Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1734/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-608/2020-8 od 15. svibnja 2025., 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-608/2020-8 od 15. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 6.500,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja na iznos od 5.000,00 kn teče od 21. rujna 2015.do isplate a na iznos od 1.500,00 kn od 12. siječnja 2015. pa do isplate.

2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“ ,

te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, zajedno u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj navodeći sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.500,00 kuna na ime naknade imovinske štete radi izmakle koristi, a za koju štetu tvrdi da mu je nastala zbog nemogućnosti da kao branitelj zastupa Feliksa Unkovića na raspravama održanim 12. siječnja 2015. i 21. rujna 2015.u predmetu koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem IK-956/2000, iz razloga što mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014., a koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je tužitelj time oslobođen optužbe, nakon čega je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. u odnosu na njega ukinuta obustava prava na obavljanje djelatnosti, prethodno utvrđena rješenjem od 8. rujna 2014.

5. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je u vremenskom razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju na snazi bila mjera zabrane obavljanja odvjetništva i da je Vrhovni sud RH odlukom posl.br.: IK-.646-14-17 od 23. svibnja 2017. preinačio i odbio optužbu protiv tužitelja, no sporno je postojanje zakonskih pretpostavki odgovornosti s osnove naknade štete.

6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio kako je optuženog na raspravi od 12. siječnja 2015. zastupala odvjetnica Jelena Mandarić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Lubina, Čutura i pr. j.t.d. dok je na ročištu od 21. rujna 2015. optuženika zastupala kao braniteljica Doris Košta, te iz navedenog zaključio kako je odvjetnica Jelena Mandarić zastupala stranku kao odvjetnik iz spomenutog odvjetničkog društva Lubina, Čutura i dr. j.t.d., pa tužitelju nije nastupila šteta, dok u odnosu na zastupanje odvjetnice Doris Košte na ročištu od 21. rujna 2015. zaključuje da tužitelj nije dokazao da je upravo taj izostanak tužitelja kao branitelja rezultirao nastankom štete i da je u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovom obustavom obavljanja odvjetništva, jer je optuženik tijekom cijelog kaznenog postupka imao dva branitelja, kako odvjetnike OD Lubina, Čutura dr. j.t.d. (čiji je tužitelj osnivač i član) tako i odvjetnicu Doris Koštu.

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, a s takvom pravnom ocjenom suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

9. Prema odredbi čl. 27. st. 1. i 2. Zakona odvjetništvu ( „Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je da dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetničko društvo koje se osniva kao javno trgovačko ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću, a st. 3. je propisano da se na odvjetničko društvo na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima, osim ako ovim Zakonom nije što drugačije uređeno.

10. Nadalje, sukladno čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11 i 68/13) trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, a čl. 5. propisano je da trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti i biti tuženo pred državnim ili izbranim sudom i sudjelovati u drugim postupcima.

11. Također, prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze suprotne strane, dok u skladu s odredbom članka 221a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Budući da je tužitelj u vrijeme zabrane obavljanja odvjetničke službe bio član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., prihodi od zastupanja stranaka su prihodi odvjetničkog društva, a ne pojedinog člana. Za zastupanje pred prvostupanjskim sudom u gore navedenom predmetu su temeljem punomoći Feliksa Unkovića bili ovlašteni i drugi odvjetnici Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. tako da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na osobno izgubljen prihod jer tada nije bio samostalni odvjetnik već se prihod ostvarivao u korist i za račun Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Međutim, u konkretnom predmetu društvo nije bilo onemogućeno zastupati spomenutog optuženika, dapače, Jelena Mandarić, kao odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., je obavila spornu radnju zastupanja na ročištu od 12. siječnja 2015. i time omogućila da društvo ostvari prihod od zastupanja.

13. Neosnovano žalitelj smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je u obrazloženju naveo kako su izvedeni pojedini dokazi (uvid u disciplinski predmet HOK-a i Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001), a koji prema navodima istog nisu bili izvedeni. Naime, osim što su ti navodi neosnovani (što proizlazi iz stanja spisa), za istaknuti je kako je sadržaj konkretnih predmeta u koje je obavljen uvid, među strankama nesporan.

14. Konačno, tužitelj smatra kako su pojedini u žalbi citirani dijelovi obrazloženja presude nerazumljivi. Međutim, za ukazati je da isti sadržajno ne predstavljaju dio ovdje pobijane presude.

15. Također, žalitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tuženiku pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

16. Stoga je trebalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 31. ožujka 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević