Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-403/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog CŽ i drugih, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj: K-7/2024-34 od 4. veljače 2025. podnijeli 1. optuženi CŽ, 2. optuženi ŠŽ, 5. optuženi ŽŽ i Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, nakon održane rasprave 25. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Silvija Sušca, 1.-5. optuženika i branitelja Ivana Fumića te Martine Perić, 30. ožujka 2026. objavio je,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11) na način,

1. optuženi CŽ, s osobnim podacima kao u spisu

2. optuženi RŽ, s osobnim podacima kao u spisu

3. optuženi OŽ, s osobnim podacima kao u spisu

4. optuženi DŽ, s osobnim podacima kao u spisu

5. optuženi ŽŽ, s osobnim podacima kao u spisu

k r i v i  s u

što su

- dana 12. listopada 2013. oko 04,00 sata u Velikoj Gorici, prilikom vožnje u taxi vozilu marke Mercedes E200 CDI registarske oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao IŽ 1. optuženi CŽ, 2. optuženi RŽ i 3. optuženi OŽ, počeli vrijeđati i udarati rukama po glavi vozača VŽ, koji je zbog navedenog zaustavio taxi vozilo na autobusnom ugibalištu u Velikoj Gorici, Avenija Ivana Pavía lI bb i izašao iz vozila, a kojom prilikom je kako bi se zaštitio iz prtljažnika uzeo kišobran te prišao suvozačevim vratima koja je otvorio i putnicima iz taksi vozila rekao da napuste vozilo jer ih dalje neće voziti, nakon čega su iz navedenog vozila izašli 1. optuženi CŽ, 2. optuženi RŽ i 3. optuženi OŽ, a iz taksi vozila marke Seat Altea 2.0 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] koje se isto zaustavilo, a kojim je do tada upravljao ĐŽ krećući se iza taxi vozila marke Mercedes E200 CDI registarske oznake [registarska oznaka], su izašli 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ, te su zajedno i po prethodnom dogovoru, pristajući da teško tjelesno povrijede VŽ istoga počeli gurati i udarati rukama i kišobranom po glavi i tijelu uslijed kojih udaraca je ovaj pao na tlo gdje su ga i dalje nastavili udarati nogama i kojom prilikom je IŽ zadobio povredu u vidu otvorenog prijeloma desnog gležnja s pomakom ulomka, a koja povreda je povreda teške naravi

d a k l e, drugog teško tjelesno ozlijedili

čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda - iz članka 118. stavka 1. KZ/11

Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 1. optuženi CŽ, 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ se osuđuju na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI SVAKI OPTUŽENIK

Na temelju članka 56. KZ/11 1. optuženom CŽ, 4. optuženom DŽ i 5. optuženom ŽŽ izriče se

UVJETNA OSUDA

te se određuje da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako svaki optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 2. optuženi RŽ se osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 2. optuženom RŽ izriče se

UVJETNA OSUDA

te se određuje da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 3. optuženi OŽ se osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 3. optuženom OŽ izriče se

UVJETNA OSUDA

te se određuje da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP 1. optuženi CŽ, 2. optuženi ZŽ, 3. optuženi OŽ, 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 300,00 eura svaki optuženik te solidarno troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja.

II. Na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP) protiv

1. optuženog CŽ, s osobnim podacima kao u spisu

2. optuženog ČŽ, s osobnim podacima kao u spisu

3. optuženog OŽ, s osobnim podacima kao u spisu

4. optuženog DŽ, s osobnim podacima kao u spisu

5. optuženog ŽŽ, s osobnim podacima kao u spisu

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

- dana 12. listopada 2013. u Velikoj Gorici, a nakon počinjenja djela po točkom 1. u cilju da nanesu štetu 1. optuženi CŽ, 2. optuženi RŽ, 3. optuženi OŽ, 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ počeli kišobranom i nogama udarati po vratima, haubi, svjetlima i staklima vozila marke Mercedes E200 CDI registarske oznake [registarska oznaka], a kojim je do tada upravljao IŽ i od kojih udaraca su nastala različita udubljena i oštećenja navedenog vozila i na koji način su VŽ prouzročili štetu u iznosu od 19.842,00 kune, nakon čega su prišli taksi vozilu marke Seat Altea 2.0 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo PŽ kojim je upravljao ĐŽ te su i po navedenom vozilu počeli udarati nogama i kišobranom u predjelu suvozačevih vrata i vjetrobranskog stakla, a od kojih udaraca su nastala oštećenja na prednjem poklopcu vozila, na prednjim desnim vratima navedenog vozila te na prednjem desnom stupu vrata vozila i čime je Mercedes Eldic prouzročena šteta u iznosu od 12.375,00 kuna.

-d a k l e, oštetili tuđu stvar

-pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine - oštećenje tuđe stvari – iz članak 235. stavka 1. KZ/11.

III. Žalbe 1. optuženog CŽ, 2. optuženog ŠŽ i 5. optuženog ŽŽ, odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivima 1. optuženog CŽ, 2. optuženog RŽ, 3. optuženog OŽ, 4. optuženog DŽ i 5. optuženog ŽŽ zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u svezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11 i zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 21. stavak 3. KZ/11 prvostupanjski sud je 1. optuženom CŽ, 2. optuženom NŽ, 3. optuženom OŽ, 4. optuženom DŽ i 5. optuženom ŽŽ utvrdio kazne zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca svakom optuženiku, a za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 utvrdio im je kazne zatvora u trajanju 2 (dva) mjeseca svakom optuženiku te je primjenom članka 51. KZ/11 svakog optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i primjenom članka 56. KZ/11 svakom optuženiku izrekao je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako optuženici u roku 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi s članka 145. stavka 2. točka 1., 6. i 7. ZKP naloženo je 1. optuženom CŽ, 2. optuženom RŽ 3. optuženom OŽ, 4. optuženom DŽ i 5. optuženom ŽŽ platiti troškove kaznenog postupka i to svaki optuženik u iznosu 300,00 eura i troškove svog branitelja te solidarno platiti troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi CŽ po branitelju Ivanu Fumiću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi RŽ po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku iz Zadra, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud nakon održane sjednice ili rasprave pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio 5. optuženi ŽŽ po branitelju Matiji Milčecu, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

2.3. Žalbu je podnio i državni odvjetnik, a žali se u odnosu na sve optuženike zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjenično stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.6. Na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025. u prisutnosti braniteljice 5. optuženog ŽŽ, odvjetnice Martine Perić vijeće je odlučilo da je žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana iz razloga jer je sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze i da je, na temelju članka 474.a stavka 2. ZKP, potrebno održati raspravu.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe 1. optuženog CŽ, 2. optuženog RŽ i 5. optuženog ŽŽ nisu osnovane.

4. Drugostupanjski sud je tijekom rasprave, na temelju članka 431. stavka 1. točka 6. ZKP, pročitao dokaze koje je proveo prvostupanjski sud i to iskaze oštećenog VŽ, svjedoka FŽ, BŽ, PŽ, ĐŽ, nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Marije Baković, zapisnik o očevidu izvješće PP Velika Gorica, bolničku prijavu i medicinsku dokumentaciju za VŽ, razgledan je fotografski elaborat i prije ispitivanja optuženika pročitati su izvodi iz KE za optuženike koji su potom ispitani.

5. U odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 452. točka 3. ZKP optužba je protiv 1. optuženog CŽ, 2. optuženog RŽ, 3. optuženog OŽ, 4. optuženog DŽ i 5. optuženog ŽŽ odbijena jer je državni odvjetnik, zbog nastupa zastare kaznenog progona optuženika, odustao od optužbe.

6. Prije svega treba istaknuti da je žalba 1. optuženog CŽ, 2. optuženog RŽ i 5. optuženog ŽŽ kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP sadržajno obrazlažući činjenični opis iz prvostupanjske presude koji se odnosi na prekoračenje granica nužne obrane postala bespredmetna jer je drugostupanjski sud nakon provedene rasprave prihvatio žalbu državnog odvjetnika i optuženike proglasio krivima za počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11. U dijelu žalbe kada se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja drugačije opisujući dinamiku događaja njihova žalba je neosnovana, dok je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi, u bitnome, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze i na temelju te pogrešne analize i cijene provedenih dokaza pogrešno je zaključio da su optuženici kazneno djelo teške tjelesne ozljede počinili u prekoračenju granica nužne obrane. Naime, optuženici, u bitnome, dinamiku događaja opisuju istovjetno i to na način da tvrde da su 1. optuženi CŽ, 2. optuženi RŽ i 3. optuženi OŽ bili u taksi vozilu kojim je upravljao oštećeni IŽ, dok su preostala dva optuženika sa FŽ i BŽ bili u drugom taksi vozilu kojim je upravljao ĐŽ. 1. optuženi CŽ i 3. optuženi OŽ tvrde da je između njih i oštećenog VŽ došlo do prepirke zbog cijene vožnje, dok 2. optuženi RŽ tvrdi drugačije i navodi da je prepirka bila zbog nekog gumba u automobilu koji nije radio. Optuženici nadalje tvrde da je oštećeni IŽ zaustavio svoj automobil iz kojeg je izašao, zatim je iz prtljažnika izvadio predmet sličan palici ili kišobranu i na silu je iz automobila izvukao 2. optuženog RŽ, kojom prilikom je u tom nasrtaju na njega oštećeni IŽ pao na tlo, nakon čega su se oni (optuženici) razbježali. Oštećeni IŽ potvrđuje da je došlo do prepirke između njega i optuženika vezano uz cijenu prijevoza, međutim, ističe da je to bilo prije nego što je započeo sa vožnjom optuženika, a što je životno i logično da su o cijeni razgovarali prije poduzete vožnje, a ne tijekom iste. Nadalje ističe da nakon što su krenuli, optuženici su ga odmah počeli vrijeđati i udarati po glavi pa je nakon otprilike kilometar vožnje zaustavio automobil iz kojeg je izašao kako bi od njih pobjegao. Optuženici iz oba automobila su također izašli i ničim izazvani nastavili su ga vrijeđati i udarati što su nastavili i nakon što je pao na tlo. Događaja se na raspravi zbog protoka vremena slabije sjeća, ali ističe da su ga tukli i nekom palicom. Ovakvu dinamiku događaja, u bitnome, svojim iskazima potvrđuju i svjedoci ĐŽ i FŽ. Svjedok ĐŽ ističe da je primijetio nepravilnu vožnju oštećenog VŽ, u smislu kao da se u automobilu nešto događa jer se nije kretao pravocrtno. Upravo navedena okolnost načina vožnje oštećenog VŽ potvrđuje njegov iskaz u dijelu kada tvrdi da su ga 1. optuženi CŽ, 2. optuženi RŽ i 3. optuženi OŽ koji su se nalazili u njegovom automobilu, počeli tući još za vrijeme vožnje i na taj način su ga očito ometali u vožnji zbog čega je automobil ubrzo i zaustavio. Svjedokinja FŽ tvrdi da je nakon što je oštećeni IŽ zaustavio svoj automobil iz kojeg je izašao vidjela da je iz prtljažnika izvadio neku palicu, za koju svjedokinja BŽ tvrdi da se radilo o kišobranu i prišao je vratima suvozača, a da su potom svi optuženici izašli iz oba automobila, tu palicu su oštećenom VŽ istrgnuli i počeli su ga svi tući, od kojih udaraca je ubrzo pao na tlo i vidjela je da ima otvoreni prijelom noge. Svjedok ĐŽ navodi da su svi optuženici tukli oštećenog VŽ i nakon što je pao na tlo po njemu su doslovno skakali. Prema tome iz ovakvih utvrđenja proizlazi da je u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da su optuženici još u automobilu, a potom i izvan njega tukli oštećenog VŽ koji je kišobran držao u ruci ne radi napada na 2. optuženog AŽ ili bilo kojeg drugog optuženika već radi vlastite zaštite. Naime, kako to i oštećeni IŽ i sam ističe da u slijedu svih događaja nije ništa poduzimao jer što je sam mogao učiniti protiv njih petorice. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje doktorice Marije Baković proizlazi da je mehanizam nastanka ozljede, koju optuženici ne osporavaju, oštećenog VŽ izvrtanje, odnosno prekomjerno savijanje stopala preko granice fiziološke pokretljivosti i najčešće se događa prilikom pada. Optuženici su svjesni da ovakvim svojim postupanjem kada ga fizički napadaju i tuku njih petorica oštećeni IŽ može pasti na tlo i ozlijediti se i oni na nastup posljedice pristaju pa na taj način postupaju s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje. Sud je prihvatio iskaze oštećenog VŽ, svjedoka ĐŽ i FŽ jer se u bitnome podudaraju i nadopunjuju te su životni i logični, dok kao što je navedeno nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje nije osporavan, a nije prihvatio iskaze optuženika i svjedokinje BŽ koji drugačije opisuju dinamiku događaja jer je nelogično i neživotno da bi optuženik fizički napao petoricu optuženika, a već iz načina vožnje oštećenog VŽ, kako je to prethodno obrazloženo, proizlazi da su optuženici fizički napali njega. Sud je djelomično izmijenio činjenični opis kaznenog djela na način da je optuženicima inkriminirano da su pristali oštećenog VŽ ozlijediti i time je činjenični opis usklađen sa utvrđenim činjeničnim stanjem. Time se ne zadire u objektivni identitet optužbe, pa je sud to ovlašten učiniti.

6.1. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne koja je primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika sud im je kao olakotno cijenio protok vremena od počinjenja kaznenog djela, činjenicu da, osim 4. optuženog DŽ, radi o obiteljskim osoba s maloljetnom djecom te da su 1. optuženi CŽ, 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ neosuđivani, dok je kao otegotno 2. optuženom RŽ cijenjeno da je jedanput osuđivan i to zbog istog kaznenog djela, dok je 3. optuženi OŽ u više navrata osuđivan, između ostalog i zbog kaznenih djela napada na tjelesni integritet. Slijedom navedenog 1. optuženi CŽ, 4. optuženi DŽ i 5. optuženi ŽŽ su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci svaki optuženik, te im je potom izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako svaki optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, 2. optuženom RŽ je također izrečena uvjetna osuda na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, dok je 3. optuženom OŽ izrečena uvjetna osuda na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ovako izrečenom vrstom i mjerama kazne u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja optuženika, odnosno te kazne će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

6.2. Imajući na umu da su svi optuženici zaposleni sud ih je, na temelju citiranih zakonskih odredbi u izreci presude, obvezao na naknadu troškova provedenog sudskomedicinskog vještačenja, koje su dužni naknaditi solidarno te u paušalnoj svoti u iznosu 300,00 eura svaki optuženik, a koji iznos je primjeren duljini trajanja i složenosti postupka. S obzirom da se radi o jedinstvenom postupku u kojem troškove kaznenog postupka nije moguće razdvojiti nije donijeta posebna odluka o troškovima kaznenog postupka u dijelu u kojem je optužba protiv optuženika odbijena.

7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

7.1. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Na temelju članka 486. stavak 1. ZKP, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno pod točkom I. i II. izreke, dok su u ostalom dijelu žalbe optuženika odbijene kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.