Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-418/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i Ingrid Bučković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Karlovca, Karlovac, Banjavčićeva br. 9, OIB: 25654647153, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Medariću, odvjetniku iz Karlovca, protiv tužene NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirjani Oredić odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić iz Karlovca, radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-5/2024-23 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-5/2024-23 od 13. siječnja 2026.
II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.344,38 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj iseliti iz stana u [adresa] (ranije [adresa]), koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od dvije sobe, ostave, kupaonice s WC-om u ukupnoj površini od 33,06 m2 i koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i predati navedeni prostor slobodan od osoba i svojih stvari u isključivi posjed tužitelju.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 6. svibnja 2003. godine zaključile Ugovor o najmu stana u [adresa] na određeno vrijeme do okončanja postupka povrata stana vlasnicima; da je ugovoreno da Ugovor sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom tog vremena; da se ugovor zaključen na određeno vrijeme smatra prešutno obnovljenim na neodređeno vrijeme ako najmoprimac nastavi koristiti stan, a najmodavac se tome ne protivi; da će se smatrati da se najmodavac tome ne protivi ako do isteka vremena na koje je ugovor zaključen i 15 dana nakon isteka tog vremena nije pismeno ili preko suda zatražio od najmoprimca da mu preda stan; da je otkazni rok tri mjeseca i da se računa od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani, a da je rok za iseljenje po raskidu ugovora 30 dana. Nadalje utvrđuje da je tužena dana 3. srpnja 2007. godine nasljeđivanjem postala suvlasnicom ½ dijela kuće i dvorišta u [adresa] u [adresa] ukupne površine 359 m2, te oranice u istoj ulici površine 378 m2, da tu nekretninu nije moguće etažirati, niti geometrijski podijeliti jer da je izgrađena kao jedna stambena jedinica i da je tržišna vrijednost nekretnine 55.900,00 eur. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je pred istim sudom pod poslovnim brojem R1-86/18 pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine kuća, dvorišta i oranice u [adresa] u [adresa] po predlagateljici NĐ protiv protustranke SĐ, da je pravomoćnim rješenjem od 27. veljače 2020. godine upućena predlagateljica NĐ da protiv protustranke SĐ pokrene parnični postupak, da je SĐ podnijela tužbu protiv NĐ radi naknade za ulaganje u kuću na adresi u [adresa] i da taj postupak nije pravomoćno završen.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tužitelj dana 05. srpnja 2018. donio odluku o otkazivanju predmetnog Ugovora o najmu stana iz razloga što je tužena stekla u suvlasništvo ½ kuće u [adresa], da je navedenu odluku o otkazivanju ugovora tužena preuzela dana 13. srpnja 2018., a istoga dana da je preuzela i poziv da u roku od 3 mjeseca od dana preuzimanja Odluke o otkazivanju ugovora o najmu stana tj. do dana 13. listopada 2018. godine preda tužitelju predmetni stan slobodan od osoba i stvari. Tužena da je dala na zapisnik u gradskoj upravi Grada Karlovca izjavu da kuću koju je naslijedila u naravi koristi njena sestra SĐ s kojom nije u dobrim odnosima, da kuću nije moguće podijeliti i da sestra ne želi kuću prodati.
6.3. Prvostupanjski sud se poziva na članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i utvrđuje da bi nalog suda da se tužena iseli iz predmetne kuće predstavljao neopravdano miješanje sudbene vlasti u pravo tužene na dom i takvo postupanje da bi bilo protivno članku čl. 8. st. 1. i st. 2. Konvencije. Naime, predmetni stan da je po izjavi tužene njezin jedini dom u kojem živi više od dvadeset godina neprekidno sa svojom kćerkom, dok činjenica što je tužena naslijedila ½ kuće u kojoj stvarno živi njezina sestra sa sinom i dečkom i koja nije podobna za život dvije obitelji, te nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice naslijeđene kuće, nije opravdan razlog da tužitelj otkaže ugovor o najmu stana i zahtjeva iseljenje tužene iz predmetnog stana. Tužena da je suvlasnica u ½ suvlasnička dijela kuće koja je podobna za život jedne obitelji jer je izgrađena kao jedna stambena jedinica i nije je moguće etažirati niti geometrijski podijeliti, da tržišna vrijednost navedene kuće sa susjednom česticom iznosi ukupno 55.900,00 eura, što znači da vrijednost suvlasničkog dijela tužene iznosi ukupno 27.950,00 eur, pa čak i da se provede razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina tužena da sa dobivenim iznosom od 27.950,00 eur ne može sebi kupiti drugu nekretninu podobnu za stanovanje u [adresa] prema općepoznatim sadašnjim tržišnim cijenama. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, pri čemu nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1. U ovom predmetu je već jednom donesena prvostupanjska presuda koja je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1767/21 od 19. lipnja 2024. s uputom da u nastavku postupka prvostupanjski sud nadopuni test razmjernosti u odnosu na tužitelja radi postizavanja pravične ravnoteže između prava tužene na dom i obveza tužitelja prema građanima koji ulaze u tzv. ranjive kategorije.
8.2. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije postupio prema navedenoj uputi jer da nije proveo do kraja test razmjernosti. Pri tome treba reći slijedeće. U nastavku postupka provedeno je vještačenje na okolnost mogućnosti razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini koju je tužena naslijedila i na okolnost vrijednosti suvlasničkog dijela tužene. Točno je da nije proveden test razmjernosti u odnosu na tužitelja, međutim, nije riječ o propustu suda, nego o potpunoj pasivnosti tužitelja koji se nije pozvao niti na jednu činjenicu, nit je predložio bilo koji dokaz u tom pravcu, već je po prvi puta to učinio u žalbi (da postoji dugačka lista osoba za sklapanje ugovora o najmu stana zbog teške socijalne situacije, te da nema dovoljno stanova za zbrinjavanje ovih potreba), iako je te činjenice trebao navesti u postupku pred prvostupanjskim sudom i dokazati ih i tada bi se mogao provesti test razmjernosti. Prvostupanjski sud ne može provoditi dokazni postupak po službenoj dužnosti jer nema ta ovlaštenja, osim u iznimnim situacijama (a ova to nije). U uputi iz naprijed navedenog ukidnog rješenja ovaj sud je naveo da je potrebno uzeti u obzir pravnu poziciju tužitelja koji kao jedinica lokalne samouprave ima dužnost stambeno zbrinuti socijalne slučajeve, građane u teškom zdravstvenom položaju, mlade i branitelje jer da u transparentnom postupanju sa stambenim fondom tužitelj treba voditi računa o interesima svih navedenih skupina građana. Međutim, test razmjernosti prvostupanjski sud je mogao provesti samo na temelju činjenica na koje se pozvao tužitelj i dokaza koje je predložio tužitelj. Tužitelj je bio taj koji je trebao dokazati da njegova obveza prema građanima koji ulaze u ranjive kategorije ima prevagu pred pravom tužene na dom. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj nije naveo niti jednu činjenicu u tom pravcu, niti je predložio bilo kakav dokaz, pa je stoga pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravo na dom tužene sprječava njezino iseljenje iz predmetnog stana.
9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
10. O zahtjevu tužene za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
