REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4251/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika AKTIVA KAPITAL d.o.o., OIB 60869680078, Gračišće, Marcani 131C, kojeg zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, Sv. Katarine 16, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-162/2023-35 od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-162/2023-35 od 19. rujna 2024. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.860,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-162/2023-35 od 19. rujna 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 21.084,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-162/2023-35 od 19. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 14. rujna 2007. stekao pravo vlasništva suvlasničkog dijela 303/3831 dijela Etažno vlasništvo (E-5) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva s poslovnim prostorom u dijelu prizemlja i prvog kata zgrade, površine 303 m2 u planu posebnih dijela označenih sa „S5“ upisanog na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo na njegovo ime i u njegovo vlasništvo u cijelosti jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.860,00 EUR, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu od 21.084,00 EUR odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pravilno utvrđuje sud da je tužitelj bio zakonit, istinit i pošteni posjednik nekretnine od kraja 2007. godine kada je sklopio kupoprodajni ugovor s tadašnjim vlasnikom TIM 90 d.d. i ispatio kupoprodajnu cijenu, pa sve do predaje posjeda tuženiku kada je od zakupnika predmetne nekretnine saznao da se tuženik upisao kao vlasnik nekretnine. Nepravilno je sud utvrdio da tuženik ne bi bio nepošten i nesavjestan te da je isti postupao s uvjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga a da je bio nepošten i nesavjestan proizlazi iz samog iskaza zakonskog zastupnika tuženika, a koji je i član društva i član uprave društva. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na prvostupanjski postupak.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže potvrditi presudu.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana u odnosu na točku I. izreke i dio točke II. izreke u odluci o parničnom trošku kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.860,00 EUR; a u odnosu na dio točke II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 21.084,00 EUR žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) žalba je nedopuštena, između ostalog ako ju žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu članka 358. stavka 3. ZPP-a valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki II. izreke tuženik djelomično odbijen s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio zahtjeva, pa je u smislu članka 358. stavka 3. ZPP -a tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP -a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je u tom dijelu presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, te je u obrazloženju dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda uvjerljivi i logični, te je njima jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim na čemu zasniva donesenu odluku, zbog čega obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 14. rujna 2007. ovjerenog 17. rujna 2007. kod javnog bilježnika Đordana Pahovića u Poreču pod brojem OV-12096/07 stekao pravo vlasništva suvlasničkog dijela 303/3831 Etažno vlasništvo (E-5) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva s posebnim prostorom u dijelu prizemlja i prvog kata zgrade, površine 303 m2 u planu posebnih dijelova označenih sa „S5“ upisanog na z.k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a u protivnom će takvu izjavu zamijeniti ova presuda.

10. Iz podataka u spisu je razvidno da je tuženik predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi u ovršnom postupku kojeg je provodio Općinski sud u Pazinu u predmetu poslovni broj Ovr-579/19, a vlasništvo predmetne nekretnine je stekao uknjižbom u zemljišnim knjigama na temelju pravomoćne odluke suda donesene u tom ovršnom postupku, a sve kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 36. - 42. spisa), zapisnika s ročišta za drugu dražbu od 14. prosinca 2021., rješenja o dosudi od 21. prosinca 2021. i zaključka o predaji nekretnine u posjed od 27. svibnja 2022. (list 61.-145. spisa).

11. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisani su pravni temelji stjecanja vlasništva. Opće pretpostavke svakog stjecanja prava vlasništva su: 1) sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva, 2) sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva. Temeljna pretpostavka stjecanja prava vlasništva, bilo da se ono zbiva kao osnivanje novog ili kao prelaženje postojećeg prava na stjecatelja, jest valjani pravni temelj za to stjecanje (valjani pravni naslov stjecanja, pravna osnova, titulus), u smislu postojanja mogućnosti da se stekne (ima) pravo vlasništva. Kao pravni temelji stjecanja mogu u našem pravnom poretku poslužiti: a) pravni poslovi kojima je cilj stjecanje prava vlasništva, b) odluke vlasti (sudske ili upravne) usmjerene na stjecanje prava vlasništva, te c) nasljeđivanje i d) neposredno zakon, što zapravo znači – činjenice koje su zakonom određene kao pretpostavke stjecanja tih prava (arg. iz članka 114. stavka 1. ZV-a). Stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla je derivativno stjecanje prava vlasništva, i to njegovo prelaženje (translacija) s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, do koje dolazi na zakonu određeni način, a na temelju očitovanja volje (pravnog posla) dotadašnjeg vlasnika (članak 115. stavak 1. ZV-a). Pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi na temelju pravnog posla za to sposobni stjecatelj stekao pravo vlasništva na sposobnoj stvari su: 1) da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasništva s otuđivatelja na stjecatelja, 2) da je to pravni posao osobe koja je vlasnik stvari, ovlašten da tako raspolaže svojim pravom i 3) da je na zakonom određeni način prenesena vlast na toj stvari stjecatelju. Stjecatelj stječe pravo vlasništva tek kada budu ispunjene sve pretpostavke stjecanja (članak 114. stavak 2. ZV-a) – vlasništvo se na stjecatelja prenosi zakonom određenim činom prijenosa na stjecatelja vlasnikove vlasti na stvari, kojim činom se izvršava valjana obveza dotadašnjeg vlasnika da svoje vlasništvo te stvari prenese na stjecatelja. Izjalovi li se ispunjenje jedne od pretpostavki stjecanja, učinak stjecanja izostaje – pravo vlasništva ostaje kod dotadašnjeg vlasnika stvari. Pravo vlasništva ostaje kod njega, pa makar faktična vlast glede stvari (posjed) i prešla na stjecatelja.

12. Nekretnine i stvarna prava na njima stječu se na temelju pravnog posla činom upisa u zemljišnu knjigu, a ne predajom stjecatelju u samostalan posjed. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva na nekretninama su: 1) da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasništva određene nekretnine s otuđivatelja na stjecatelja, 2) da je osoba koja tim poslom raspolaže pravom vlasništva te nekretnine njezin vlasnik, ovlašten za takvo raspolaganje i 3) da je njegovo pravo vlasništva upisano u zemljišnu knjigu (odnosno, za slučaj da nekretnina nije upisana – da je u sud položena tabularna isprava; sve u smislu članka 119. stavka 1. ZV-a).

13. Da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva na stjecatelja potreban je upis stjecateljevog vlasništva u zemljišnu knjigu, a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadržaj i oblik kakav se po pravilima zemljišnoknjižnog prava traži da bi sud na temelju nje mogao dopustiti provođenje upisa (arg. iz članka 120. stavka 2. ZV-a). Takva se isprava naziva tabularna ili zemljišnoknjižna isprava. Da bi isprava u koju je oblikovan otuđivateljev pravni posao usmjeren na raspolaganje nekretninom bila tabularna isprava, ona treba zadovoljavati barem opće pretpostavke upisa, a te su: a) da bude iz nje vidljiv pravni temelj stjecanja (članak 43. stavak st. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj: 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 63/19 i 128/22; dalje: ZZK), b) da su u njoj navedene: osobe protiv kojih se i u čiju bi se korist proveo upis, i to tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kada je isprava sastavljena (članak 44. stavak 2. ZZK-a) da nema očitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost (članak 44. stavak 1. ZZK-a). Pored tih općih pretpostavki za upis u zemljišnu knjigu, bilo bi korisno da tabularna isprava zadovoljava i još posebne pretpostavke za uknjižbu, a te su: a) da je ovjerena istinitost potpisa čije se pravo prenosi (članak 52. – 53. ZZK-a), b) točna oznaka zemljišta (članak 54. stavak 1. t. a ZZK-a) i bezuvjetna klauzula intabulandi, naime izričita, pisana i bezuvjetna izjava onoga čije se pravo prenosi da pristaje na uknjižbu (članak 54. stavak 1. t. b ZZK -a). Na kraju valja zaključiti da vlasništvo nekretnine može na temelju pravnog posla prijeći na stjecatelja samo ako je otuđivatelj vlasnik nekretnine i to samo u granicama njegove ovlasti da raspolaže tom nekretninom. Samo onaj tko je zaista vlasnik nekretnine može na temelju svojeg pravnog posla prenijeti svoje pravo vlasništva nekretnine na drugu osobu, ali to još nije dovoljno. Naime, prijenos prava vlasništva se treba zbiti upisom stjecateljevog prava u zemljišnu knjigu, a po pravilima zemljišnoknjižnog prava se taj upis može izvršiti samo protiv knjižnog prednika, naime osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis upisana kao vlasnik nekretnine (članak 40. ZZK-a).

14. Prema odredbi članka 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom (stavak 1.). Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu (stavak 2.). Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (stavak 3.). Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka (stavak 4.).

15. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) regulirani su pravni temelji stjecanja. Prema članku 114. stavku 1. ZV-a, vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. – na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, uz osnovu stjecanja (u ovom slučaju pravni posao, arg. iz članka 115. ZV-a), potreban je i valjan način stjecanja, a to je upis tog prava u zemljišnu knjigu.

16. Člankom 119. ZV-a uređen je „Upis vlasništva u zemljišnu knjigu“. Sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZV-a, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

17. Dakle, stjecanje prava vlasništva pravnim poslom spada među derivativne načine stjecanja prava vlasništva; vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog stjecatelja, na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj prijenos vlasništva, a stječe se zakonom predviđenim načinom (upisom stjecateljeva vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi); pravo je stečeno kad se (kumulativno) ispune sve zakonom predviđene pretpostavke (arg. iz članka 114. stavka 2. ZV-a). Potrebno je da se uz opće pretpostavke (članak 114. ZV-a) ispune i tri posebne: vlasništvo prednika, valjan pravni posao (titulus), i odgovarajući način stjecanja (modus acquirendi). Nadalje, zakonom propisan način stjecanja (uz vlasništvo prednika i valjan pravni posao) ključna je pretpostavka stjecanja prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla. Vlasništvo nekretnine, načelno govoreći, stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom ne određuje što drugo (arg. iz članka 119. stavka 1. ZV - a).

18. Imajući u vidu izneseno, valja zaključiti da za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, uz osnovu stjecanja (predmetno pravni posao, članak 115. ZV -a) potreban je i valjan način stjecanja, a to je upis tog prava u zemljišnu knjigu. Zakonom je izričito propisano da se vlasništvo nekretnine stječe upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu), na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (članak 119. do 120. ZV-a). Naime, člankom 120. regulirano je „Stjecanje uknjižbom“. Prema članku 120. stavku 1. ZV-a, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

19. Pravilno je sud uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina od 14. rujna 2007. i tabularne isprave od 3. travnja 2009. i 17. srpnja 2012. utvrdio da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine. Tužitelj nije stekao pravo vlasništva nekretnine s obzirom na činjenicu da to svoje pravo nije uknjižio u zemljišnim knjigama zbog čega pravilno sud ocjenjuje da tužiteljev tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine stečen na temelju pravnog posla – nije osnovan.

20. Prema ocjeni ovoga vijeća pravilno je sud primijenio odredbe članka 159. ZV-a („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

21. Člankom 159. ZV-a regulirano je stjecanje dosjelošću. Prema članku 159. stavku 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; prema stavku 2. – samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; prema stavku 3. – samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; a prema stavku 4. – samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

22. Člankom 18. ZV-a regulirana je zakonitost, istinitost i poštenje posjeda.

23. Prema članku 18. stavku 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); prema stavku 2. – posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet; prema stavku 3. – posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada; prema stavku 4. – ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku; prema stavku 5. – posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno; a prema stavku 6. – poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskog zastupnika – prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

24. Imajući u vidu dokumentaciju u spisu, a osobito Ugovor o prodaji nekretnine od 14. rujna 2007., tabularne izjave od 3. travnja 2009. i 17. srpnja 2012., zapisnik sa sjednice odbora vjerovnika stečajnog dužnika TIN 90 d.d. u stečaju od 6. studenog 2018. i vezano uz to dopise stečajne upraviteljice stečajnog dužnika TIN 90 d.d. od 25. ožujka 2019. kojim je OJ upoznat o priznatom izlučnom pravu na navedenoj nekretnini stečajnog dužnika, te imajući u vidu iskaz tužitelja OJ – pravilno je sud zaključio da je tužitelj bio u zakonitom istinitom i poštenom posjedu od kraja 2007. pa sve do predaje posjeda tuženiku. Posjednik nekretnine u rochbau fazi gradnje preuzeo je krajem 2007. a sve u smislu odredbe članka 5. Ugovora o prodaji nekretnine od 14. rujna 2007. kojom odredbom je propisano da će prodavatelj posjed nekretnine predati kupcu nakon zaključenja tog ugovora. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je posjed nekretnine neposredno vršio sve do 2021. godine kada je iznajmio poslovni prostor. Pravilno sud ocjenjuje da je posjed tužitelja pošten, a sve u smislu članka 18. stavka 5. ZV-a, time da se poštenje predmnijeva, a tuženik nije dokazao suprotno. Stoga bi tužitelj na temelju kvalificiranog posjeda koji je kontinuirano trajao od 2007. do 2022. godine, po sili zakona, u smislu članka 159. stavka 2. ZV-a stekao pravo vlasništva krajem 2017. godine i od trenutka se može smatrati vanknjižnim vlasnikom, ali, tužitelj svoje vanknjižno, zakonom stečeno pravo vlasništva nije upisao u zemljišne knjige i na taj ga način zaštitio.

25. Kako je izneseno, tuženik je predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi u ovršnom postupku, a koja ovrha je određena i u zemljišnim knjigama zabilježena 2011. godine na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/11 od 16. lipnja 2011. i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1692/11 od 20. srpnja 2011.

26. Imajući u vidu izneseno, proizlazi da se ovrha na predmetnoj nekretnini provodila na temelju sudskog rješenja iz 2011. godine . Odredbom članka 79. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12; dalje: OZ/11) određeno je da čim sud donese rješenje o ovrsi, zatražit će da se u zemljišnim knjigama upiše zabilježba ovrhe i tom zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj (u predmetnom slučaju ovrhovoditelji su Cassa di Risparmio derra Repubblica di San Marino s.p.a., Banka kovanica d.d. i drugi a što proizlazi iz spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-333/22) stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Predmetno, zabilježba ovrhe u korist ovrhovoditelja na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 16. lipnja 2011. upisana je 7. srpnja 2011., a zabilježba ovrhe na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 20. srpnja 2011. upisana je 23. kolovoza 2011., a sve kako je to razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu. Stoga, naknadno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine od strane trećih osoba neće utjecati na prava ovrhovoditelja na namirenje tražbine iz te nekretnine. I ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tužitelj već 2009. godine, a kada je imao tabularnu ispravu pa je imao valjani pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva – što tužitelj nije iskoristio. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice građanskog odjela od 22. veljače 2018. poslovni broj Su-IV-4/17-4, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Predmetno, tuženik se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine 2023. godine na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-579/19 od 21. prosinca 2021. te potvrde od 27. svibnja 2022., a sve kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 36. do 45. spisa). Tužitelj nije dokazao da je tuženik znao ili morao znati da je tužitelj pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora stekao na temelju zakona dosjelošću još 2017. godine, odnosno da je imao, a prije otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom TIM 90 d.d. u stečaju, valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva i da mu je stečajni dužnik priznao izlučno pravo. Isto tako, iz dokumentacije u spisu nije razvidno da je tuženik znao za parnični postupak u predmetnu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P -333/22 a kojeg je tužitelj pokrenuo 14. lipnja 2019. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Pravilno sud ocjenjuje da tuženik nije bio nesavjestan budući se u dobroj vjeri pouzdao u istinitost zemljišne knjige, opravdano očekujući pravnu sigurnost u javno provedenoj dražbi, odnosno zakonito provedenom ovršnom postupku zbog čega tuženik ima zaštitu i s osnove odredbe članka 122. ZV-a (kojom odredbom je regulirana zaštita povjerenja u zemljišne knjige) u odnosu na tužitelja, ali i zaštitu u smislu odredbe članka 110. OZ-a, (kojom odredbom je regulirana zaštita prava kupca). Stoga imajući u vidu kronologiju spisa u cijelosti se prihvaća zaključak suda da u postupanju tuženika nema nesavjesnosti i nepoštenja u odnosu na sudjelovanje na javnoj dražbi na kojoj je kupljena predmetna nekretnina zbog čega vanknjižno pravo vlasništva tužitelja je bez utjecaja na vlasništvo tuženika koje je stečeno uknjižbom na temelju sudske odluke.

27. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, te je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno u smislu članka 154. i članka 155. ZPP -a u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25). Žalitelj u žalbi ni ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija odluku o parničnom trošku.

28. Imajući u vidu navedeno, valja zaključiti da navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude budući je sud na relevantno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava na koje je ukazano.

29. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu budući nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni razlozi na koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić