REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-521/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONTARINI d.o.o., Solin, Ulica Hrvatskih žrtava 102, OIB 20497861851, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, radi isplate iznosa od 26.486,24 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-220/2020-26 od 17. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-220/2020-26 od 17. studenog 2025.:

- u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića, Split, poslovni broj Ovrv-39/19 od 21. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 26.486,24 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2017. do isplate s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 813,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku o petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.775,90 eura sa zateznim kamata koje teku od 17. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-220/2020-26 od 17. studenog 2025. u dijelu točke I. izreke u odnosu na stopu zateznih kamata na trošak ovršnog postupka i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića, Split, poslovni broj Ovrv-39/19 od 21. siječnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na trošak ovršnog postupka u iznos od 813,86 od 21. siječnja 2019. do isplate povrh stope naznačene u točki I. izreke ove presude i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-220/2020-26 od 17. studenog 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića, Split, poslovni broj Ovrv-39/19 od 21. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 26.486,24 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2017. do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 813,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2019. do isplate, dok je citirani platni nalog sadržaj u javnobilježničkom rješenju o ovrsi ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,45 eura sa zateznim kamatama i u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.775,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.511,76 eura odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da se tužitelju dosuđeni iznos odnosi na naknadu za ugovorene i naknadno izvedene građevinske radove obračunate računom broj 54/1/1 koji je izdan po okončanoj situaciji i pratećem troškovniku okončane situacije, sve temeljem Ugovora o izvođenju radova od 26. kolovoza 2016. (dalje: Ugovor) sklopljenog između tužitelja kao izvođača radova i tuženika kao naručitelja (investitora) radova. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka, tijekom kojeg je izveo dokaz građevinskim vještačenjem, saslušao je zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoke, te je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju, utvrdio da je tužitelj izveo sve ugovorene radove kao i naknadne radove koje je tuženik odobrio i prihvatio i kojima se koristi, slijedom čega je zaključio da je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu naknade za te radove na temelju čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom ovome sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen uz klauzulu „ključ u ruke“, budući da su stranke ugovorile da je cijena radova nepromjenjiva. Ističe kako je ostalo nejasno koji radovi su utuženi, a prvostupanjski sud ovaj prigovor nije otklonio, te da je u tom smislu prigovarao i nalazu i mišljenju vještaka, koje prigovore vještak nije otklonio niti saslušanjem. Uz navedeno, tuženik ističe kako je vještak postupao nezakonito i izvan svojih ovlasti kada je u nalazu i mišljenju naveo da su podaci o stabilizaciji kamenih blokova u građevinskom dnevniku pogrešno prikazani kao vantroškovnički jer prema mišljenju vještaka ti radovi predstavljaju ugovorene radove. Konačno, tuženik ističe kako tužitelj u smislu odredbe čl. 633. ZOO-a nije imao pisanu suglasnost za odstupanje od projekta građenja.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je neosnovana, osim u dijelu odluke o stopi zateznih kamata na troškove ovršnog postupka.

7. Prvostupanjska presuda ispitana je u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvedene građevinske radove po okončanoj situaciji od 19. listopada 2017.

9. Prema tome, ugovorni odnos između tužitelja i tuženika po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o građenju propisan odredbama čl. 620. - 636. ZOO-a.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno:

- da je sukladno čl. 13. Pravilnika o provedbi postupka javne nabave bagatelne vrijednosti („Službeni glasnik Grada Splita“ broj: 1/14 i 8/16) Grad Split objavio Poziv za dostavu Ponuda Klasa: 330-05/16-01/139,Urbroj:2181/01-17/07-16-2 od 13. srpnja 2016. u kojoj je kao sistem obračuna radova navedena građevinska knjiga (t. 10; dalje-Poziv);

- da je temeljem provedenog postupka nabave bagatelne vrijednosti broj 2016/06-02-008, zaključka o odabiru najpovoljnije ponude od 29. srpnja 2016., te Ponude i Ponudbenog troškovnika izvođača od 26. srpnja 2016. među strankama sklopljen Ugovor o izvođenju radova od 26. kolovoza 2016.;

- da cijena radova po predmetnom Ugovoru s PDV-om iznosi 24.128,18 eura (čl. 2. Ugovora);

- da je cijena radova po predmetnom ugovoru nepromjenjiva (čl. 2.);

- da se obračun i plaćanje izvedenih radova vrši po ispostavljenim i ovjerenim privremenim i okončanim situacijama, a prema stvarno obavljenim radovima (čl. 8.);

- da su za praćenje izvršenja obveza predviđenih ugovorom imenovane odgovorne osobe i to: od strane naručitelja dr.sc. AF, dipl. ing. arh., od strane izvođača FF, dipl.ing.građ. (čl. 10. Ugovora);

- da su sastavni dio predmetnog Ugovora Ponuda i troškovnik od 26. srpnja 2016. (čl. 11.);

