Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: K-124/2026

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Silvani Brala, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Župan, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ŠE, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice DE od 23. travnja 2024., nakon održane javne rasprave 17. ožujka 2026., 23. ožujka 2026. i 25. ožujka 2026., u prisutnosti privatne tužiteljice DE, opunomoćenice privatne tužiteljice ŠEU, odvjetnice u [adresa] i optuženog ŠE, dana 30. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi ŠE, zvan Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. KE i pok. JE, rođene D, rođen **.**.1953. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, nezaposlen, sa završenom SSS, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi:

kao tuženik u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnoj službi u Pagu u predmetu posl.br. P-441/2020 putem punomoćnika, odvjetnika ME u podnesku od 06.04.2020. (digitalno potpisao ME, 07:45:15+0200), s ciljem da povrijedi čast i ugled privatne tužiteljice DE iznio neistinite činjenične tvrdnje sljedećeg sadržaja:

„Tužiteljica je tijekom 2006.g., majci JE ukrala stvari i novac,“ te da je „ista također uzela svu ušteđevinu koja se je fizički nalazila u kući, i to nakon smrti oca, čime je ista počinila još jedno kazneno djelo.“

pri tom znajući da navedeno nije istinito, a koje činjenične tvrdnje su naškodile časti i ugledu privatne tužiteljice DE,

dakle, na drugi način (putem podneska predanog Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu), pred drugima za privatnu tužiteljicu, iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, znajući da su neistinite, zbog čega je kazneno djelo postalo pristupačno većem broju osoba,

pa da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta - opisano po čl. 149. st. 2. u vezi čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl.149. st. 2. ( NN 125/11 do 126/19, dalje u tekstu: KZ).

II. Na temelju članka 149. stavka 3. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08 privatna tužiteljica DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja (osim troškova iz članka 147. stavka 1. ZKP/08), u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica DE podigla je uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optuženog ŠE, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Napominje se da je prethodno u ovom predmetu rješenjem poslovni broj: K- 255/2020 od 26. studenoga 2025. na temelju članka 380. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i članka 63. stavka 1. ZKP/08 (l.s.47-50) obustavljen kazneni postupak protiv optuženog ŠE zbog predmetnog kaznenog djela. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj:18 Kž-73/2026 od 9. veljače 2026. (l.s. 48-50) prihvaćena je žalba privatne tužiteljice te je navedeno rješenje ukinuto.

3. Optuženi ŠE pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je privatna tužiteljica DE (l.s. 84-87) te svjedok ME (l.s. 91-92). Nadalje, sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-441/2020, te je pročitao podnesak - odgovor na tužbu tuženika ŠE, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u [adresa] (l.s. 3d-3f, odnosno l.s. 29-31 spisa poslovni broj P-441/2020), potvrde o visini dohodaka i primitaka za optuženog ŠE (l.s. 14-21), uvjerenje o prebivalištu za privatnu tužiteljicu DE (l.s. 43), liječničku potvrdu od 26. veljače 2020. (l.s. 56), zapisnik sastavljen kod javne bilježnice Elizabete Škunca u Pagu, kao povjerenice suda, u predmetu poslovni broj O-687/19, UPP/OS-39/19 od 7. kolovoza 2019. (l.s. 90-91), a dodatno je na prijedlog privatne tužiteljice na raspravi održanoj 23. ožujka 2026. pročitana dokumentacija koja prileži na l.s. 42-51 i 56 spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-441/2020. Na raspravi održanoj 17. ožujka 2026., na prijedlog optuženika, ispitan je i optuženi ŠE (l.s. 88). Sud je pročitao i službenu bilješku voditeljice kaznene pisarnice Općinskog suda u Zadru, TE, od 23. ožujka 2026. (l.s. 100), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 23. ožujka 2026. (l.s. 101), izvadak iz kaznene evidencije za privatnu tužiteljicu (l.s. 98-99), a na kraju dokaznog postupka pročitani su i izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (l.s. 96 i 28).

4.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi privatne tužiteljice da se u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispita BE te da se od Erste & Steiermärkische Bank d.d. i Addiko Bank d.d. pribave podaci o tome je li privatna tužiteljica imala punomoć na računima svojih roditelja od 2010., odnosno od 2013. pa nadalje, kao i dokazni prijedlog optuženika da se u svojstvu svjedoka ispita FE. Sud je smatrao da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno te da predloženi dokazi nisu važni za odlučivanje, već su usmjereni na odugovlačenje postupka.

5. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi 17. ožujka 2026. optuženik je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naveo je kako je ME bio odvjetnik njegove pokojne majke, a nakon njezine smrti počeo je zastupati i njega, pri čemu je sve informacije dobio od njegove pokojne majke. Također je naveo da je privatnu tužiteljicu majka potjerala iz kuće te da je to istina.

5.1. Na posebno pitanje branitelja optuženik je odgovorio da odvjetniku Hrvoju Bićaniću nije rekao da u podnesku napiše riječi koje se u njemu nalaze, a koje su ujedno sadržane i u činjeničnom opisu privatne tužbe.

6. Ispitana na raspravi 17. ožujka 2026. privatna tužiteljica DE u svom je iskazu navela je da je u podnesku od 6. travnja 2020. optuženik, njezin brat, preko svog odvjetnika naveo da je ona majci tijekom 2006. ukrala stvari i novac te da je nakon očeve smrti u veljači 2019. istoj ukrala svu ušteđevinu koja se nalazila u kući, što, prema njezinim navodima, nije istina, a zbog čega se osjećala posramljeno. Navela je da je sa svojim roditeljima imala uredan odnos sve do njihove smrti te da je prije smrti oca, na njegov poziv, došla iz SAD-a u [adresa]. Istaknula je i da su u predmetnom podnesku navedene i druge neistinite tvrdnje koje nisu predmet ovog kaznenog postupka.

6.1. Na posebno pitanje svoje opunomoćenice odgovorila je da je imala punomoć na računima svojih roditelja sve do njihove smrti 2019. Nadalje je navela da živi u [adresa] od 1996., da je do 2019. dolazila u Hrvatsku i do dva puta godišnje, dok se optuženik odselio u SAD oko 1973., svakako kada je ona imala sedam godina, zbog čega je, kako navodi, odgajana kao kći jedinica. Istaknula je i da se između nje i optuženika vode imovinskopravni postupci te da je njihov otac oporučno raspolagao u njezinu korist.

6.2. Tijekom ispitivanja privatne tužiteljice sud je zabranio odgovore na pojedina pitanja njezine opunomoćenice, ocijenivši da se ista ne odnose na predmet privatne tužbe niti su važna za utvrđivanje odlučnih činjenica, budući da su se odnosila na imovinskopravne odnose stranaka i pitanja ostavinskog postupka.

6.3. Na posebno pitanje branitelja optuženika privatna tužiteljica odgovorila je da ne poznaje odvjetnika ME te da je vidjela podnesak od 9. travnja 2020., pri čemu smatra da je to izjavio njezin brat. Navela je da je ME u podnesku naveo da je „to“ izjavio njezin brat, a ne njihova majka, koja je tada već godinu dana bila mrtva.

6.4. Na daljnje pitanje branitelja privatna tužiteljica odgovorila je da je čula da je njezin brat riječi navedene u činjeničnom opisu privatne tužbe govorio po [adresa], a na pitanje od koga je to čula odgovorila je da je to čula od susjeda i ljudi u [adresa], ali da sada ne može navesti njihova imena i prezimena. Nadalje je navela da joj je brat rekao da je smeće te da joj je dao malo konopa da se sama objesi, a što joj je rekao tri dana nakon majčine smrti, zbog čega ga je prijavila policiji, iako ne zna je li povodom njezine prijave donesena kakva odluka. Navela je da je o predmetnom podnesku razgovarala samo sa svojim odvjetnicima, da se ne sjeća da bi joj netko drugi osim odvjetnika govorio o predmetnom podnesku, kao i da misli da u tom predmetu nije bila na raspravi, niti zna je li na raspravi bio nazočan itko u svojstvu javnosti. Prema njezinom mišljenju, predmetni podnesak vidjeli su sutkinja, njezin odvjetnik i odvjetnik optuženika. Također je navela da ME nije zastupao njezinu majku te da je kod javne bilježnice Elizabete Škunca trebalo biti održano ročište u ostavinskom postupku iza smrti njezinog pokojnog oca KE, koje je odgođeno, pri čemu ona nije bila nazočna tom ročištu, ali je imala pravnog zastupnika. Navela je i da njezina majka nije imala odvjetnika, što zna jer je s njom bila u kontaktu.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka ME, odvjetnik u [adresa], koristio je zakonsku blagodat nesvjedočenja o onome što je u obavljanju svoga zanimanja saznao od optuženika, budući da u spisu predmeta nije postojala zakonska osnova po kojoj je ovaj odvjetnik oslobođen dužnosti čuvanja tajne.

7.1. Naime, članak 13. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., 98/25.) propisuje da je odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao. Iako je optuženik predložio da ispitivanje odvjetnika (što je procesna dispozicija u smislu članka 213. stavka 5. ZKP/08), isti ga nije izričito i nedvosmisleno oslobodio od dužnosti čuvanja odvjetničke tajne (koja pored zaštite interesa klijenta ima javnopravnu dimenziju - štiti povjerenje u instituciju odvjetništva kao sastavnice pravosudnog sustava).

8. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-441/2020, proizlazi da istom na l.s. 29-31 prileži podnesak - odgovor na tužbu tuženika, ovdje optuženika, ŠE (koji u preslici prileži ovom spisu), zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u [adresa] od 6. travnja 2020., koji punomoćnik je predmetni podnesak istoga dana najprije digitalno potpisao, a potom ga putem eKomunikacije predao sudu. U predmetnom podnesku, među ostalim, navodi se citirano: „Tužiteljica je tijekom 2006.g. majci JE ukrala stvari i novac, i od tada ista od strane majke ima zabranu pristupa u kuću jer je postojalo veliko nepovjerenje prema njoj radi toga što je neovlašteno uzela novac i stvari koji su pripadali njezinim roditeljima. Takle, nije tuženik zabranio pristup kući, nego je tužiteljicu sterala iz kuće majka i primateljica uzdržavanja JE. Tuženik nije izolirao svoju majku, kako se to nastoji ružno prikazati u tužbi, jer su svi ostali susjedi i prijatelji kao i do tada kod iste dolazili. Tužiteljica nije niti prije niti poslije dolazila, a rečen je razlog zašto ju je majka istjerala iz svoje kuće.“. U nastavku predmetnog podneska navodi se i citirano: „Jedinu brigu i prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a i nakon toga, vršio je tuženik, tužiteljica to nije radila niti u najmanjem obliku, a ista je također uzela svu ušteđevinu koja se fizički nalazila u kući, i to nakon smrti oca, čime je ista počinila još jedno kazneno djelo.“.

8.1. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-441/2020, proizlazi da je predmetni podnesak 9. travnja 2020. otpremljen punomoćnicima tužiteljice, ovdje privatne tužiteljice, koji im je i uručen istog dana, a što uostalom proizlazi i iz prijamnog štambilja navedenog odvjetničkog društva na l.s. 3d. Dakle, predmetni podnesak nije objavljen na e-oglasnoj ploči, niti otpremljen i uručen nikom drugome.

8.1.1. Na navedeni podnesak tužiteljica DE, putem svojih punomoćnika, očitovala se podneskom od 23. travnja 2020., u kojem je u bitnome osporila navode tuženika kao neistinite i klevetničke, te dostavila dokumentaciju iz koje, među ostalim proizlazi da su JE i KE dali privatnoj tužiteljici bankovnu punomoć po računima otvorenim kod Addiko bank d.d., odnosno Erste & Steiermärkische bank d.d.

8.2. Uvidom u navedeni spis proizlazi da je u predmetu poslovni broj: P-441/2020 pripremno ročište održano dana 3. srpnja 2020. te da su glavne rasprave održane 18. rujna 2020., 10. studenog 2020., 11. siječnja 2021., 19. svibnja 2021., 30. kolovoza 2021. i 19. listopada 2021., na kojima su bili prisutni od suda sutkinja Vilka Škunca i zapisničarka Stošija Dabo, po jedan punomoćnik stranaka, na nekima i stranke, s time da su ispitani svjedoci (kojima sadržaj predmetnog podneska nije predočavan), dok nitko nije bio nazočan u svojstvu javnosti – pa ni na ročištu za objavu presude 15. studenog 2021. (na koje je pristupio samo tuženik, ovdje optuženik).

8.3. Nadalje, uvidom u navedeni spis predmeta proizlazi da sadržaj predmetnog podneska sud nije pročitao niti predočio nikom osim strankama i njihovih punomoćnika, s time da je na raspravi održanoj 19. listopada 2021. punomoćenik ME, odvjetnik u [adresa] otkazao punomoć za zastupanje tuženiku, ovdje optuženiku ŠE, s čime se ŠE suglasio te je odlučio sam sebe zastupati u predmetu, nakon čega je ME, odvjetnik u [adresa], napustio sudnicu.

8.4. Uvidom u navedeni spis sud je utvrdio da su presudom poslovni broj: P- 441/2020 od 15. studenog 2021. odbijeni tužbeni zahtjevi DE, te da je predmetna presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Gž-3972/2021-2 od 26. travnja 2022.

8.5. Za istaknuti je da se niti u prvostupanjskoj (koja je uručena strankama, ali i objavljena na e-Oglasnoj ploči) niti u drugostupanjskoj presudi ne citiraju navodi iz podneska - odgovora na tužbu od 6. travnja 2020. sadržani u činjeničnom opisu privatne tužbe, odnosno u podnesku od 6. travnja 2020., te da ŠE u svom stranačkom iskazu od 30. kolovoza 2021. (l.s. 186-187) nije iznosio navode koji su sadržani u činjeničnom opisu privatne tužbe.

9. Iz zapisnika sastavljenog kod javne bilježnice Elizabete Škunca u Pagu, kao povjerenice suda, u predmetu poslovni broj O-687/19, UPP/OS-39/19 od 7. kolovoza 2019., proizlazi da su na ročište u 15,30 sati pristupili nasljednici iza pokojnog KE i to JE uz punomoćnika ME, odvjetnika u [adresa], ŠE, punomoćnica Mirjane Vidas – Ksenija Grba, odvjetnica u [adresa], te punomoćnica DE UE, odvjetnička vježbenica u OD Župić & partneri d.o.o.

9.1. Nadalje, uvidom u navedeni zapisnik proizlazi da je zaprimljen podnesak nasljednice JE, zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u [adresa], kojim se dostavljaju podaci o imovini ostavitelja. Na navedenom ročištu djelomično je utvrđen sastav ostavinske imovine, s time da je nakon prijedloga punomoćnika ročište odgođeno.

10. Iz službene zabilješke voditeljice Kaznene pisarnice Općinskog suda u Zadru TE od 23. ožujka 2026. proizlazi da je uvidom u eSpis utvrđeno kako protiv DE nikada nije vođen kazneni postupak.

11. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 23. ožujka 2026. proizlazi kako je nakon izvršene provjere utvrđeno da navedeno državno odvjetništvo nema formiran predmet protiv DE zbog kaznenog djela krađe od 1. siječnja 2019. pa nadalje.

12. Iz izvatka iz kaznene evidencije od 23. ožujka 2026. proizlazi da DE, prema raspoloživim podacima, nije osuđivana.

13. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika proizlazi da isti nije osuđivan.

14. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. KZ/11 postoji kada je djelo iz stavka 1. počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba.

15. U konkretnom slučaju, sud se nije upuštao u obrazlaganje objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret privatnom tužbom, odnosno radi li se o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, mogu li takve činjenične tvrdnje škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, te je li optuženik znao da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama iz razloga što je sud u odnosu na kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret utvrdio kako nije dokazano da bi upravo optuženik bio osoba koja je u zakonskom opisu kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 označena kao „onaj tko“.

16. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da predmetni podnesak – odgovor na tužbu od 6. travnja 2020. sadržava navode iz činjeničnog opisa privatne tužbe. Nadalje, nije sporno ni da je punomoćnik tuženika, ovdje optuženika, ME, odvjetnik u [adresa], predmetni podnesak na kojem je njegov „memorandum“ - sačinio, digitalno potpisao i putem eKomunikacije 6. travnja 2020. dostavio u spis predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-441/2020.

17. Međutim, kod kaznenog djela klevete na privatnom tužitelju je primarno teret dokaza da je optuženik upravo osoba - „onaj tko“ je pred drugima iznio ili prenio neistinite činjenične tvrdnje iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

18. Iz iskaza privatne tužiteljice ne proizlazi da bi ista imala neposrednih ili posrednih saznanja o tome da bi optuženik svom punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u [adresa], dao izričit nalog da se izjave iz činjeničnog opisa privatne tužbe unesu u sadržaj podneska-odgovora na tužbu i dostave sudu, a niti da bi optuženik prije slanja predmetnog podneska bio upoznat sa njegovim sadržajem i odobrio slanje. Privatna tužiteljica je navela da je čula da je njen brat riječi navedene u činjeničnom opisu privatne tužbe govorio po [adresa], s time da na daljnji upit branitelja te svoje tvrdnje nije konkretizirala niti je izričito navela imena i prezimena osoba od kojih je to čula. Stoga, a kako je optuženik u svojoj obrani izričito osporio da bi punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u [adresa], rekao da u podnesku napiše riječi koje se u njemu nalaze, a koje su ujedno sadržane i u činjeničnom opisu privatne tužbe, te kako je svjedok ME, odvjetnik u [adresa], koristio blagodat nesvjedočenja, a da iz podneska – odgovora na tužbu od 6. travnja 2020. (što nije bilo niti sporno) proizlazi da je isti sačinio, digitalno potpisao i putem eKomunikacije 6. travnja 2020. dostavio u spis predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P- 441/2020 upravo ME, odvjetnik u [adresa], a ne optuženik osobno, sud smatra da nije dokazano da bi optuženik bio ona osoba označena u zakonskom opisu kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 kao „onaj tko”.

19. Naime, sud je, prihvaćajući obranu optuženika kao životnu i logičnu, utvrdio da je podnesak koji je predmet privatne tužbe sastavio, potpisao i dostavio u spis predmeta njegov punomoćnik. Obrana optuženika u kojoj isti navodi „da odvjetniku Hrvoju Bićaniću nije rekao da u podnesku napiše riječi koje se u njemu nalaze, a koje su ujedno sadržane i u činjeničnom opisu privatne tužbe“ je životna i logična, a posebno kada se ima u vidu da je riječ o stranci koja ne poznaje pravo, a koja je davanjem punomoći povjerila punomoćniku zastupanje i poduzimanje pravnih radnji radi postizanja određenog pravnog cilja, bez da se od stranke traži odobrenje za poduzimanje svake pojedine pravne radnje ili da se stranci prethodno šalju podnesci na provjeru, pri čemu se radi o uobičajenoj proceduri kada odvjetnik dobije punomoć za zastupanje, odnosno da tada kao punomoćnik stranke upravo zato što se radi o stručnoj osobi kojoj je stranka povjerila zastupanje samostalno poduzima pravne radnje, što je uostalom i navedeno u samoj punomoći te je izričito propisano člankom 95. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.). Pritom, neovisno o tome što je optuženik inicijalno mogao uputiti svog punomoćnika u problematiku slučaja i zatražiti od njega pravnu pomoć, takva okolnost sama za sebe, uz izostanak dokaza o okolnostima navedenima u prethodnom paragrafu, nije dostatna za zaključak da bi optuženik mogao biti kaznenopravno odgovoran za navode sadržane u podnesku, budući da je predmetni podnesak punomoćnik, kao pravni stručnjak s profesionalnim obvezama i autonomijom u poduzimanju pravnih radnji, samostalno potpisao i predao Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu.

20. Pored toga, iz spisa predmeta proizlazi da su između privatne tužiteljice i optuženika u tijeku brojni imovinskopravni postupci, a po ocjeni suda upravo su to i razlozi za angažiranjem stručne osobe od strane optuženika, budući da isti ne raspolaže pravnim znanjem, odnosno kako bi stručna osoba činjenice do kojih je došla od optuženika podvela pod određenu pravnu normu radi zaštite prava i interesa svoje stranke.

20.1. Uz sve navedeno, očigledno je da je između optuženika i njegovog punomoćnika ME, odvjetnika u [adresa], došlo do neslaganja i „prekida“ suradnje (a kako je to navedeno u točki 8.3. obrazloženja) i to prije nego što je u ovom predmetu optuženik zaprimio privatnu tužbu (zaprimio ju je 27. travnja 2022.), a saslušan u svojstvu stranke u predmetu poslovni broj: P-441/2020 (l.s.186- 187navedenog predmeta) optuženik nije izjavio riječi navedene u činjeničnom opisu privatne tužbe. Nadalje, indikativna je i činjenica da je ME bio punomoćnik pok. JE, a što proizlazi zapisnika sastavljenog kod javne bilježnice Elizabete Škunca u Pagu, kao povjerenice suda, u predmetu poslovni broj O-687/19, UPPP/OS-39/19 od 7. kolovoza 2019., iz čega pak proizlazi da je prigodom pružanja pravne pomoći imao saznanja o obiteljskim odnosima unutar JE ne samo i od optuženika.

21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, odnosno kako u odnosu na navode iz privatne tužbe nije dokazano da bi optuženik dao izričit nalog da se izjave iz činjeničnog opisa privatne tužbe unesu u sadržaj podneska - odgovora na tužbu i dostave sudu, niti da bi bio upoznat sa sadržajem predmetnog podneska prije njegove dostave sudu, kao ni da bi na bilo koji način sudjelovao u njegovom sastavljanju, pri čemu je sud imao u vidu i zakonsku autonomnost odvjetnika ME, odnosno kako nije dokazano da bi upravo optuženik bio „onaj tko” iz zakonskog opisa kaznenog djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. KZ/11, a teret dokazivanja te odlučne činjenice je na privatnoj tužiteljici, sud je optuženog, sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz privatne tužbe.

22. Isto tako, s obzirom na to da je optuženik oslobođen optužbe, sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 naložio privatnoj tužiteljici da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura, razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja optuženog (osim troškova iz članka 147. stavka 1. ZKP/08) u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove presude.

Zadar, 30. ožujka 2026.

S u d a c:

Silvana Brala

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA.

1. Privatna tužitelja DE - elektroničkom poštom

2. Opunomoćenica ŠEU, odvjetnica u [adresa]

3. Optuženi ŠE

4. Branitelj optuženika Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci