Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-65/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianić odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod poslovnim brojem P-233/2023 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod poslovnim brojem P-233/2023 od 28. studenog 2025. u točkama I i II izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.607,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama počev od 19. ožujka 2016. pa do isplate te u točki II izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.014,32 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. studenog 2025., tj. od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku uključujući troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 5.607,71 eur temeljem ništetnosti ugovora o kreditu od 26. srpnja 2007. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i ugovaranje anuiteta u CHF prema tečaju na dan isplate cijeneći činjenicu da između stranaka zaključen dodatak ugovora o kreditu 18. ožujka 2016.

6. Među strankama nije sporno da su 26. srpnja 2007. sklopile ugovor o kreditu broj 3210385831, a kojim ugovorom je tuženik tužiteljici odobrio kredit u iznosu od 58.000,00 CHF sve u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,90% sukladno čl. 2. ugovora te da je anuitet ugovoren u švicarskim francima uz obvezu plaćanja u protuvrijednosti kuna na dan isplate te je 18. ožujka 2016. izvršena konverzija kredita iz CHF u euro.

7. Sporno je tijekom postupka pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, da li je tražbina tužiteljice u zastari, da li su ništetne odredbe ugovora o kamatnoj stopi i glavnici koja je promjenjiva i vezana za tečaj CHF, da li je tužiteljica aktivno legitimirana s obzirom na činjenicu da je prihvatila konverziju.

8. Stoga ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada smatra da unatoč provedenoj konverziji tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa na način kako je to odlučeno u točki I izreke jer da je utvrđenje suda prvog stupnja suprotno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Gos-1/2019 i Rev-637/2019 jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je konverzija kredita izvršena na temelju ZID ZPK/15 prema čl. 19. b. tog zakona kojim je propisano da konverzija kredita u CHF u kredit u eur i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača sa kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eur, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru.

10. Naime odredbama ZID ZPK/15 niti Dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog Zakona, izrekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi zbog promjenjive valutne klauzule. Dodatkom ugovora o kreditu uređeno je pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja tog ugovora, ali ne i pitanje preplaćenih kamata u razdoblju koje je prethodilo konverziji, a do koje pretplate je došlo zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti u CHF u kredit u valuti eur koja je izvršena na temelju ZID ZPK/15, odnosi se isključivo na ugovorne obaveze proizašle iz ugovora o kreditu, ali ne i na izvanugovorne obaveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita po osnovu ništetnih ugovornih odredbi.

11. Stoga je pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da korisnicima kredita pa tako i tužiteljici, unatoč sklopljenom Dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija, pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih(preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale.

12. Takvo pravno stajalište je sukladno pravnom shvaćanju suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., EP protiv Erstebank Hungary Zrt,C-118/17 prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje odnosno na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pritom nije od značaja okolnost što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji, dok je u nazočnom slučaju riječ o izmjeni ugovora suglasnošću stranaka. Naime iako mjerodavnim odredbama ZID ZPK/15 u odnosu na potrošača nije propisana obveza sklapanja sporazuma o konverziji, s obzirom na okolnosti i razloge zbog kojih je donesen taj propis i kojim je izvršena konverzija(stalni rast tečaja CHF te značajno povećavanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu), nameće se zaključak da je potrošač bio primoran prihvatiti konverziju kako se ne bi doveo u stanje nemogućnosti plaćanja ugovornih anuiteta te s tim u vezi do ozbiljnih posljedica(plaćanje zateznim kamata, raskid ugovora, ovrha na založenim nekretninama).

13. Isto tako shvaćanje suda prvog stupnja sukladno je i presudi Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibecaja Banko, SA, prema kojim nepoštene odredbe ugovora koje je trgovac sklopio sa potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome, izuzimaju se od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodno informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju iz njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora što u nazočnom slučaju nije ispunjeno.

14. Pozivanje tuženika u žalbi na presudu Suda Europske unije pod poslovnim brojem C-567/20 u pravcu da potrošač koji je prihvatio konverziju nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovu ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope odnosno valutnoj klauzuli u CHF nije osnovano iz razloga što izračun konverzije iz čl. 19. c ZID ZPK/15 uključuje i te uplate, jer je Vrhovni sud u odluci pod posl. br. Rev-1096/2022 u toč. 22. obrazloženja naveo sasvim suprotan stav da sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji te se pozivaju i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. u kojoj je navedeno „ da banka potpisivanjem aneksa(dodatak ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu“, i da se može zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

15. Navedeno pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud s time da se napominje da bi se potrošač mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, a samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

16. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tri godine nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Naime takav zaključak proizlazi iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 Xz protiv Ibecaja Banko SA. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava potrošačima, korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da presuda iz spora za kolektivnu zaštitu potrošača se ne odnosi na konvertirane CHF kredite već samo na nekonvertirane CHF kredite i da pravomoćnost presude u pogledu novčanih tražbina s osnove CHF valutne klauzule iz nekonvertiranih CHF kredita nemaju nikakav utjecaj na pitanje početka tijeka i nastupa zastare potraživanja.

18. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe o zastari i prekidu zastare jer podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku pod poslovni broj P- 1041/2012 došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te je zastara počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena u odnosu na ništetnost odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara je počela teći 13. lipnja 2014., a 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Stoga nije protekao rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a te tražbina tužitelja nije u zastari.

19. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica potrošač po čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača jer je utvrđeno da je kredit podignut radi kupnje stana za potrebe obitelji tužiteljice, te da ugovor nije zaključen za svrhe koje bi bile namijenjene zanimanju tužiteljice niti njezinoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti, a tuženik tijekom postupka nije naveo činjenice niti predložio dokaze u pravcu utvrđenja drugačijih odlučnih činjenica.

20. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u vezi s učincima izvršene konverzije.

21. Ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li su iznosi izvršene pretplate temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 26. srpnja 2007. koje iznose je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka do izvršene konverzije, uzeti u obzir prilikom konverzije kredita te u obračun iste a koju činjenicu prvostupanjski sud nije utvrđivao, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

22. Naime, sklapanjem Dodatka temeljnog Ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli. Intencija u čl. 19.b i čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/07 ( "Narodne novine br. 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se je riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana sklapanja Dodatka ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su se konverzijom po ocjeni ovoga suda riješila isključivo pitanja ugovornih obveza ali ne i obveza potrošača proizašle iz ništetnih ugovornih odredbi.

23. U situaciji kada je provedena konverzija po ocjeni ovoga suda u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanje da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

24. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je provedenim vještačenjem utvrdio iznose pretplata temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 26. srpnja 2007. do izvršene konverzije u iznosu od 5.121,53 eur i da prema čl. 5. dodatka ugovora (koji se ne nalazu u spisu) zbog uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate je veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR. Međutim, provedenim vještačenjem nije utvrđivao da li su i u kojem opsegu ti iznosi uzeti u obzir prilikom konverzije kredita te da li unatoč konverziji postoji razlika na štetu tužiteljice kao potrošača i to između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti naprijed navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka tužitelju uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s čl. 19.c ZID ZPK, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

25. Zbog navedenog prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 370. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

26. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno iznesenom (toč. 24.), te provođenjem vještačenja utvrditi i činjenicu da li su iznosi pretplata uzeti u obzir prilikom konverzije, u koliko jesu u kojem iznosi te da li postoji obračunska razlika, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka pa tako i o troškovima u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st.3. ZPP-a).

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić