Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž-611/2022-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice PH rođ. RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mirku Petrašu, odvjetniku u Virovitici, protiv 1. tuženika SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić, odvjetnicima u Virovitici, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tužitelja i 1. i 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-19/2019-33 od 14. prosinca 2021., na sjednici vijeća 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika SH i 2. tuženika CH, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-19/2019-33 od 14. prosinca 2021. u dosuđujućem dijelu točki. I.A), I.B), I.C) i II. izreke, osim u dijelu točke II. izreke kojim je naložena solidarna isplata.

II. Djelomično se prihvaća žalba 1. i 2. tuženika i preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu solidarne isplate troškova postupka te se u tom dijelu tužbeni zahtjev 1. -3. tužitelja odbija.

III. Odbija se žalba 1. tužitelja TH i 2. tužitelja LH, te potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I.A) i I.B) izreke za pobijani iznos od po 199,08 eura sa zateznom kamatom.

IV. Djelomično se prihvaća žalba 1. i 2. tužitelja, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 482,76 eura sa zateznom kamatom te sudi:

„Nalaže se 1. tuženom SH i 2. tuženom CH da 1. tužitelju TH i 2. tužitelju LH nadoknade daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 482,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

V. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. i 2. tužitelja i 1. i 2. tuženika za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I.A) izreke naloženo je 1. tuženiku da 1. tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2019. do isplate, sve u roku 15 dana, dok se dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 10.000,00 kn/1.327,23 eur pa do utuženih 15.000,00 kn/1.990,84 eura zajedno sa zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

1.2. U toč. I.B) izreke pobijane presude naloženo je 1. tuženiku da 2. tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2019. do isplate, sve u roku 15 dana, dok se dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 10.000,00 kn/1.327,23 eur pa do utuženih 15.000,00 kn/1.990,84 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

1.3. U toč. I.C) izreke naloženo je 2. tuženiku da 3. tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2019. do isplate, sve u roku 15 dana, dok se dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 10.000,00 kn/1.327,23 eur pa do utuženih 15.000,00 kn/1.990,84 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

1.4. U toč. II. izreke presude naloženo je tuženicima da tužiteljima solidarno naknade parnični trošak od ukupno 10.169,99 kn/1.349,79 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelj te tuženici. 2.1. Prvo i drugo tužitelj podnose žalbu u odnosu na odbijajući dio toč. I.A) i I.B za iznos od 1.500 kn/199,08 eura te toč. II. izreke presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25– dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati u pobijanom dijelu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženici pobijaju dosuđujući dio prvostupanjske presude pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelj u cijelosti osporavaju navode iz žalbe 1. i 2. tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a jer suprotno žalbenim navodima tuženika presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

6. Tužitelji sadržajem žalbe neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP -a ističući da sud prvog stupnja nije odlučio da 2. tuženik CH solidarno s 1. tuženikom SH nadoknadi neimovinsku štetu 1. i 2. tužitelju. Naime, iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su tužitelji u tužbi zahtijevali da im tuženici solidarno isplate utužene iznose naknade štete, potom su podneskom od 19. veljače 2019. istaknuli i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim ne zahtijevaju solidarnu isplatu, već 1. i 2. tužitelj potražuju naknadu štete od 1. tuženika, a 3. tužiteljica zahtijeva naknadu štete od 2. tuženika, s time da su 20. siječnja 2020. povukli zahtjev za solidarnom isplatom naknade štete, te su precizirali tužbeni zahtjev na način kako je to odlučeno izrekom prvostupanjske presude, a prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 21. siječnja 2020. utvrdio da je prvotno postavljeni zahtjev povučen. Prema tome, prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio u okviru postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale počinjenjem kaznenog djela od strane 1. i 2. tuženika zbog prijetnji i počinjenja radnji u smislu ugrožavanja njihove osobne sigurnosti, slijedom čega su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

8. Među strankama je nesporno da su tuženici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, posl.br. K-361/2016-45 od 7. studenog 2017. oglašeni krivim za kaznena djela koja su im stavljena na teret.

9. Sporno je da li je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja od strane tuženika, odnosno da li se radi o podijeljenoj odgovornosti za nastalu štetu, kao i visina nastale štete.

10. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Virovitici, posl.br. K - 361/2016-45 od 7. studenog 2017., sud prvog stupnja je utvrdio da je 1. tuženik 16. veljače 2016., u [adresa], uzeo u ruke sjekiru i zamahnuo sa njom prema policijskom službeniku TH (1. tužitelju) te mu je prijetio: "Sad ću te ubiti, mater ti jebem šugavu.", a nakon što je TH pokušao izbjeći napad, 1. tuženik da je trčao za njim sa sjekirom podignutom u zrak, te kada je službenica RH udana PH (3. tužiteljica) ispalila hitac upozorenja, odbacio je sjekiru i krenuo prema TH mašući rukama u namjeri da ga fizički napadne, vrijeđajući ga pogrdnim riječima: "Govno jedno usrano, pucao bi u mene.", te da je istog dana na istom mjestu i u isto vrijeme prijetio LH (2. tužitelju) da će ga ubiti i zapaliti, nakon čega je gorivo iz kanistra izlio na njegovu odjeću i pokušao zapaliti gorivo, tako da mu je ozbiljno prijetio.

11. Uvidom u istu kaznenu presudu nadalje utvrđuje da je 2. tuženik oglašen krivim da je 16. veljače 2016., u [adresa], a nakon uporabe raspršivača sa nadražujućom tvari od strane TH (1. tužitelja), istome uputio prijeteće riječi: "Pronaći ću ja tebe, đubre jedno, platit ćeš mi za ovo.", dok je RH (3. tužiteljici) uputio riječi: "Kurvo jedna, droljo, jebo te FH, jebo te onaj tko te zaposlio, ti ćeš pucati u mom dvoru, ubit ću te.", ozbiljno joj prijetio smrću, tako da su tuženici počinili kaznena djela i to: SH (1. tuženik) kazneno djelo protiv javnog reda - napadom na službenu osobu, opisano u čl. 315. st. 4. u svezi st. 1. istog čl. Kaznenog zakona /11, a kažnjivo po čl. 315. st. 4. Kaznenog zakona/11, kao i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. istog članka Kaznenog zakona/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona/11, a CH (2. tuženik) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. istog članka Kaznenog zakona/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona/11.

12. U odnosu na istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti, sud prvog stupnja je iz iskaza saslušanih svjedoka ĆH i DH te tužitelja isti ocijenio neosnovanim, dok je u odnosu na visinu neimovinske štete proveo medicinsko vještačenje po sudskoj vještakinji – psihijatrici Mariji Kudumija Slijepčević, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 -dalje: ZOO), odlučio kao u toč. I.A), I.B) i I.C) izreke pobijane presude.

13. Odluku o parničnom trošku, donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP-a pri čemu utvrđuje da da su tužitelji uspjeli u ovom parničnom postupku sa 66,66 %, a tuženici sa 33,33 %, da tužiteljima pripada parnični trošak u iznosu od 14.065,26 kn, a tuženicima u iznosu od 3.895,27 kn te prebijanjem tih troškova konačno dusuđuje tužiteljima iznos od 10.169,99 kn.

14. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na utvrđenu isključivu odgovornost 1. i 2. tuženika s obzirom na provedene dokaze. Na navedenu okolnost su saslušani tužitelji i svjedoci suglasno iskazali da su tužitelji kao policijski djelatnici, postupajući po službenoj dužnosti postupali sukladno pravilima službe, odnosno ni na koji način nisu neprimjereno ili nasilnički ponašali prema tuženicima, pa tako niti doprinijeli nastanku štete, slijedom čega se žalbeni navodi tuženika o podijeljenoj odgovornosti tužitelja, ukazuju u cijelosti neosnovanima.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke, kojima prigovaraju da je vještačenje provedeno bez medicinske dokumentacije te nakon proteka 6 godina, nisu prihvaćeni, kraj činjenice da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na temelju psihijatrijske obrade tužitelja te je vještak usmeno obrazložila nalaz i mišljenje na ročištu 14. prosinca 2021. i argumentirano otklonila primjedbe tuženika na dani nalaz i mišljenje, koje ponovno iznose u žalbi. Naime, vještak je pojasnila da se provedeno vještačenje temelji na procjeni štetnog događaja-životno ugrožavajućoj situaciji, anamnestičkim podacima i kliničkim instrumentima koji se koriste za procjenu PTSP simptoma, te na osnovu utvrđenog psihičkog statusa, kao i na dostupnim opisima forenzičkog događaja. a nakon kojeg saslušanja stranke nisu imale primjedbi, ni prijedloga. Tuženici nastavno neosnovano prigovaraju da je u postupku bilo potrebno provesti dokaz psihološkim vještačenjem jer je vještak obrazložila da to nije bilo nužno s obzirom da tužitelji prilikom pregleda nisu izražavali psihičke smetnje.

16. Kod primjene odredbe čl. 1100. ZOO-a i dosude pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, visina štete ovisi o okolnostima konkretnog slučaja te je prvostupanjski sud ocijenio sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, prije svega da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno da su tužitelji uslijed štetnog događaja od 16. veljače 2016. pretrpjeli intenzivan primarni strah u trajanju od oko 2 sata, sekundarni intenzivni strah daljnja 4 sata, srednjeg intenziteta 2 dana, nakon čega razvijaju akutni stresni poremećaj u trajanju od mjesec dana, te osjećaju strah i poniženost minimalno narednih 5 mjeseci, kao i da su morali ulagati pojačane napore da bi funkcionirali i to 20 % prvih mjesec dana nakon stradavanja te 10 % narednih 5 mjeseci, s time da nisu zaostale trajne psihičke posljedice, te imajući da umu da su tužitelji policijski službenici mlađe životne dobi, te je pravilno ocijenio da svakome od tužitelja pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn. Neosnovano tuženici prigovaraju visini dosuđene pravične novčane naknade ukazujući da upravo okolnost da su tužitelji policijski službenici ne opravdava naknadu štete u dosuđenom iznosu, pri čemu je za istaknuti da je vještak psihijatar u nalazu istaknula da predmetni događaj predstavlja traumatsku, životno ugrožavajuću situaciju koja kod zdravih osoba izaziva psihičke reakcije i koje su rezultirale trpljenjem straha i privremenom potrebom za ulaganjem pojačanih napora kod tužitelja. U vezi s time nisu osnovani ni žalbeni navodi 1. i 2. tužitelja u odnosu na odbijanje naknade neimovinske štete (za iznos od po 1.500,00 kn) jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu.

17. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužiteljima na iznos neimovinske štete dosudio zateznu kamatu od dana 18. veljače 2019., kao dana podnošenja tužbe.

18. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda, utvrđeno je da odluka o troškovima parničnog postupka nije pravilna i to u dijelu u kojem su tuženici obvezani solidarno nadoknaditi troškove postupka tužitelja, ali i u odnosu način obračuna troškova postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

18.1. Naime, u odluci o glavnoj stvari tuženici nisu obvezani na solidarnu isplatu pa slijedom toga ne postoji ni obveza 1. i 2. tuženika na solidarnu isplatu troškova postupka (čl. 161. st. 3. ZPP-a), te je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja trebalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja.

18.2. Nadalje, osnovano 1. i 2. tužitelji prigovaraju pravilnosti odmjeravanja njihovih troškova u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelji su u sporu uspjeli u omjeru 83,33 % (100%+66,66%/2), dok je uspjeh tuženika 16,67 %. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženici su osporavali osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete, istaknuli su i prigovor podijeljene odgovornosti pa se stoga omjer uspjeha tužitelja obračunava i s obzirom na uspjeh u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga se troškovi tužitelja odmjeravaju prema uspjehu u sporu od 83,33 % umanjenom za uspjeh tuženika od 16,67% i tužiteljima pripadaju troškovi postupka za razliku od 66,66%. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupan trošak tužitelja s osnova zastupanja, sudskih pristojbi i predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 21.100,00 kn i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima, s time da tužiteljima u cijelosti pripadaju troškovi vještačenja u iznosu od 5.000,00 kn primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je u postupku to bio nužan trošak, dok im u preostalom dijelu pripada razmjerni dio od 66,66% troškova postupka u iznosu od 16.100,00 kn, što iznosi 10.732,26 kn, što daje ukupno iznos od 15.732,26 kn. Stoga tužiteljima pripada daljnji trošak u vidu razlike tog iznosa i iznosa koji je odmjerio prvostupanjski sud od 14.065,26 kn i to u dijelu koji njima pripada (2/3), što iznosi 1.111.83 kn. Osim toga, nije bilo osnova da se tužiteljima umanji njihov trošak za trošak tuženika u omjeru od 33,33% jer tuženici svoj trošak namiruju razmjernim umanjenjem troška tužitelja kako je to prethodno navedeno, pa je tužiteljima trebalo odmjeriti i iznos za koji je umanjen njihov trošak (3.895,27 kn) u njihovom udjelu, što iznosi 2.596,85 kn pa ukupno 1. i 2. tužitelju pripada daljnji trošak u iznosu od 3.708,18 kn/ 492,16 eura.

19. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

20. Budući da stranke u žalbama nisu uspjele u odnosu na glavnu stvar, već su uspjele dijelom u odnosu na sporednu tražbinu, to im u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Tužiteljima nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP -a).

21. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu toč. I. A) i I.B izreke ( za nepobijani iznos od po 3.500,00 kn), te u odbijajućem dijelu točke I.C) kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović