kantu za odvoz komunalnog otpada kako to tužitelj lažno tvrdi pa kako nije logično da bi bio izvršen odvoz komunalnog otpada bez kante, da nije logično niti da je tražbinu dužan platiti. Navodi da proizvodi smeće, ali ne ono koje bi mogao dati na odvoz tužitelju, da biootpad baca na gnoj jer živi na selu, da papir spali u peći, a plastične boce prodaje na predviđenim mjestima. Stoga smatra da tužitelj bez osnove zahtijeva plaćanje usluge koja nije izvršena.
4.Tuženik ne iznosi prijedlog o načinu rješavanja žalbe.
5.Žalba nije osnovana.
6.Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a ( pogrešna odluka o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
7.Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da se tražbina tužitelja odnosi na plaćanje računa za komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada iz nekretnine u vlasništvu tuženika u mjestu [adresa], za razdoblje od rujna 2023. do kolovoza 2024. u ukupnom iznosu od 111,84 eura (po 9,32 eura mjesečno). Utvrđuje da tuženik nije platio narečenu tražbinu tužitelja tvrdeći da ne koristi uslugu tužitelja.
8.Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja utvrđuje da se na pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21, 142/23 – dalje: ZGO) kojim je propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada te biorazgradivog komunalnog otpada (članak 13.), da je ta javna usluga od općeg interesa (članak 64.), da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi njegova nekretnina na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika (članak 70. stavak 4.) te da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge. Također utvrđuje da se u nazočnom slučaju primjenjuju i odredbe Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Sveti Petar Orehovec (dalje; Odluka), pri čemu tražbina tužitelja predstavlja naknadu minimalne javne usluge za spremnik zapremine 120 litara.
9.Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tuženik dužan plaćati odvoz komunalnog otpada pa je tako dužan platiti i tražbinu tužitelja iz ovog postupka, budući da ničim nije dokazao da ne bi bio u obvezi plaćanja tih usluga. Stoga održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.
10.Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje u kojemu je bio na snazi ZGO, koji pripada skupini zakona kojima Republika Hrvatska usklađuje nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije. Tako je u skladu s tom obvezom u ZGO preneseno niz direktiva Europske unije iz područja gospodarenja otpadom kojima je zajednički cilj da se gospodarenje otpadom u Europskoj uniji poboljša i postane održivo gospodarenje s ciljem zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi, osiguranja učinkovitog i racionalnog korištenja prirodnih resursa, promicanja načela kružnoga gospodarstva te poboljšanja korištenja energije iz obnovljivih izvora pa se njegove odredbe trebaju tumačiti i primjenjivati u svjetlu propisa EU-a i postojeće prakse Suda Europske unije.
11. Upravo narečenim propisima je ustanovljena obveza korištenja javne usluge na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika, na način da se proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika te obveza plaćanja cijene usluge za obračunskog mjesto, osim za mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. Pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se korisnik oslobodio plaćanja cijene javne usluge su propisane člankom 71. ZGO, međutim, te pretpostavke na strani tuženika nisu ispunjene pa su izneseni prigovori tuženika bez osnove.
12. Kako je uvodno navedeno, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, jer se radi o postupku u sporu male vrijednosti, a na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenjeno da je tuženik dužan koristiti uslugu tužitelja koja se odnosi na sakupljanje komunalnog otpada te je dužan za to plaćati odgovarajuću naknadu.
13.Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I., III. i IV. izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je u točki II. izreke presuda ostala neizmijenjena.
U Rijeci 31. ožujka 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
