Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1674/2025-3

51000 Rijeka

Poslovni

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P366/2020-23 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P366/2020-23 od 25. kolovoza 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-3768246 od 13. studenoga 2006. ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem:

OU-2302/2006, dana 14. studenoga 2006., koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 15.185,10 (petnaesttisućastoosamdesetpet švicarskih franaka i deset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. "Točkom II izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-3768246, od 13. studenoga 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem: OU-2302/2006, dana 14. studenoga 2006., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF". Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.018,98 eur na ime preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.441,63 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništenosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) sadržana u Ugovoru o kreditu u CHF od 13. studenoga 2006., te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 2.018,78 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu radi kupnje vozila za vlastite potrebe u iznosu od 15.185,10 CHF, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 7 godina te uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukama tuženika te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Kamatna stopa i tečaj CHF su se tijekom trajanja ugovora mijenjali odnosno povećavali a tužitelj je otplatio kredit u cijelosti u skladu s obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9. Sporna je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača te da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

11. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula.

12. Tuženik je prethodno osporio visinu restitucijskog zahtjeva tužitelja ali je naknadno istu učinio nespornom poričući jedinu pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, pa prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na ništetnost valutne klauzule pravomoćna 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 6. srpnja 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

15. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući prethodno o ništetnosti ugovorenih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli.

16. Pravilan je stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, odnosno njegova prednika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s time da tuženik nije dokazao da su tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka sud prvog stupnja je proveo dokaze saslušanjem tužitelja te uvid u priloženu dokumentaciju dok je tuženik od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka odustao. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da se obratio tuženiku radi odobrenja kredita u svrhu kupnje vozila, a kredit je otplaćen. Obratio se u nadležnu službu tuženika kojom prilikom nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u kojem navodi da mu druge opcije osim kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti već da mu je dat na potpis prethodno sačinjen sadržaj ugovora i predan radi ovjere kod javnog bilježnika. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kada je zauzeo stav da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 2.018,98 eur koji se protivno žalbenim navodima ne temelji na financijskom vještačenju već su ga stranke učinile neprijepornim. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO kada je tužitelju dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno od kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate.

20. Neosnovano se tuženik poziva da bi valjalo primjeriti odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a. Tužitelj je kredit otplatio pa je ugovor ispunjen ali se ne radi o zabrani manjeg značaja. Prema Direktivi Vijeća 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993. koja je inplementirana u domaće zakonodavstvo, odnosno ZZP zaštita prava potrošača je temeljni postulat europske stečevine, pa o povredama prava potrošača osim nacionalnih sudova odlučuje Sud EU i Europski sud za ljudska prava čije odluke čine zakonodavni okvir državama članicama, tako da se povrede prava potrošača ne mogu smatrati povredama manjeg značaja.

21. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u

CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 pravomoćna, u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 6. srpnja 2020., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

23. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki IV. izreke koji uključuje i trošak pristupa na ročište za objavu presude koje je bilo zakazano 12. kolovoza 2025., s time da iz sadržaja spisa proizlazi da je zamjenica punomoćnika tužitelja po pozivu na isto pristupila, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu jer je tužitelj po nalogu suda istu platio te dokaz dostavio u spis.

24. Iz navedenih razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa istim nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak