REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2947/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GAVRAN d.o.o. Kućanci, Stjepana Radića 43, OIB 74379864673, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. Zagreb, OIB 27759560625, Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 81.625,45 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-114/2024-51 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-114/2024-51 od 29. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tuženikova žalba protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-114/2024-51 od 29. svibnja 2024. u dijelu presumiranog odbijanja tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.342,67 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-114/2024-51 od 29. svibnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od od 81.625,45 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 1. travnja 2021. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.763,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se po stopi koja se plaća za ostale odnose od 29. svibnja 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, presuda je donesena suprotno uputi iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1126/2023-2, pogrešno je sud utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.913,61 EUR.
3. Tuženik je izjavio žalbu protiv protiv odluke o parničnim troškovima u dijelu u kojem prvostupanjski sud nije dosudio zatraženi parnični trošak, i to u iznosu od 10.342,67 EUR. Žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže dosuditi tuženiku pored dosuđenog parničnog troška u točki II. izreke i daljnji traženi iznos od 10.342,67 EUR ukupno za svaku pojedinu radnju sa zakonskom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 462,50 EUR.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni relevantnog materijalnog prava.
9. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio je i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženju presude dao razloge kojima je opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni i argumentirani. Zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, a sve kako je to odlučio u točki I. izreke presude.
10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadom štete iz razloga što tužitelj nije mogao vršiti lov i ostvarivati zaradu od lovnog turizma jer da je tuženik svojim aktivnostima poremetio eko sastav lovišta.
11. Ukratko, tužitelj je koncesionar lovišta XIV/16 Kapelački lug, koji se nalazi jugozapadno od Donjeg Miholjca, a ustanovljeno je za uzgoj krupne divljači (jelenske divljači). Krajem kolovoza i početkom rujna 2020. godine tuženik je u svrhu pojačanja proizvodnje i istraživanja ugljikovodika započeo s pripremnim radovima i 3D seizmičkim snimanjima na području lovišta tužitelja. Radovi su se odvijali u sezoni kada je bio otvoren lov na jelene. Tužitelj navodi da je postavljanjem seizmičkih kablova, prijamnika (geofona), te radnim vozilima koja su se koristila kao seizmički izvor energije i koja se kreću po linijama profila, tuženik direktno izvršio izgon divljači iz cijelog lovišta, čime je smanjen broj divljači ispod granica predviđenih Lovno gospodarskom osnovom, kojim aktivnostima je uništena mreža šumskih prosjeka i svijetlih pruga i višegodišnjih remiza. Zbog navedenih aktivnosti nije se mogao vršiti lov i ostvarivati zarada od lovnog turizma. Tužitelj je zbog štete uzrokovane radovima tuženika proveo postupak osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1-127/2020 u kojem postupku je provedeno vještačenje po vještaku za šumarstvo i lov dr. sc. EI, prema čijem nalazu i mišljenju ukupna šteta koju je tužitelj pretrpio kroz lovnu 2020./2021. godinu iznos i 683.957,00 kn.
12. Dakle, nije sporno da je tužitelj bio koncesionar opisanog lovišta, te da je na temelju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i INA d.d. (investitor) od 26. ožujka 2020. INA d.d. vršila 3D ispitivanja na lovištu tužitelja tijekom 2020. godine.
13. Prema članku 33. stavku 1. točki 1. Ugovora o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika od 26. ožujka 2020., investitor potpuno i isključivo pravno odgovara Republici Hrvatskoj i trećim osobama i obvezan je naknaditi svaku štetu Republici Hrvatskoj i trećim osobama koje investitor, njegovi radnici ili podizvođači i njegovi radnici mogu uzrokovati osobama, imovini ili pravima drugih osoba kao posljedicu ili rezultat naftno-rudarskih radova uključujući i svaku štetu u okolišu. U tom smislu, pravilno je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije.
14. Iz prijave početka 3D seizmičkog snimanja na istražnom prostoru DR-03 nije vidljivo da je tuženik prijavio početak snimanja 9. rujna 2020.; a iz obavijesti Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 2. travnja 2020. upućenom Lovačkom savezu proizlazi da je na snazi odluka o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, uslužnih djelatnosti i održavanja športskih i kulturnih događanja time da do daljnjega predlažu obustaviti sve aktivnosti vezane uz lov, osim nadzora i čuvanja lovišta odnosno hranjenja divljači. Nadalje, iz rješenja Osječko-baranjske županije od 27. srpnja 2021. i 28. srpnja 2020. proizlazi da se tužitelju zabranjuje lov divljači obična srna u državnom lovištu Kapelački lug.
15. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj koncesionar lovišta Kapelački lug površine 5.700 ha, a da je tuženik na lovištu tužitelja površine 1.500 ha (koji predstavlja 25% ukupne površine lovišta) u razdoblju od 29. rujna do 1. listopada 2020., te u tri navrata po dva dana u listopadu 2020. sveukupno osam dana vršio snimanje za potrebe istraživanja ugljikovodika.
16. Imajući u vidu prethodno izneseno, a sve u svezi primjene članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO), razvidno je da je tuženik s Vladom Republike Hrvatske zaključio Ugovor o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika od 26. ožujka 2020., da je tuženik o početku 3D snimanja na lovištu tužitelja 9. rujna 2020. obavijestio nadležne institucije te da je o danima snimanja na lovištu obaviješten tužitelj, iz čega pravilno sud zaključuje da u radnjama tuženika na lovištu tužitelja nema protupravnosti. Isto tako, budući je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske od 2. travnja 2020. obvezao tužitelja na obustavu aktivnosti vezanih uz lov, osim nadzora i čuvanja lovišta odnosno hranjenja divljači i da je rješenjem Osječko - baranjske županije od 28. srpnja 2020. tužitelju zabranjen lov divljači obične srne, pravilno sud zaključuje da tužitelj na predmetnom lovištu u spornom razdoblju od 29. rujna do 1. listopada 2020. i tijekom šest dana u listopadu 2020. godine nije smio obavljati lov.
17. Imajući u vidu prethodno izneseno, prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda kako radnje koje je obavljao tuženik u svezi Ugovora o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika od 26. ožujka 2020. nije u uzročnoj vezi s radnjama tuženika u lovištu tužitelja, slijedi zaključak da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1045. ZOO-a zbog kojih je pravilno sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
18. Pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima u smislu članka 154. i članka 155. ZPP-a, kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na tuženika. Tužitelj u žalbi ni ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku. Međutim, tuženik je izjavio žalbu protiv odluke o parničnom troškovima u dijelu u kojem mu prvostupanjski sud nije dosudio zatraženi parnični trošak.
19. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke i odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I. i II. izreke; a na temelju članka 166. ZPP -a u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. istoga Zakona – odlučiti kao u točki II. izreke i odbiti tuženikovu žalbu protiv odluke o presumiranom odbijanju tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.342,67 EUR.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Maja Bilandžić
