Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Prekršajni odjel

Velika Gorica, Šetalište Franje Lučića 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sutkinji Gordani Trivunov, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Habunek, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OI iz [adresa], koju zastupa branitelj odvjetnik Mate Beus iz Zagreba zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.3.t.1. istog Zakona, pokrenutog optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, klasa: 211-07/26-5/1680, urbroj: 511-19-36-26-1 od 23.01.2026., na temelju čl. 94. i čl. 221. st. 1. t. 3., nakon održane glavne rasprave 02.03.2026.g., 18.03.2026.g., 25.03.2026.g., a dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljena OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1974. u mjestu Sisak, državljanka RH, od oca O i majke M, SSS, po zanimanju frizer, zaposlena, primanja mjesečna 1.200,00 eura, udana, majka 4 djece, do sada prekršajno nekažnjavana, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak.

kriva je:

što je dana 06.12.2025. u 19:00 sati, u mjestu [adresa], grad/općina Velika Gorica, okrivljena OI počinila je obiteljsko nasilje prema snahi MI kada su živjele u zajedničkom kućanstvu na način da je istu fizički napala, udarivši ju više puta sa rukama i nogama po rukama i nogama od iste, kojom prilikom nije nastupila tjelesna ozljeda. Potom se nastavila nasilnički ponašati na način da je istu vrijeđala riječima: „Glupačo mala, neodgojena, nesposobna si majka, niš koristi si.“, a sve u nazočnosti mlt. sina V (**.**.2025.). Takvo ponašanje okrivljene OI kod MI prouzročilo je povredu dostojanstva i uznemirenost.

• čime je okrivljena počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz primjenu čl.37.st.2. Prekršajnog zakona

- zbog čega se na osnovu istog propisa uz primjenu čl.37.st.2. Prekršajnog zakona

k a ž n j a v a

- kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

- a temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona

PRIMJENJUJE UVJETNA OSUDA

te joj se izriče za prekršaj kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana, a koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od jedne godine ne počini isti ili sličan prekršaj.

Okrivljenoj se temeljem čl. 13.st.1. t.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izriče zaštitna mjera zabrane približavanja uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja VI na udaljenosti manjoj od 50 metara na teritoriju RH, u trajanju od 6 mjeseci.

Temeljem čl. 139. st. 1. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje:

1. PU zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod brojem klasa: 211-07/26-5/1680, urbroj: 511-19-36-26-1 od 23.01.2026. podnijela je ovom sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.3.t.1. istog Zakona, činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti navoda iz optužnog prijedloga, okrivljenica se pozivu za dan 02.03.2026. odazvala, te izjavila u prisutnosti branitelja odvjetnika Mate Baus iz Zagreba kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, a sve to iz razloga što je 06.12.2025.g. došla kući od majke iza 18,00 sati, a u kući je bila bivša snaha i njezin sin. Sin joj je donio unuka od 8 mjeseci i rekao da ga pričuva, a MI joj je dala bočicu mlijeka i rekla da ga nahrani. Ona nije znala šta razgovaraju njezin sin i snaha u drugoj sobi i začudilo ju što su u jednom trenutku u kuću "upali" roditelji od MI i počeli vikati da zašto je dijete kod nje, a majka od MI ju udarila po ruci kako je ona ležala i hranila unuka. Ona ju je u jednom trenutku odgurnula nogom i zamolila ih da ne viču i da izađu iz kuće. Tog dana nije uopće se prepirala sa MI, a niti joj je rekla riječi glupačo i slično. Ona nikada svoju snahu nije udarala rukama i nogama po njenim rukama i nogama jer nikada nije tukla ni svoju djecu, a odgojila je četvero djece. U jednom trenutku je ona uzela telefon u ruku i tada je rekao tata od MI rekao mami od MI izađu van, ona je htjela zvati supruga koji je bio u Lekeniku. Kada je ustala ona je dala dijete sinu. Po izlasku majka od MI je vikala da da će vidjeti svoga G i da će sada doći Š, a to je brat od MI. Na upit suca istaknula je da njezin sin ništa nije u tom trenutku govorio jer je i sam bio zatečen, držao je dijete čvrsto u naručju i nije govorio ništa. MI nije također ništa govorila. Mati od MI je u nekoliko navrata ulazila i izlazila iz kuće, a otac od MI je ostao razgovarati sa njom i rekao je da imaju isti problem tako i sa drugom kćeri, a na što mu je ona samo rekla da se možda trebaju zapitati da nije problem u drugim obiteljima nego možda u njihovim. Kada je njezin suprug došao mama i tata od MI su otišli tako da ih on nije ni vidio, a oni su ostali razgovarati sa sinom i MI i njezin suprug ju je pitao "dobro MI što se ovdje događa" i nakon dva sata razgovara ona je samo rekla "ja sam željela nešto promijeniti". MI nije spomenula niti jednu riječi njezinom suprugu da bi joj ona ružno govorila niti jednu riječ niti da bi ju ona udarala. Nakon toga događaja ona je otišla prošetati psa, a dijete je opet bilo kod njih u krevetu jer je i prije toga 7 mjeseci spavalo sa njima, a na upit zašto je dijete spavalo kod njih u sobi, a ne kod roditelja izjavljuje da je smatrala da im pomaže da se odmori i kad god bi ona donijela dijete oni su to prihvatili. MI je ostavila dijete kod njenog supruga, a ona i njezin sin su ostali u sobi prespavati, a MI je ustala u 14 sati popodne. Napomenula je da je MI i prije ovog prijavljivanja od 22.12.2025 policiji prijavila neki događaj koji je ona navodno učinila.

Na poseban upit odvjetnika oštećene okrivljena je izjavila da joj MI nije toga dana rekla da misli napustiti kuću sa djetetom, a niti su imali nesuglasica vezano za odgoj djeteta.

3. Sudac je na ročištu dana 02.03.2026.g. ispitao oštećenu MI koja je izjavila kako je dana 06.12.2025.g. odlučila sa djetetom napustiti kuću svekra i svekrve jer njezin izvanbračni suprug nije želio na njezin prijedlog da odu na stan. Kada je ona došla u dnevni boravak njezina svekrva je sjedila, a dijete je ležalo na krevetu. Ona smatra da je njoj GI i prije rekao što ona namjerava učiniti i da je ona znala da ona želi napustiti kuću, a kada joj je rekla da joj da dijete jer ga je u međuvremenu uzela u naručje i kada je ona krenula uzeti dijete svekrva ju je odgurivala jednom rukom, a drugom rukom je držala dijete, a na poseban upit suca da li ju je okrivljena udarala svjedokinja oštećena izjavljuje kada ju je odgurivala da je samim time i udarala po ruci, a i nogama da ju je udarala po njenim nogama. Kada je vidjela da GI ništa ne reagira pa ni kada je njihovo dijete u pitanju već je stajao bez riječi, njoj je jedino palo na pamet da pozove svoje roditelje i oni su došli. Njezina majka je burno reagirala i vikala je, a ne može se točno sjetiti nekih detalja jer je sa GI pokušala izgladiti situaciju i kada je ona otišla sa GI u drugu sobu ne zna da li je nastalo komešanje između njezine majke i svekrve. Napomenula je da kada su se svekrva i ona otimale oko djeteta da je dijete jako plakalo. Ona je čula da je svekrva rekla njezinoj majci da napuste kuću i oni su nakon toga napustili kuću, a došao je njezin svekar i oni su svi 4 sjeli i porazgovarali. Ona je ostala sve do 12.1.2026 u toj kući jer se jednostavno bojala napustiti kuću kada joj je svekrva bila prisutna. Kada je otišla u CZSS i policiju i prijavila novu adresu. Na poseban upit suca zašto je čekala toliko dugo da prijavi izjavila je da je prvo rješavala papire za dijete i ona je u jednom trenutku otišla do policije ne može se točno sjetiti kojeg dana ali može da je to bilo 19.12.2025 o razgovoru je sa policijskim službenikom i kada mu je ispričala situaciju on joj je rekao da bi bilo najbolje da probaju još ona i GI riješiti nesuglasice jer da bi u protivnom svi bili prijavljeni. Iz tog razloga je ona još promislila ali je 22.01.2026.g. otišla ponovno u policijsku postaju kod drugog policijskog službenika i sve to prepričala. Istaknula je da je u tom periodu od 19.01.2026 do 22.01.2026.g. pokušala riješiti mirnim putem sve oko djeteta ali se nije javljao. GI je u jednom trenutku pristao otići na stan, a to je bilo negdje kad je ona 12.1.2025 odlučila napustiti kuću i obećao joj da će otići na stan ali je nakon toga pokrenuo postupak na CZSS vezano za dijete i nakon toga je odustao. Istaknula da kada je došlo do toga da ona preuzme dijete njezini roditelji su vidjeli da ona kleči i moli da joj svekrva preda dijete. Svekrva je nju vrijeđala ali to nisu čuli njezini roditelji. Rekla joj je da je mala glupača neodgojena, da je nemajka i ništa koristi. Njezini roditelji su samo vidjeti da je ona klečala i molila svekrvu da joj preda dijete, a tek nakon nekog vremena u prisutnosti njezinih roditelja svekrva je ipak predala dijete GI, a onda je ona molila GI da joj da dijete, a on joj ni on nije htio dati dijete, i onda su zajedno sa djetetom otišli u sobu rješavati nesuglasice ali ništa na kraju nisu riješili.

4. Branitelj okrivljenice u cijelosti je prigovorio iskazu oštećene i predložio da se rasprava odgodi a na sljedeću pozove GI sa adrese okrivljene, dok opunomoćenik oštećenice je predlažio da ukoliko sud prihvati prijedlog branitelja okrivljenice da se sasluša GI da se na istom ročištu saslušaju roditelji oštećenice Đ i ŠI na adresi [adresa].

5. Sud je na raspravi 02.03.2026.g. prihvatio prijedlog okrivljene i opunomoćenika oštećene te zakazao novu raspravu za dan 18.03.2026.g. na koju je pozvao ovlaštenog tužitelja, okrivljenicu uz branitelja te oštećenu uz opunomoćenika i svjedoka ĐI, svjedokinju ŠI.

6. Ovlašteni tužitelj u cijelosti je ostao kod optužnog prijedloga predložio da se saslušaju prisutni svjedoci, izvrši uvid u spis predmeta, a nakon toga da se okrivljeni proglasi krivom i kazni po zakonu.

Ovlašteni tužitelj nakon što joj je branitelj saopćio da je u spis dostavio potvrdu i dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica u spis predaje preslik svih materijala i to od dojave od 20.01.2026.g., Izvješće od 20.01.2026.g., zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećene, svjedokinje OI sada okrivljene od 20.01.2026.g., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐI te dopis HZZS i potvrde koja je izdana 03.03.2026.g. branitelju okrivljene.

Ovlaštena tužiteljica je izjavila da je dostavila cijelu dokumentaciju prije 22.01.2026.g., a nakon toga je ponovno obavljen razgovor sa svim sudionicima i napisan optužni prijedlog.

7. U dokaznom postupku na glavnoj raspravi Sud je dana 18.03.2026.g. ispitao svjedoka ĐI koji je izjavio kako je 06.12.2025.g. oko 19,00 sati sa izvanbračnom suprugom bio u kući njegovih roditelja i on je odnio njihovo dijete kod majke koja se nalazila u dnevnom boravku, a MI je donijela bočicu sa mlijekom. MI i on su otišli u drugu sobu i raspravljali su. MI je bila nezadovoljna što on provodi malo vremena sa njom, ali ona njemu nije tada rekla da bi ona napustila kuću sa djetetom. Dok su se on i MI još nalazili u sobi došli su roditelji od MI, on nije čuo da bi ona njih pozvala ali eventualno im je mogla poslati poruku. Njegova mama je hranila dijete kada su uletjeli Doroteini roditelji i napali njegovu majku, rekli su joj zašto je dijete kod nje i zašto je pas u kući gdje je dijete. Kada je on to čuo iz sobe su izašli MI i on, njezina majka je htjela uzeti dijete od njegove mame, a njegova mama joj nije dala, već je u jednom trenutku dijete dala njemu. Na poseban upit suca da li je čuo i vidio da bi MI preklinjala majku da joj preda dijete izjavio je da nije to baš tako bilo nego da ju je samo pitala da joj da dijete, a majka je dijete dala njemu i rekla da se povuku u sobu, a oni su se nastavili svađati. Nakon nekog vremena njegova mama je nazvala tatu koji je došao iz Lekenika, a kada su roditelji od MI vidjeli da dolazi njegov otac odmah su otišli, vidjeli su se ali nisu komunicirali. Kada je čuo i vidio da su došli njegova punica i punac on se je zderao "kaj radite tu". U razgovoru jedna od ideja je bila da on i MI odu na stan ali nisu imali financije za to. MI i on su živjeli sve do 12.1.2026.g. kada je ona njemu rekla da odlazi jer da ne zna što bi mogla njegova mama napraviti djetetu iako je sve vrijeme dok je bila tu ona brinula o njihovom djetetu, odnosno MI je njega nazvala kada je već otišla. Na poseban upit suca izjavio je da je on samo čuo viku i svađu. Čuo je da je njegova bivša punica vikala na njegovu mamu iako je njegova mama više puta rekla da izađu iz kuće.

Na poseban upit tužiteljice da li je čuo konkretne riječi i vrijeđanje izjavio je da je čuo da je njegova bivša punica govorila mami tko si ti da mami ne daš dijete, a mamu je čuo samo da je vikala da izađu van.

Na pitanje odvjetnika okrivljene može izjaviti da nije bilo nikakvog fizičkog sukoba između njegove majke i MI sve dok nije došla Doroteina majka.

Na pitanje opunomoćenika oštećene gdje je bilo dijete kada je majka govorila puncu i punici da izađu iz kuće odgovara sa njim.

8. Sudac je proveo dokaz suočenja između svjedokinje oštećene MI i svjedoka ĐI okrenuti licem prema licu gdje su iskazali;

VI: da je ona krenula u jednom trenutku iz sobe kada je pokupila stvari da ode iz kuće ali vjerojatno njen izvanbračni bivši partner nije shvatio ozbiljno jer u zadnje vrijeme uopće nisu komunicirali. Kada je došla da uzme dijete njen vanbračni suprug je stajao na pragu kada je njegova majka odbila joj dati dijete, a kada ju je njegova majka odgurnula ona je pred njima obadvoje nazvala svoje roditelje, a što je GI i vidio. GI poriče da je vidio kada je ona pozvala roditelje.

Na pitanje odvjetnika okrivljene zašto je ostala do 12.01.2026 ako je događaj bio 06.12.2025.g. oštećena je izjavila da je ostala iako je bila u strahu, da će sa GI ipak moći dogovoriti da odu na taj stan.

9. Sudac je na ročištu dana 18.03.2026.g. ispitao svjedokinju ŠI, majku oštećene koja je propisno upozorena odbila blagodat ne svjedočenja te izjavila da želi svjedočiti. Navela je da je dana 06.12.2025.g. sa suprugom na poziv kćeri došla u kuću njezinih prijatelja i kada je vidjela kćer oblio ju znoj jer je bila pod stresom i MI je tražila dijete i rekla " OI molim vas dajte mi dijete, zašto mi ne date dijete", a OI je sjedila samo pored djeteta i nije reagirala i sve vrijeme bio je njezin suprug prisutan, otac MI i izvanbračni suprug MI sve vidio i nije ništa reagirao. OI nije dala dijete MI već svom sinu, a kada je MI od GI tražila dijete niti joj on nije dao, a prije toga je pas skočio na dijete, a onda je OI uzela dijete u naručje i nju odgurnula.

Na poseban pitanje branitelja okrivljene svjedokinja je izjavila da je nakon što ju je odgurnula OI samo se odmaknula. GI je u jednom trenutku vikao i rekao da izađu van uz psovku "jebo vam A mater", a na upit odvjetnika okrivljene zašto vam je to rekao svjedokinja je odgovorila da ne zna i da je bila u velikom stresu.

10. Tužitelj u završnoj riječi je iskazao da uređuje optužni prijedlog da umjesto predložene novčane kazne okrivljenici se izrekne bezuvjetna kazna zatvora te zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, u ostalom djelu optužni prijedlog ostaje neizmijenjen. Nadalje tužitelj u završnoj riječi je naveo da iz iskaza svjedoka vanbračnog supruga oštećene GI razvidno da je iskaz neuvjerljiv i neživotan jer je tijekom postupka dokazano da će oštećena zvati svoje roditelje i to pred okrivljenom pa se s toga iskaz GI ne može uzeti kao vjerodostojan. Dok iz iskaza majke oštećene ŠI uvjerljivo da je ista došla zajedno sa suprugom kako bi njena kći mogla bez posljedica preuzeti dijete, a što je naknadno prouzrokovalo međusobno naguravanje između majke i oštećene, te okrivljene i majke oštećene, a na upit suca odakle ima to saznanja ovlašteni tužitelj je rekao da mu je to rekla ovlaštena tužiteljica koja je bila na prethodnoj raspravi.

11. Opunomoćenik oštećene u završnoj riječi je iskazao kako u ovom postupku tužiteljstvo je dokazalo da bi okrivljena počinila prekršajno djelo kako joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Svjedok GI je sin okrivljene te njegov iskaz usmjeren isključivo na eskulpaciju odgovornosti njegove majke. Iščitavajući njegov iskaz vidljivo je da je isti uistinu neuvjerljiv i nelogičan kako je samo tužiteljstvo i primijetilo. S druge strane ostali saslušani svjedoci u ovom postupku upravo potvrđuju nasilno ponašanje okrivljene te sve bitne okolnosti počinjenog prekršaja. Stoga se smatra da je iz dokaznog postupka razvidno da je okrivljena počinila prekršajno djelo te se predlaže suditi po zakonu i izreći predložena zaštitna mjera.

12. Branitelj okrivljenice i okrivljenica u završnoj riječi su iskazali da u odnosu na završne govore ovlaštenog tužitelja i opunomoćenika oštećene obrana navodi kako iz spisa ne proizlazi da bi svjedok GI potvrdio da je oštećena MI nazvala svoje roditelje. Nadalje u odnosu na sam prijedlog sankcije ovlaštenog tužitelja obrana smatra kako sve i da sud bude stava tj. donese osuđujuću presudu da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora bilo suviše strogo te kako bi se ukoliko sud donese osuđujuću odluku svrha prekršajno pravne sankcije mogla ostvariti puno blažom sankcijom. Nadalje obrana se protivi navodima opunomoćenika oštećene jer smatra da iz spisa ne proizlazi da je okrivljena prekršajno odgovorna za terećena prekršajna djela. Obrana smatra da provedenim dokazima nije dokazana krivnja OI. Ističe kako se u potvrdi PP VG nije od dana 03.03.2026.g. kao i u dopisu iste PP upućene Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured VG od dana 22.01.2026.g. , a urudžbiran kod zavoda 29.01.2026.g. izričito navedeno kako između okrivljene i MI nije bilo nikakvog oblika obiteljskog nasilja. Da je tome tako da inkriminirane zgode nije bilo nikakvog obiteljskog nasilja već eventualno prepirke i svađe tada snahe i svekrve potvrđuje to da iskaz majke MI, ŠI koja niti jednim djelom svog iskaza nije potvrdila navode žrtve kako je okrivljena udarila žrtvu, a isto proizlazi i iz iskaza GI koji je cijelo vrijeme inkriminirajuće zgode bio u prisutnosti MI i tada nije potvrdio navode žrtve da je okrivljena udarila oštećenu, a niti počinila nikakvo nasilje. Obrana ističe da je očigledno MI ovim postupku htjela ostvariti uspjeh u postupku radi ostvarivanja skrbi nad mlt. djetetom, što je naročito vidljivo po tome da je ista inzistirala da se ovo ročište zakaže prije ročišta određivanja privremene mjere s kojim roditeljem će živjeti mlt. sin. Slijedom svega prethodno navedenog obrana moli naslovni Sud da prilikom donošenja presude primjeni načelo "in dubio pro reo" budući se kod svake dvojbe o činjenicama bitnim za odluku mora presuditi u korist okrivljene. Za kraj su istaknuli kako okrivljena čitav život nije kazneno ni prekršajno kažnjavana. Tako da i to upućuje na zaključak o kakvoj je osobi riječ i zato obrana moli ovaj sud da u kaosu činjenica iznađe red pravde i oslobodi okrivljenu od optužbe koja joj se stavlja na teret, odnosno oslobodi okrivljenu od optužbe.

13. Okrivljena je u pisanom obliku u spis predala završnu riječ iz koje proizlazi da se obraća oštećenoj riječima da joj je drago što ona ne zna što je psihičko, verbalno i fizičko zlostavljanje i da se nada da nikada to neće ni saznati, nadalje navodi da je znala da će završiti ovako svatko na svojoj strani, a dijete nigdje, i da jedini tko će imati posljedice unuk V. Smatra da je mogla razgovarati s njima i bez ovog psihičkog natezanja riješiti, a kada je otišla bila je spremna čak pomagati joj financijski, a i fizički oko dijeteta ali da sada više nije jer da ove njene prijave koje su ne osnovane nemaju smisla. Nadalje navodi da ona zna što je verbalno, fizičko i psihičko zlostavljanje jer da je ona iz prvog braka izašla slomljena jer što je ona prošla nikome ne bi poželjela, a kamoli uradila jer netko tko prođe razmišlja i ponaša se na drugačiji način nego ona. Nadalje navodi da joj je maksimalno pomagala samo je molila da se uključi u kućanske poslove, da je planirala urediti im stan u kući, a da to ona nije željela jer da je željela ostati sa njima. Okrivljena navodi da je sve bilo dobro dok oštećena nije počela slušati savjete svoje mame, a da joj ona nije mogla dopustiti da joj njena mama gospodari u njenoj kući. Smatra da MI mora razmišljati svojom glavom i živjeti svoj život jer da može sad vidjeti gdje li ju je odveo mamin način razmišljanja.

14. Sud nije provodio saslušanje AI, oca oštećene jer isti nije ni na koji način sudjelovao u prepirci, a Sud je na osnovu iskaza okrivljene, svjedokinje oštećene, svjedoka ĐI i svjedokinje ŠI utvrdio da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Sud smatra da iskaz svjedoka ĐI nije uvjerljiv i životan jer sud je mišljenja da je svjedok GI itekako znao koje su namjere oštećene jer je tijekom postupka i dokazano da su raspravljali o odnosu gdje je oštećena iskazala nezadovoljstvo njegovim ponašanjem općenito u njihovom odnosu. Nadalje Sud nije povjerovao iskazu svjedoka ĐI da nije čuo i vidio prepirku između majke i izvanbračne supruge jer iz iskaza svjedoka GI proizlazi da je isti potvrdio da majka nije htjela na molbu MI predati dijete Z već da je to učinila nakon nekog vremena. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedokinje oštećene MI i svjedokinje ŠI jer su iskazi bili životni i uvjerljivi. Ne sporno je da su odnosi u obitelji narušeni, a sud je utvrdio na osnovu iskazu okrivljene i svih svjedoka da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

15. Sud je kao olakotnu okolnost za okrivljenu uzeo u obzir da okrivljena do sada nije prekršajno kažnjavana da je pomagala sinu i snahi oko skrbi o djetetu. Stoga, joj sud nije izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora, već uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset dana, a koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena ne ponovi isti ili sličan prekršaj. Okrivljena u završnoj riječi u pisanom obliku obratila se oštećenoj da oštećena ne zna što znači psihičko, verbalno i fizičko zlostavljanje, a da se nada da neće nikada ni saznati to jasno Sud procjenjuje da okrivljena poriče i umanjuje počinjenje prekršaja, ne shvaćajući da je isti tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno, a sud je uvjerenja da je okrivljena doista oštećenu udarala više puta nogama i rukama i kako nije željela na zahtjev majke predati dijete da joj je i izgovarala riječi koje stoje u optužnom prijedlogu "glupačo mala i slično", a što je svjedokinja oštećena u svom iskazu vjerodostojno i ponovila.

16. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid čitanjem u optužni prijedlog, u zapisnik o ispitivanju svjedokinje u PP Velika Gorica, u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u PP Velika Gorica, u izvješće o dojavi, potvrdu iz PE o nekažnjavanju okrivljenice, u zapisnik s glavne rasprave od 02.03.2026.g., potvrdu i dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica, u preslik svih materijala i to od dojave od 20.01.2026.g., Izvješće od 20.01.2026.g., zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećene, svjedokinje OI sada okrivljene od 20.01.2026.g. u PP Velika Gorica, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐI PP Velika Gorica, u dopis HZZS i potvrde koja je izdana 03.03.2026.g. branitelju okrivljene, u punomoć za branitelja okrivljene, u punomoć ovlaštenog tužitelja, u zapisnik o glavnoj raspravi od 18.03.2026.g, u punomoć za opunomoćenika oštećene, u zapisnik o glavnoj raspravi od 25.03.2026.g., u podnesak okrivljene kao završne riječi, u pisani završni govor opunomoćenika okrivljenog, u zapisnik o objavi presude od 30.03.2026.g.

17. Na temelju uvida u spis predmeta te obrane okrivljenice i saslušanjem svjedokinje oštećene i drugih svjedoka sudac je našao da su se u ponašanju okrivljenice ispunila obilježja prekršaja koja joj se stavljaju na teret, a i sam branitelj okrivljene u završnoj riječi naveo je da ukoliko sud utvrdi da je okrivljena počinila prekršaj i ukoliko ne okrivljenu ne oslobodi od optužbe da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom nego je to ovlašteni tužitelj predložio izricanjem bezuvjetnog zatvora za okrivljenu.

Stoga je sudac okrivljenici za počinjeno djelo za navedeni prekršaj, sukladno čl. . 2. Prekršajnog zakona, uvjetnu kaznu zatvora, jer je sud mišljenja da će se i na takav način postići svrha kažnjavanja kod okrivljenice da ubuduće ne čini prekršaje.

18. Sudac je temeljem čl. 13.st.1. t.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenoj izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja VI na udaljenosti manjoj od 50 metara na teritoriju RH, u trajanju od 6 mjeseci. Obzirom da je ovlašteni tužitelj predložio istu mjeru u optužnom prijedlogu, a sud istu prihvatio kako ne bi došlo do ponavljanja prekršaja.

19. Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u najmanjem paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 30. ožujka 2026.

Zapisničar: Sudac:

Kristina Habunek, v.r. Gordana Trivunov, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

Okrivljenici,

Branitelju okrivljenice

Oštećenoj nakon pravomoćnosti presude

Opunomoćeniku oštećene nakon pravomoćnosti presude,

Tužitelju,

Prekršajni odjel radi izvršenja.

pismohrana, ovdje.