- da je Zapisnik o pregledu i primopredaji radova na sanaciji dijela plašta bedema Cornaro u Splitu sastavljen dana 21. travnja 2014., te da je potpisan od strane izvoditelja - KF i FF, nadzora – PF i investitora – AF;

- da je za obavljene radove tužitelj tuženiku ispostavio račun - otpremnicu broj 54 /1/1 od 19. listopada 2017. na iznos od 26.486,24 eura, a isplata kojeg računa je predmet ovog spora ;

- da je predmetni račun ispostavljen na temelju okončane situacije od 19. listopada 2017. za obavljene radove zaključno s travnjem 2017. koja je snabdjevena potpisom i pečatom izvoditelja, dok nije potpisana i ovjerena pečatom od strane naručitelja gradnje i nadzornog inženjera, a u kojoj je naveden obračun plaćanja i to: ukupna vrijednost 46.684,98 eura; do sada plaćeno 20.198,75 eura; za platiti 26.486,24 eura;

- da po ispostavljenim privremenim situacijama tuženik isplatio iznos od 20.198,73 eura.

11. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da je predmetnim Ugovorom ugovorena klauzula „ključ u ruke“ pa da je plaćanjem iznosa od 20.198,73 eura u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu te da tužitelj nije imao pisanu suglasnost za izvođenje dodatnih radova.

12. Prvostupanjski je sud radi ispitivanja ovih odlučnih činjenica pored dokaza uvidom u pisane isprave izveo dokaz saslušanjem tužiteljeva zastupnika po zakonu, svjedoka FF, odgovorne osobe tužitelja imenovane predmetnim Ugovorom, AF, odgovorne osobe tuženika imenovane predmetnim Ugovorom, i PF, nadzornog inženjera, te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem. Na temelju tako provedenog postupka, sud je donio pobijanu presudu.

13. Prije svega treba reći da pogrešno tuženik smatra da je predmetni Ugovor sklopljen primjenom klauzule „ključ u ruke“. Naime, iz čl. 2. Ugovora proizlazi da ukupna vrijednost radova prema troškovniku koji je sastavni dio tog Ugovora iznosi 24.128,18 eura s uključenim PDV-om te da je cijena nepromjenjiva. Međutim, premda su stranke tim člankom Ugovora ugovorile ukupnu cijenu radova, iz čl. 5. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile jediničnu cijenu iz ugovornog troškovnika budući da su odredile „da se obračun i plaćanje izvedenih radova vrši po ispostavljenim i ovjerenim privremenim i okončanim situacijama, a prema stvarno obavljenim radovima“. Prema tome, iako je u ugovoru navedena ukupna cijene radova, stranke su čl. 8. Ugovora zapravo ugovorile jediničnu cijenu sukladno ugovornom troškovniku (koji je sastavni dio ugovora) koja je „nepromjenjiva” te da će se konačna vrijednost radova utvrditi na osnovu stvarno izvršenih radova. Slijedom navedenog, očito je da su stranke čl. 2. Ugovora ugovorile okvirnu paušalnu cijenu građevinskih radova, a konačna cijena koju izvođač ima pravo naplatiti na temelju okončane situacije ovisi o ukupno izvedenim radovima prema jediničnim cijenama iz troškovnika koji je sastavni dio Ugovora. Stoga konačna cijena u situaciji kada su stranke ugovorile jediničnu cijenu (čak i onda kada je jedinična cijena fiksna) nije poznata u vrijeme sklapanja ugovora već će ona biti poznata tek kada se zbroje sve stvarno izvedene količine ugovorenih radova, kao što je to i konkretno slučaj.

14. Nadalje, u odnosu na suglasnost za izvantroškovničke i dodatne radove ističe se sljedeće.

15. Odredbom čl. 623. ZOO-a propisano je da za svako odstupanje od projekta građenja odnosno od ugovorenih radova izvođač mora imati pismenu suglasnost naručioca (stavak 1.) te izvođač ne može zahtijevati povećanje ugovorne cijene radova što ih je izveo bez takve suglasnosti (stavak 2.).

16. Prema tome, iz navedene odredbe proizlazi da je tužitelj kao izvođač radova za izvođenje naknadnih radova trebao imati pisanu suglasnost tuženika kao naručitelja, odnosno da on bez tuženikove suglasnosti nije mogao izvoditi naknadne radove. Smisao ove odredbe je da je takva suglasnost potrebna kada sam izvođač želi odstupiti od ugovorenog projekta, a ne i kada je do odstupanja od glavnog projekta došlo na zahtjev odnosno u dogovoru s naručiteljem radova. Drugim riječima, pisana suglasnost naručitelja nije nužna pretpostavka zahtjeva za povećanjem cijene radova za koje izvođač tvrdi da ih je izveo na naručiteljev zahtjev i time odstupio od projekta.

17. Iz iskaza svjedoka PF, nadzornog inženjera, proizlazi da količine kamenih blokova u početku nisu mogle predvidjeti jer se kod izvođenja tih radova ne zna što se može zateći u debljini zida, a što se može utvrditi tek nakon početka radova te da su on i g. AF dali nalog tužitelju kao izvođaču za ugradnju veće količine kamenih blokova, što je tužitelj sve i izvršio. Osim toga, svjedok je u svom iskazu naveo da je bila i određena manja količina naknadnih radova koji su izvedeni u skladu s dogovorom sa g. AF i njime te su ti radovi i odobreni.

18. Iz iskaza svjedoka AF, ovlaštene osobe tuženika kao investitora, proizlazi kako je tužitelj izveo sve radove te da je za vrijeme izvođenja radova davao naloge tužitelju za ugradnju većih količina kamenih blokova.

19. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka, koje tuženik tijekom postupka nije osporio, proizlazi da je do promjene projekta došlo u dogovoru s predstavnikom tuženika AF, tadašnjim voditeljem za Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita, koji je davao usmene naloge, što po ocjeni ovoga suda ukazuje da je do toga došlo na zahtjev naručitelja radova. Štoviše, sam svjedok je u svom iskazu izričito potvrdio da je davao tužitelju usmene naloge te da je tužitelj sve radove i izveo, a tuženik tijekom postupka uopće nije tvrdio, a time niti dokazao, da AF ne bi imao ovlaštenje da u njegovo ime dogovora naknadne radove.

20. Što se tiče količine izvedenih radova, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji se pisanim i usmenim putem očitovao na tuženikove primjedbe, a koji nalaz je sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, ugovora, troškovnika i podataka iz građevinskog dnevnika i građevinske knjige, proizlazi da je tužitelj kroz okončanu situaciju tuženiku zaračunao ugovorene radove u ukupnom iznosu od 21.354,17 eura, s time da je cijena tih radova preuzeta iz istorodnih stavki ugovornog troškovnika. Ovdje se ističe kako se radi o vantroškovničkim radova, na što osnovano tuženik upire u žalbi, jer ti radovi predstavljaju naknadne radove koji nisu ugovoreni predmetnim Ugovorom, ali navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je ovlaštena osoba tuženika potvrdila da je tuženik izveo sve naknadne radove. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je okončanom situacijom tuženiku zaračunat i iznos od 5.132,07 eura na ime naknadnih radova koje je tuženik također odobrio.

21. U odnosu na tuženikove žalbene navode kojima ponavlja primjedbe iznesene na nalaz i mišljenje vještaka ističe se kako iz zapisnika s ročišta 10. listopada 2025. (str. 361. do 362. spisa) na kojemu je dopunski saslušan vještak Škomrlj proizlazi da tuženik nije imao daljnjih primjedbi na nalaz mišljenje vještaka, niti je predložio obnovu vještačenja s drugim vještakom. Stoga su njegovi žalbeni navodi kojima ponavlja primjedbe iznesene u odnosu na dani nalaz i mišljenje vještaka neosnovani.

22. Dodatno, ukazuje se da iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka proizlazi da je glavni prijepor među strankama bila jedinična cijena kamenih blokova. Naime, troškovnikom, koji je sastavni dio predmetnog Ugovora, bilo je predviđeno izvođenje ukupno 30 komada kamenih blokova (stabilizacija nestabilnih kamenih blokova po vrhu zida kojima prijeti opasnost od padanja na ulicu. Stavka uključuje razgradnju, uklanjanje biljnog korijena koje destruktivno djeluje na blok, obilježavanje te ponovnu ugradnju istih. Stavka se odnosi na kamene blokove po kruni zida manjih dimenzija i grubo obrađenih sa fugama širine 2,5 cm) po jediničnoj cijeni od 265,45 eura. Tužitelj je izveo ukupno 103 kamena bloka, što tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje. Međutim, stranke su Ugovorom odredile jediničnu cijenu kamenog bloka u iznosu od 265,45 eura, a predmetni Ugovor u dijelu troškovnika nije izmijenjen niti stavljan izvan snage, slijedom čega obvezuje ugovorne strane. Štoviše, predmetni Ugovor je sklopljen u postupku javne nabave i dio je natječajne dokumentacije, pa je pozivanje svjedoka AF na omašku prilikom sastavljanja ugovornog troškovnika u cijelosti neutemeljeno jer je tuženik potpisom predmetnog Ugovora preuzeo obvezu plaćanja kamenih blokova upravo po jediničnoj cijeni od 265,45 eura po komadu.

23. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik zatražio od tužitelja izvođenje naknadnih radova, da je tužitelj te radove uz tuženikovu suglasnost izveo u količinama obračunatima u okončanoj situaciji, slijedom čega je pravilnom primjenom odredba čl. 620. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi za iznos glavnice od 26.486,24 eura sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora slijedom čega se na ovršni trošak primjenjuje stopa zateznim kamata propisana za ostale odnose.

24. U preostalom dijelu odluka o troškovima je pravilna, kako po osnovi (čl. 154. st 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

25. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22).

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić