REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1330/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiče, Velikogorička 10a, OIB 40100946455, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17 i umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate iznosa od 2.786,20 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-315/2024 od 13. veljače 2026., 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-315/2024 od 13. veljače 2026.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 218,58 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-315/2024 od 13. veljače 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.786,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (točka II. izreke). Odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR (točka III. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članka 161. i članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 15/13 i 151/14; dalje: ZMO) u vezi s člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 218,58 EUR.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

6. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz članak 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članak 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.786,20 EUR na ime naknade štete odnosno na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku ZZ u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. siječnja 2017., koji iznos predstavlja 60% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju te koji tužitelj potražuje u smislu odredbe članka 161. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju.

8. Iz spisa je razvidno da je osiguranik tužitelja ZZ u vrijeme štetnog događaja (ozljeda na radnom mjestu tesara) bio djelatnik tuženika i da je 10. studenoga 2005. doživio navedenu ozljedu na radu.

9. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostaloga i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu (članak 161. stavak 2. točka 1.).

10. Šteta koju tužitelj trpi je stvarna šteta u smislu odredbe članka 1046.

ZOO-a, kojom odredbom je regulirana šteta.

11. Prema odredbi članka 162. ZMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (stavak 1.). Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.). Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (stavak 3.).

12. Člankom 1045. ZOO-a propisane su pretpostavke odgovornosti, i prema stavku 1. tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivlje; a prema stavku 2. – predmnijeva se obična nepažnja.

13. Odgovornost za štetu je obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno; a ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.

14. Člankom 1061. stavkom 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

15. Iz spisa proizlazi da je tijekom postupka proveden dokaz vještačenjem po vještaku za sigurnosti i zaštitu na radu dipl. ing. sig. SZ koji je izradio nalaz i mišljenje (list 107. do 266. spisa) te je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu 6. veljače 2006. (list 299. do 302. spisa). Tako je vještak iznio mišljenje kako osiguranik tužitelja nije obavljao poslove prema stečenim znanjima prilikom osposobljavanja prilikom zaštite na radu, odnosno obavljao je poslove u suprotnosti s pravilima zaštite na radu budući nije koristio osobna zaštitna sredstva koja su bila propisana Procjenom opasnosti za radno mjesto na koje je bio raspoređen. Iz spisa proizlazi da poslodavac nije postupio prema obvezama propisanim u Zakonu o zaštiti na radu odnosno nije nadzirao da radnici koriste osigurana zaštitna sredstva koja bi spriječila mogućnost nastanka ozljede na radu.

16. Imajući u vidu prethodno izneseno, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tužitelja ZZ, dok je tuženik poduzeo propisane mjere zaštite na radu zbog čega ne postoji njegova odgovornost za štetu u smislu članka 161. stavka 3. ZMO-a.

17. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, a sve kako je pravilno obrazložena, time da žalitelj u žalbi niti ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

18. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i povrditi presudu a sve kako je odlučeno u točki I. ove drugostupanjske odluke.

19. Odbijen je tuženikov zahtjev za trošak sastava odgovora na žalbu budući ta postupovna radnja prema ocjeni ovog suda nije bila potrebna za vođenje parnice.

20. Zbog toga je valjalo na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović